Gregory Porter

Uz gostovanje jazz-pjevača Kurta Ellinga u Zagrebu 7. studenoga u našem se tisku češće spominjao muški vokal u jazzu. Tu i opet valja naglasiti veliku premoć jazz-pjevačica nad muškim vokalistima, što je već davno u toj glazbi utvrđena činjenica. Među muškim interpretima vokalnog jazza vrijedi sada reći nešto i o vodećem vokalistu jazza, tekstopiscu i autoru Gregoryju Porteru.

Gregory Porter vodeći je vokalist jazza, tekstopisac i autor / Izvor Facebook GP

Fizički robustan, Porter je želio u početku biti igrač američkog nogometa, ali su ga ozljede ramena, a poslije i glave, u tome spriječile. Poseban kroj kape koju taj bradati bariton stalno nosi posljedica je operacije na glavi. Ta će kapa postati njegovim zaštitnim znakom te je tijekom nastupa ili snimanja nikada ne skida.

Gregory Porter rođen je 1971. u Sacramentu u Kaliforniji, gdje je završio Highland High School. U njujorški će Brooklyn doći 2004. i zaposliti se najprije u ugostiteljskoj firmi Bedford Stuyvesant. Njegovi afiniteti prema pjevanju ubrajaju se među klasične slučajeve američkih vokalista – počeo je naime pjevati u crkvi u kojoj je njegova majka bila službenica. Porter će se pod tim utjecajima razviti u pjevača tek kasnije, dok mu stručnjaci odmah pripisuju interpretacije gospel-songa, bluesa, soula i jazza. Danas Portera sve relevantne tablice najpoznatijih svjetskih časopisa kao jazz-pjevača s velikom prednošću svrstavaju na prva mjesta. Porter je aktivan u jazzu od 1998, a kao pjevač jazza vinuo se u kategoriji vrlo brzo u sam vrh vokalne jazz-interpretacije, postavši razumljivo ubrzo zanimljiv i američkim diskografskim kućama, i to najprije Motemi, a poslije i poznatoj Blue Note. Prvu je ploču, Water, snimio 2010, a uslijedile su Be Good 2012. i Liquid Spirit 2014. Sadržavale su u početku i neke rhythm & blues-izvedbe. Godine protječu, a diskografski radovi Gregoryja Portera, razumljivo, repertoarno se mijenjaju. Uvijek programski drukčije, našle su se već 2013. i 2015. na listama kandidata za uglednu američku diskografsku nagradu Grammy.

Porter će nakon toga snimiti još nekoliko CD-ova, među kojima Take Me To The Alley 2017, a valja spomenuti i All Rise. No možda je dosad najzanimljiviji Porterov disk The King Cole And Me, kojim se očito poklonio jednom od svojih uzora, pijanistu i pjevaču Natu Kingu Coleu. Kad je riječ o Porterovim dosadašnjim diskografskim izdanjima, treba reći da se u njegovim recentnijim izdanjima gotovo više i ne spominju ranije izvedbe gospel-songa ni bluesa premda i takvih njegovih originala ima, a ni nekadašnji izbori interpretacija njegovih autorskih blues-tema, poput Natural Blues, Don’t Let Me Be Misunderstood, Raining My Heart, People Will Say We’re In Love, Grandma’s Hands, Christmas Prayer ili Make Someone Happy. Sve se više osjeća u njegovim interpretacijama neki noviji moderniji jazz-narativ. Poznatijih jazz-standarda gotovo da i nema jer Porter sve češće poseže za vlastitim tekstovima i originalima raznih drugih autora, pokazujući pritom i neke modernije pristupe interpretaciji muškog jazz-vokala.

Gregoryja Portera upoznala je i naša, odnosno bolje rečeno dubrovačka jazz-publika, jer je taj pjevač jazza nastupio sa svojim međunarodnim kvartetom u sastavu: Yosuke Sato, saksofon, Chip Craford, glasovir, Jahmal Nichols, kontrabas, i Emanuel Harrold, bubnjevi, na terasi tvrđave Revelin 2015. u sklopu programa tadašnjih Dubrovačkih ljetnih igara.