Španjolska u malom

Španjolska sopranistica Núria Rial udružila je snage s Edinom Karamazovom, ovaj put u svojstvu gitarista, uronivši u bogat fundus skladatelja sunarodnjaka koji su se u svom djelovanju nadahnuli nacionalnom tradicijskom baštinom. Produkt je projekt Con Guitarra, koji je u sklopu Baštinskog ciklusa u Hrvatskom domu Split 14. listopada mogla čuti i splitska publika.

Núria Rial i Edin Karamazov muzikalnim su izvedbama
kod splitske publike probudili emocije / Snimila Maja Prgomet

Iza Núrije Rial više je od trideset nosača zvuka, a od 2009. ima ekskluzivni ugovor s diskografskom kućom Sony Classical. Iako je ostvarila i uloge u opernim produkcijama, njezina su specijalnost koncerti na kojima prezentira širok repertoar; od baroka do suvremene glazbe te fuziju stilova poput džeza ili flamenka. Svestranost u glazbenom izričaju svakako je karakteristika i Edina Karamazova, koji vješto manipulira s nekoliko trzaćih glazbala, među kojima prednjače lutnja i gitara.

Uz solističku karijeru može se pohvaliti raznolikim suradnicima, poput Stinga, Andreasa Scholla te međunarodnih ansambala za ranu glazbu Hilliard i Hesperiana XX. Zbog toga ne začuđuje da taj duo teži novim glazbenim avanturama, a jedne je takve proizvod kompaktni disk Con Guitarra u izdanju Coviello Classical s djelima Manuela de Falle, Lorenza Palome i Enriquea Granadosa. Njihov splitski koncert, za razliku od nosača zvuka, publici je ponudio i instrumentalna intermezza. Ostajući i dalje u fundusu skladatelja španjolskoga govornog područja, solistički nastupi Edina Karamazova poslužili su kao svojevrsni predah i razbili dominaciju vokalno-instrumentalnih djela.

Koncert je započeo uz Sedam popularnih španjolskih pjesama Manuela de Falle, različitih ugođaja, kao da predstavlja Španjolsku u malom. Već u prvoj, El paño moruno, bilo je jasno da je pred publikom dvoje vrlo predanih glazbenika, koje krasi studiozan pristup i istančana muzikalnost. U drugoj pjesmi, strastvenoj Segudilla murciana, pratnja gitare vrlo je motorična uz česte dinamičke gradacije vještih crescenda i descrescenda. Središnja Asturiana, nazvana prema sjevernoj španjolskoj regiji, polagana je i emocionalna, a u kristalnim pianima sopranistice kao da se očituje bol i čežnja u tišini osame. Jota, plesna pjesma iz Aragona, ponovno vraća razigrano ozračje, koje razbija nježna uspavanka Nana.

Vrlo ekspresivnim glasom i mimikom Núria Rial pratila je promjenu karaktera pjesama, što je naročito došlo do izražaja u završnom Polu, temeljenu na romskom napjevu. Ernesto Halffter, de Fallin učenik i prijatelj, prvi je napravio orkestralni aranžman ovih pjesama koji je poslužio za brojne transkripcije namijenjene raznovrsnim sastavima koje se izvode pod naslovom Suite populaire espagnole. Međutim, u izvornom obliku Sedam popularnih španjolskih pjesama, koje je praizvela 1915. pjevačica Luisa Vela uz pratnju sama skladatelja, nude posebnu draž i intimnost. U prvom instrumentalnom intermezzu Karamazov je „skrenuo s puta“ Pirinejskog poluotoka izvedbom trostavačne Katedrale južnoameričkog skladatelja Agustína Barriosa nižući delikatno vođene fraze širokih paleta boja.

Novi vokalno-instrumentalni blok donose Núria Rial i Karamazov uz Pet sefardskih pjesama Lorenza Palome. Iako su Sefardi, podskupina Židova podrijetlom s Pirinejskog poluotoka, protjerani ediktom takozvanih „katoličkih vladara“, Ferdinanda Aragonskog i Izabele od Kastilje, njihova kultura ostavila je u glazbenom izričaju neizbrisiv dojam. Zahvaljujući jednom od najuspješnijih suvremenih španjolskih skladatelja, sefardske pjesme otrgnute su zaboravu i ponuđene na upoznavanje publici diljem svijeta.

Drugi instrumentalni intermezzo nastupio je uz vještu Karamazovu izvedbu Varijacija na Mozartovu temu, op. 9 katalonskog skladatelja i gitarista Fernanda Sora, a završnica je uslijedila uz tonadille, kratke satirične solo pjesme koje su u Španjolskoj bile naročito popularne u 18. stoljeću. Enrique Granados posegnuo je mahom za gospodskim pjesmama iz Madrida, uglavnom ljubavne tematike, okupljene pod naslovom Tonadille u starom stilu.

Tako je koncert, započet pretežno dinamičnim i dramatičnim skladbama, završio emotivnim i nježnim smirajem. Núria Rial i Edin Karamazov pokazali su se kao duo koji u muzikalnim izvedbama s lakoćom kod publike može probuditi sva navedena raspoloženja.