Čarobna frula očarala riječku publiku

Riječki HNK Ivana pl. Zajca izveo je prvi put na svojoj pozornici Mozartovu operu Čarobna frula pod vodstvom dirigenta Valentina Egela i u režiji Renate Carole Gatica i njome posve začarao brojnu publiku.

Vrhom Mozartova dramskog stvaralaštva smatra se upravo ta njegova posljednja opera, za koju je libreto sastavio Emanuel Schikaneder, svestrani umjetnik, pjevač, glumac, dramski pisac, skladatelj i impresario. Napisao je tekst za opernu priču, blisku Singspielu, u kojem je zbog veze s legendarnim mitovima bilo i omiljenih fantastičnih elemenata, što ocrtavaju govorni odlomci. Ipak, ni libretist Schikaneder ni skladatelj Mozart nisu se zadržali samo na vanjskom efektu privlačnog dekora i dramske akcije, već su u priču unijeli i simboliku s visokim etičkim načelima, trnoviti put na kojem se razvija idealni Čovjek i pojam prave čovječnosti.

Predstavljena je nova generacija darovitih mladih pjevača, koji su se iskazali i kao glumci / Snimila Fanni Tutek Hajnal

U Čarobnoj fruli ogleda se cijelo operno stvaralaštvo 18. stoljeća i utire se put nadolazećem 19. stoljeću, čime su postavljeni temelji njemačke nacionalne opere i smjer kojim će krenuti romantična opera. U priči se tri svijeta bore oko princa Tamina: svijet tame Kraljice noći, svijet danjega svjetla velikog svećenika Sarastra i svijet poluljudskih stvorenja. A Mozart je ta tri svijeta i posebno glazbeno ocrtao: svijet tame u duhu opera seria, svijet danjeg svjetla kao crkvena glazba, a svijet fantastičnih bića na način glazbenog pučkog izraza. On je u operi i realist kojem trebaju stvarni likovi iz života, kao i suprotnosti od kojih se sastoji život, pa se zato pojavljuje priprosti, naivni čovjek iz naroda, simpatični ptičar Papageno.

Prve predstave Čarobne frule u ono su vrijeme značile pravu senzaciju i pružale bolesnom Mozartu iznimnu radost, jer je dva mjeseca nakon praizvedbe, koja je održana 30. rujna 1791. u Beču, umro.

Mozartova je glazba duboko izvorna i prilagođena svim situacijama priče, pa tako bezvremenski prštava i blistava skriva neke sadržajne nelogičnosti libreta. Njegova partitura ima plastičnu melodijsku čistoću koju je Riječki simfonijski orkestar pod preciznom rukom maestra Valentina Egela sjajno predočio publici. Uz orkestar, sve pohvale idu i uigranim zborskim pjevačima, smještenima u prvim bočnim ložama, pod vodstvom Nicolette Olivieri.

Solistička podjela publici je predstavila novu generaciju darovitih mladih pjevača, koji su se iskazali i kao izvrsni glumci. Već na samu početku krasnim su se glasovima predstavile Tri dame – Vanja Zelčić, Lorena Krstić i Sofija Cingula, a onda je publiku lijepim zapjevima u prvoj ariji, građenoj na izvanrednom melodijskom luku, osvojio mladi tenor Filip Filipović kao Tamino, pred kojim je velika pjevačka budućnost. Uz Tamina, dinamičkim nijansama i zanosnim muziciranjem publici se predstavila Darija Auguštan u ulozi Pamine, a Kraljicu noći utjelovila je Viktorija Đurđek, besprijekorno izvevši dvije vrlo teške arije za visoki koloraturni sopran, briljirajući u pokretljivim i čistim glasovnim visinama. Slavko Sekulić u ulozi Sarastra pojavom je i postojanim dubinama uvjerljivo izveo lijepu basovsku ariju, a Marko Fortunato u ulozi Monostatosa, uz čisti glasovni izraz, bio je i izvanredan glumac. Vrlo su se lijepo predstavile i Laura Valenčić, Lina Banić i Leda Turato iz Dječjeg zbora Toretta, u ulogama Tri dječaka, kao i precizni Dario Dugandžić i Martin Marić kao Svećenici i Oklopnici, osobito u dojmljivom starinskom koralu. Posebne je simpatije osvojio Papageno izražajnom glumom i uigranom glasovnom izvedbom, a utjelovio ga je izvrsni Ivan Šimatović. Publika je uživala i u poznatom pučkom napjevu Papagena i Papagene, koju je pjevala Gabrijela Deglin. Uz soliste, uz bok im je izvedbom bila i glumačka postava Talijanske i Hrvatske drame, kao i studenata Glume i medija, koji su predstavljali puk, robove i životinje.

Bajkovitu, maštovitu, a istovremeno jednostavnu scenografiju i lijepe kostime živih boja iz svijeta danjeg svjetla, kao i sive i crne iz svijeta tame, vrhunski je izradila Sandra Dekanić. Njezinu je scenografiju oživio i dao joj boje glazbe i priče oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić. Nikako se ne smije zaboraviti i zaigrana koreografija koju su osmislili Carlos Huerta Pardo i Michele Pastorini. Redateljica Renata Carola Gatica pretvorila je riječku pozornicu u začudnu opernu igru koja je oduševila riječku publiku bogatim sadržajem u kojem ni jedan detalj nije bio previše. Zaista je izvedba Čarobne frule očarala publiku, koja je na nogama burno ispraćala protagoniste briljantno izvedene opere.