Vijenac 724

Mozaik

Knjiga nagrađena Zlatnom poveljom Matice hrvatske

Hrvatski prijevod važnoga povijesnog izvora

piše Danijel Hrgić

Samuel Budina. Historia Sigethi 1568. Povijest opsade i obrane Sigeta 1566, OMH u Ozlju, Pučko otvoreno učilište Katarina Zrinska – Ozalj, 2021, s latinskoga prev. Petar Ušković Croata, prir. i ur. Alojz Jembrih

Izdavačka djelatnost Ogranka Matice hrvatske u Ozlju oduvijek je privlačila pozornost zanimljivim i nadasve originalnim naslovima, uvelike zasnovanim u hrvatskom kulturnom etosu. U 2021. Ogranak nas je odlučio iznenaditi bogato opremljenim izdanjem široj javnosti relativno nepoznata povijesnog izvora iz 16. stoljeća. Historia Sigethi 1568. povjesnica je velikog događaja iz 1566. godine, opsade grada Sigeta. Opsada je primarno zapamćena kao mjesto gdje je poginuo Nikola IV. Zrinski, koji je s posadom hrabro branio utvrdu više od mjesec dana, odbacujući predaju nadmoćnoj osmanskoj vojsci. Time je zaustavljen dalji proboj Osmanlija na područje Habsburške Monarhije, a tijekom opsade umro je i veliki osmanski sultan Sulejman Veličanstveni, što je napor dodatno zaustavilo.

Povijesni izvor, koji je temelj ovog izdanja, sastavio je Ljubljančanin Samuel Budina 1568, koji u tekstu tvrdi da je kroniku događaja žurno preveo s hrvatskog jezika kako bi javnosti obznanio što se točno dogodilo na Sigetu. Djelo je doživjelo neviđenu popularnost tijekom 16. stoljeća, a o interesu za njega ponajviše govori činjenica kako je već iste godine prevedeno na njemački jezik, a nedugo nakon toga, 1570, i na talijanski. Nakon tog početnog interesa Historia Sigethi cijelo se 17. i 18. stoljeće mogla pronaći u brojnim europskim historijskim čitankama i udžbenicima.


Predstavljanje knjige Historia Sigethi u Matici hrvatskoj, 28. listopada 2021.
Na slici: predsjednik OMH u Ozlju Stjepan Bezjak i prevoditelj Petar Ušković Croata / Snimio MIRKO CVJETKO

Vrstan prijevod Petra Uškovića Croate       

Unatoč velikoj popularnosti djela izvan Hrvatske, hrvatskoj je javnosti taj dokument ostao relativno nepoznat, ponajprije zbog nedostatka hrvatskog prijevoda, što ovo izdanje nastoji ispraviti. Latinski original djela Historia Sigethi čuva se danas u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču te je općoj javnosti dostupno samo kao kopija na mikrofilmu. Upravo je ta snimka okosnica ovog izdanja, čiju drugu polovicu čini vrstan prijevod Petra Uškovića Croate, profesora latinskog i grčkog jezika. Uškovića je na prevoditeljski pothvat naveo urednik izdanja, profesor Alojz Jembrih, kojemu su prijevod i objava tog izvora bili velika osobna želja. Iz te je želje rođena suradnja i Petar Ušković Croata započeo je s prijevodom 2018, za što je primio i novčanu potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Knjiga je koncipirana tako da se usporedno mogu čitati latinski original i prijevod. Sama Historia Sigethi sastoji se od naslovne strane, pjesme u elegijskim distisima posvećene čitatelju, posvete Ivanu Kislu od Kaltenbruna te same povijesti Sigetske bitke, koja sadrži pripovijest o opsadi i obrani grada i smrti Nikole IV. Zrinskoga. Pri kraju dokumenta nalaze se i dva epitafa posvećena Zrinskome (jedan s njegova groba u Čakovcu), pjesma bečkoga profesora Pavla Fabricija u čast Zrinskome i još jedan nadgrobni natpis. Nadalje slijedi pjesma Ljubljančanina Gašpara Žitnika te kratki tekst povijesne važnosti Broj poginulih Turaka. Sam dokument završava posljednjom pjesmom Budinina prijatelja i sugrađanina Ivana Gebharda namijenjena „pobožnom čitatelju“.


Izd. OMH u Ozlju i PUO Katarina Zrinska – Ozalj, 2021.

