Glazbeno putovanje svemirom

Zagrebačka filharmonija održala je pod ravnanjem šefa dirigenta Dawida Runtza (1992) u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 19. studenoga pretplatnički koncert koji nedvojbeno ulazi kao osobiti glazbeni događaj u povijesne anale ne samo tekuće 2021. godine. Naime, iako još traje pandemija i prijeti ugroza zaraze virusom korone, brojnost slušatelja bila je neobično velika. Usto sastav publike, veliki broj mladih, pa i djece školskog uzrasta, nešto je što bi moglo ukazivati na optimističnu budućnost Zagrebačke filharmonije otkako je na njezinu čelu mladi poljski dirigent Dawid Runtz, koji se približava tek trećem desetljeću života. Jer, kao što je izjavio već na početku angažmana s najstarijim zagrebačkim, pa i hrvatskim orkestrom, koji je obilježio 150. obljetnicu postojanja, a koji ga je velikom većinom glasova prošle godine izabrao za svojega šefa dirigenta, Dawid Runtz željan je raditi i „malo luđe stvari“, te ponajprije uložiti trud kako bi se privukla mlad/đa publika. Izborom programa za koncert 19. studenoga o kojemu je ovdje riječ Dawid Runtz je to i zorno pokazao.

Izvedba Zagrebačke filharmonije i dirigenta Dawida Runtza nagrađena je pravim ovacijama publike / Snimio Sanjin Strukić/Pixsell. Ustupila Zagrebačka filharmonija

Planeti, op. 32 Gustava Holsta već su izvođeni u Zagrebu, a Zagrebačka je filharmonija već izvodila i filmsku glazbu, čega će se rado sjetiti brojni ljubitelji nijemoga filma, kada su u kinu Europa imali priliku uživati u originalnoj glazbi koja je pratila začetke sedme umjetnosti. Dakle, izbor Holstova ciklusa od sedam stavaka, od kojih svaki nosi ime nekog od planeta Sunčeva sustava s oznakom koja bi trebala davati njegovo bitno obilježje, nedvojbeno valja zahvaliti posebnim značajkama te glazbe, koju izvodi iznimno velik orkestralni sastav. Maestro Runtz izveo je šest stavaka (sedmi koji uključuje zbor izostavljen je) s naslovima Mars, ratonoša, Venera, miriteljica, Merkur, krilati glasnik, Jupiter, slavonosac, Saturn, mudri starac i Uran, mag. Kada se na podij smjestio cjelovit orkestar, prostor je bio potpuno popunjen. Uz dionice gudača za izvedbu se traže dvije harfe, četiri flaute (treća se izmjenjuje s piccolo-flautom a tu je i alt-flauta), ostali puhači à tre, što znači tri oboe (treća u izmjeni s bas-oboom,), engleski rog, tri klarineta i bas-klarinet, tri fagota i kontrafagot, šest rogova, četiri trube, dva trombona i bas-trombon, tenor-tuba i tuba, te čak sedam timpana koje opslužuju dva svirača, bas-bubanj, mali bubanj, činele, triangl, tam-tam, tamburin, Glockenspiel, ksilofon, tubularna zvona (ili chimes), čelesta i orgulje. Osobito za mlada posjetitelja koncerta zacijelo vrlo impozantno.

Nadahnute poetske slike zavodljive ekspresije

Maestro Dawid Runtz vodio je kroz zvukovno nadasve šaroliku, impozantnu partituru – kojom se ostvaruje gotovo jednosatno putovanje svemirom – napamet, potpuno koncentriran na glazbenike ispred sebe i krajnje precizan u davanju svih znakova, od pojedinačnih nastupa do ukupne dinamičke slike, koja je već zbog sudjelovanja tako brojnih limenih puhača uglavnom glasna. Pa ipak, osobito u drugom stavku posvećenu Veneri, ostvarene su nadahnute poetske slike zavodljive ekspresije i eteričnog zvuka harfi. Holstova glazba ne posjeduje „dubokoumnost“ tematskog rada karakteristična za velike klasične skladatelje kraja 19. stoljeća. To je glazba pisana za vrijeme Prvoga svjetskog rata, iz skladateljeva je životopisa poznato da je bio impresioniran Schönbergovim orkestralnim partiturama, to je djelo engleskog autora bez popudbine velikana kasnoromantičnog izraza kakvima obiluje njemačka baština. Riječju, Holstovi Planeti niz su duhovitih, orkestralno vrlo kompleksnih glazbenih slika i svjedočanstvo njegova doživljaja i poimanja astroloških značajki planetarnog sustava. Ili, kao što je sam skladatelj zapisao, „ako je uopće potrebna neka uputnica kod slušanja, podnaslov će biti sasvim dovoljan, posebice ako će biti shvaćen u širokom smislu“. Zagrebački filharmoničari svirali su zdušno i sigurno, pozorno prateći maestrove temperamentne pokrete.

Moćna filmska glazba

A u drugom dijelu večeri izvedena tri stavka iz orkestralne epopeje koju je američki skladatelj John Williams ispisao za kultnu seriju Star Wars / Ratovi zvijezda, dakle Main Title / Glavni naslov, Imperial March / Carski marš i Throne Room / Soba prijestolja, globalnom su poznatošću kod mladih generacija nedvojbeno postigla željeni efekt. Doista, živimo u vremenu ponajprije vizualnih medija, filmovi i TV-serije vrte se pred očima publike svih generacija gotovo danonoćno te je i glazba koja prati filmsku umjetnost neodvojiv dio općeg iskustva. Pa ako je jedna od mogućih definicija umjetnosti da je to „specifična ljudska djelatnost čije se značenje konstituira u složenom komunikacijskom procesu između umjetnika, umjetničkog djela i publike“, a kako se već dugo na popisu uz glazbu, dramu, književnost, slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu kao sedma umjetnost nalazi i film (uz dodani ples i strip), bilo bi zacijelo krivo filmskoj glazbi nijekati umjetničke potencijale. Uostalom upravo je Njujorčanin John Towner Williams (1932) već odavno priznat kao važan autor filmske glazbe. Treba samo pogledati njegov životopis.

Svakako je nenamjerna simbolika da je mladi dirigent Runtz rođen 4. veljače, a skladatelj Williams 8. veljače, s razlikom od okruglih šezdeset godina. A u tih više od pola stoljeća dogodilo se mnogo toga. Pa ako dinamični, nadareni i sa svojim orkestrom uspjeha željan mladić u glazbi pisanoj za veliki simfonijski orkestar, a nastaloj na poticaje filmske umjetnosti, koja se dakako naziva i filmskom industrijom, prepoznaje skladateljsku invenciju, uvjerljivost i snagu, a njegov ju orkestar, Zagrebačka filharmonija, svira doista moćno, možda je vrijeme preispitivanja pojma klasičnosti. Uostalom terminološki smo ionako nerijetko siromašni kada je o glazbi riječ.

Oduševljenje novim šefom dirigentom izrazila je u razgovoru vođenu uoči koncerta, u kojemu su sudjelovale producentica Silvana Bakija i arhivarka Zagrebačke filharmonije Andrea Višak, duhovita koncertna majstorica Sidonija Lebar izrekavši nedvojbeno mišljenje većine svojih orkestralnih kolegica i kolega da im i takva djela na programu „baš trebaju“. Da trebaju i publici, potvrdio je gromoglasni pljesak, prave ovacije. Dawidu Runtzu očito uspijeva činiti te „malo luđe stvari“. I neka. Dobro došao.