Pisac, demokracija i ideologija kao poticajna tema za dvanaestero esejista

Što li će biti tema jubilarnih 20. Pulskih dana eseja 2022? Očekuju se već s radoznalošću, iako se s dvodnevnih 19, održanih potkraj listopada, dojmovi tek sređuju. I kao kovid izdanje, bez publike, ne samo da su preživjeli nego su se pokazali i iznimno zanimljivim, u što se zainteresirana šira publika može uvjeriti snimljenim izlaganjima na YouTubeu te poslije tiskanima u časopisu Nova Istra, koji je, uz svoga izdavača Istarski ogranak DHK-a, i organizator Pulskih dana eseja. Prijašnjih godina Pulski dani eseja bili su dobro posjećeni, jer su se uspijevali nametnuti relevantnim temama poput Zbilja i sudbina književnosti, Hrvatski književni regionalizam – nekoć i danas, (Ne)sloboda i demokratska cenzura, Hrvatska književnost u susjedstvu, Optimizam, Politika i političari, Dokolica, Manipulacija, Autoritet, provincija… te osobama poput Josipa Bratulića i Zvane Črnje.

Sudionici 19. Pulskih dana eseja / IZDVAJA

Autor programa i voditelj Boris Domagoj Biletić za ovogodišnji je susret odabrao temu Pisac, demokracija i ideologija, koja je za dvanaest izlagača, može se reći međunarodnih (Mirko Ćurić, Božica Brkan, Primož Repar, Dolores Butić, Branko Čegec, Lada Žigo Španić, Ivica Matičević, Sanja Nikčević, Janko Rožič, Jelena Lužina, Davor Šalat i Miroslav Mićanović), bila poticajna i nadahnjujuća, jer, iako su govorili o filozofiji i književnosti, o povijesti ili o inozemnim imenima i događajima, svaki iz svoje perspektive oslikavali su komparativno i naše društvo sada.

Ugled i utjecaj Dana porasli su pogotovo otkad uz njih od 2007. za najbolju objavljenu knjigu eseja DHK dodjeljuje godišnju nagrada Zvane Črnja, čime su se dodatno prožele istarska i nacionalna književnost. Dosad su je, uz druge, dobili i Tomislav Žigmanov, Mirko Tomasović, Dean Duda, Marko Pogačar, Dunja Detoni Dujmić, Marko Grčić, Pavao Pavličić, Marina Šur Puhlovski, Ivica Matičević, Jelena Lužina, Zlatko Kramarić… Ove je godine za Črnju prijavljeno deset knjiga, sve važnih za nacionalnu književnost, a prosudbeno povjerenstvo Društva hrvatskih književnika (Vinko Brešić, Lada Žigo Španić i Božica Brkan) u uži izbor uvrstilo je tri: Povećalo za poeziju Davora Šalata (Matica hrvatska, 2021), Pisma s juga Marka Tomaša (VBZ, 2020) i Kajogledi, vnebogledi Božice Jelušić (DHK, Podravsko-prigorski ogranak, 2021), kojoj je i dodijeljen Črnja za 2021. Od brojnih knjiga pjesnikinje – koja ove godine slavi 70 godina života i 50 godina pisanja – to je četvrta knjiga eseja.

„Eseji naše ugledne pjesnikinje Božice Jelušić (Pitomača, 1951) Kajogledi, vnebogledi tematski su određeni autoričinim trajnim zanimanjem za kajkavsku književnost, jezik i kulturu, a pisani su esejističko-poetskim stilom s dozom subverzivnosti prema jezičnom standardu s jedne i procesima opće globalizacije i unifikacije s druge strane“, stoji u obrazloženju knjige koju čini 45 eseja razvrstanih u tri cjeline, sve posvećene temama zavičaja. „Već prvom rečenicom predzadnjeg eseja Zavičaj s pogledom na svijet Božica Jelušić svrstava se u ‘kategoriju književnika zavičajnika’ u prvome redu zbog jezika koji je ‘most prema drugoj, paralelnoj stvarnosti’, tj. književnosti, dodajući kako je dvije trećine njezini pjesama izravno inspirirano zavičajnim prostorom te da odražavaju njezin mikrokozmos. Pozivajući se na Veselka Tenžeru, završnim svojim esejom (‘sažetkom’), ona sve zavičaje naziva ‘našim malim Atlantidama’ u čijoj rekonstrukciji sudjeluje naš jezik kao čuvar od zaborava toga ‘potonulog svijeta’. Pa iako joj je život nudio mnoga ‘zamjenska gnijezda’, Podravina je bila nezamjenjiva, jer joj je samo ona davala smisao, karakter i identitet. Ovime naša autorica kao da potvrđuje tezu da je svaki prostor nečiji i da sve na svijetu ima i počinje zavičajem.“

Na natječaj pristigle knjige ocjenjivačko povjerenstvo ocijenilo je izuzetno zanimljivima, raznovrsnima tematski i stilski. Neke primarno i nisu esejističke, što valja pripisati ponajprije fluidnosti žanra, odnosno dvojbama koje prate tumačenja što danas esej jest. Djelomice to pripisuje razvedenosti eseja/ogleda kao vrste danas odnosno dvojbama – što je uočljivo i u knjigama, a i u živim pulskim izlaganjima – njegove hibridizacije i prelijevanja te čak djelomične zamjene mjesta s drugim vrstama (znanstveni članak, književna kritika, kolumna, blog…).