Kako bi dodatno obogatio izdanje, urednik Alojz Jembrih dodao mu je i preslik originala glagoljskog rukopisa u kojemu su kronološki opisani napad, obrana, opsada i zauzeće Sigeta pod osmanskim napadom. Tim rukopisom bavili su se France Kidrič, koji je taj glagoljski tekst transliterirao i objavio popraćen detaljnim bilješkama. Nakon njega, istim se tekstom bavio i hrvatski filolog Stjepan Ivšić, čija je transliteracija i rasprava pridodana presliku, kako bi čitatelji mogli komparirati originalni latinski tekst i njegov prijevod sa spomenutim glagoljskim tekstom. Prvom dijelu pridodan je još i hrvatski prijevod teksta Vjeran opis vrlo znamenitog ugarskoga bedema Sigeta i sažet prikaz njegove opsade Mirka Forgača, kancelara cara Ferdinanda i zeta Nikole IV. Zrinskog, koji je detaljno popratio i zapisao tijek opsade Sigeta. Tim tekstom završava se prvi, povijesno izvorni dio izdanja, a nastavlja se pogovorom/studijom urednika Alojza Jembriha.

Vrijedna rasprava o autorstvu

U pogovoru od osam poglavlja Jembrih raspravlja o nizu krucijalnih tema kada je u pitanju sama Historia Sigethi, kao i djelo koje ju je nadahnulo. Ponajprije se u uvodu fokusira na značenje opsade Sigeta i lika Nikole IV. Zrinskog te na važnost koju su njegov lik i djelo imali na izgradnju arhetipa požrtvovnoga heroja, koji će poslije postati i svojevrsna ikona hrvatskoga narodnog pokreta. Slijedi kratki prikaz poznatih informacija o autoru latinskoga prijevoda, Samuelu Budini, kao i njegovim prijateljima čije su pjesme dio sama povijesnog izvora. Poglavlje Mathematicus secundus posvećeno je tim drugim autorima, posebice Pavlu Fabriciju, autoru jedne od pjesama u čast Zrinskome, i vrsnom matematičaru. Ostatak pogovora/studije bavi se primarno autorstvom hrvatskog predloška, pripisivana Franji Črnku, po kojemu je Budina sastavio svoj latinski prijevod. Za taj predložak sam kaže da je poprilično loš i nedovršen zbog potrebe za brzim zapisivanjem svih potrebnih informacija. Nakon toga dio je posvećen i jezičnim obilježjima glagoljskog rukopisa, koji se koristi kao svojevrsni predložak onoga što je originalni latinični zapisnik bio. Riječ je o iznimno zanimljivoj kroatističkoj analizi jezika jer je autor nedvojbeno kombinirao riječi čakavskog i kajkavskog govornog područja, što navodi na zaključak da je latinični original bio pisan na kajkavskom narječju. Cijelom raspravom provlači se ključna ideja da je autorstvo originalne povjesnice Sigeta na latiničnom pismu i hrvatskom jeziku djelo Franje Črnka, komornika Nikole IV. Zrinskoga, ali da je potpuno netočno oduzimati titulu autora Samuelu Budini, kako je to napravljeno 1991. u katalogu izložbe Croatica. In Österreich gedruckte kroatische Bücher des 16. bis 18 Jahrhunderts, kada je Franjo Črnko naveden kao autor Historia Sigethi. Jednako tako, prema Jembrihu, netočno je Črnku pripisivati i glagoljski prijepis, koji je očito djelo drugog autora. Raspravu Jembrih završava ključnim razlikama između glagoljske i latinske verzije teksta. Valja napomenuti da je uz pogovor priložen i detaljan popis literature, koji svim čitateljima omogućuje da se i sami opširnije pozabave tom tematikom.

Nezaobilazan izvor povjesničarima

Ogranak Matice hrvatske u Ozlju i Pučko otvoreno učilište Katarina Zrinska uspjeli su ovim, Zlatnom poveljom Matice hrvatske nagrađenim izdanjem, zadužiti hrvatsku povijest još jednim izvorom kojemu se povjesničari mogu vraćati u svojim istraživanjima. To 340 stranica dugo izdanje donosi sukus relevantnih izvora kada su u pitanju opsada Sigeta i posljednji ustanak Nikole IV. Zrinskog. Uključivši u tekst hrvatski prijevod, kao i glagoljsko izdanje povijesti Sigeta, knjiga je i svojevrsno multidisciplinarno ostvarenje koje uvelike može obogatiti i naše shvaćanje stanja hrvatskog jezika i korelacije dijalekata 16. stoljeća. Finalna studija, ili pogovor, kako je naslovljena, vrijedan je izvor dodatnih informacija za shvaćanje temeljnog konteksta nastanka djela i njegovih autora, a od pomoći će biti i onima koji žele dublje istražiti temu bitke kod Sigeta, zahvaljujući detaljnim fusnotama i popisu literature.

Vijenac 724

724 - 2. prosinca 2021. | Arhiva

Klikni za povratak