Neodoljiva ozbiljna komedija

Koprodukcijom Kazališta Moruzgva i Kazališta Marin Držić iz Dubrovnika nastala je predstava Jel’ tako, Zorane? prema priči Tanje Mravak u adaptaciji i režiji Tamare Damjanović. Tanja Mravak hvaljena je autorica kratkih priča (zbirke Moramo razgovarati i Naša žena), koje očaravaju autentičnošću jer ona odlično poznaje ambijent iz kojeg crpi priče, pa tako i ovu u kojoj je obitelj „mjesto gdje se možete skriti i gdje ništa ne možete sakriti“.

Scena iz predstave  / Snimila Vladimira Spindler

Predstava počinje bučnim ulaskom troje razdraganih mladih ljudi koji su došli na obiteljsku proslavu. Zbivanje je u sobi sa staklenim zidom i trima vratima (koja omogućuju „vodviljsko“ kružno kretanje), a sklonost skladnom uređenju odražava istovjetni cvjetni uzorak na zastoru, stolnjaku i zaslonu viseće svjetiljke (Alma Trtovac). Troje gostiju su dvije kćeri para koji slavi biserni pir (trideset godina braka) i suprug starije sestre, ali na proslavi nedostaje najmlađi sin, koji je završio u pritvoru (i u novinskoj crnoj kronici kao B. K.,26). Postupno se otkriva da se on dan prije potukao s dvojicom maloljetnika koji su došli na natjecanje iz robotike, a njihova je izjava „Ima da vam oduvamo robotiće“ razljutila B. K., koji je, smatrajući da „robotići“ znače nešto lascivno, navalio na momke (nedvojbeno srpske nacionalnosti) i pritom ostao bez gaća. Budući da je netko sve snimio mobitelom, po njega je rano ujutro došla policija, a snimka je počela kružiti društvenim mrežama (što je po općem mišljenju čak strašnije od privođenja!). U razgovoru o tom nemilom događaju otkriva se dugotrajna zapretana netrpeljivost među sestrama i frustracije koje obje nesvjesno gaje prema roditeljima i spomenutom bratu, što je povod za prepirku, uzajamno predbacivanje i fizički obračun. Suprug starije sestre Zrinke (Mirta je neudata) Zoran smirena je osoba i svi ga smatraju nepristranim i vjerodostojnim pa svaku svađu završavaju pitanjem: „Jel’ tako, Zorane?“. On uvijek odgovara po savjesti, spreman na neuljudne opaske poput one da je „mlaki Srbin“ (iz miješanoga braka), kojom ga časti njegov punac Slaven. No kako je Slaven zapravo zadovoljan svojim zetom, odmah se „pokaje“ izjavom „Ti si čovik ka i mi“. Za svaku ulogu postoji alternacija, pa podjela ovisi o datumu izvedbe. Na predstavi u zagrebačkoj Sceni Vidra 17. listopada nastupili su kao roditelji Vedran Mlikota i Barbara Nola, stariju kćer Zrinku utjelovila je Iva Kraljević, a mlađu Mirtu Iva Šimić Šakoronja, dok je Zorana odglumio Ivan Čuić. Odjenula ih je Marita Ćopo, svjetlo je oblikovao Luka Matić, a glazbu je skladala Katarina Ranković.

Premda sam kao žanrovsko određenje teksta našla pojam „humorna drama“, zgodniji mi je Mlikotin opis „malo i ozbiljna komedija“, čemu upravo on svojim načinom govora i temperamentom itekako pridonosi. Govorom koji je krcat slikovitim psovkama i prostodušnim uvredama s nakrivo svezanom kravatom, Mlikota fantastično dočarava zgroženoga vođu obiteljskog klana kojem je nanesena uvreda. Iako ima dvije prilično uspješne kćeri, on je ogorčen na „izdaju“ sina nasljednika, koji se pokazao barabom (tuče slabije od sebe i pritom pokazuje svoju golotinju). Lik plahe i podložne žene koja „ispod žita“ zapravo kormilari svojom obitelji omogućio je Barbari Nola da s mnoštvom detalja iznijansira Stanku, i ona je to bravurozno izvela. Izvrstan uvodni kontrast čine Iva Kraljević odlično dočaravajući energičnu i ogorčenu Zrinku i profinjena Iva Šimić Šakoronja kao prividno smirena Mirta, da bi se s vremenom pokazalo da nisu tako različite i da su obje duboko povrijeđene. Nasuprot „zajapurenim“ članovima obitelji nalazi se smireni arbitar Zoran, koji pokušava glasom razuma (i svirkom) obuzdati i smiriti obiteljske strasti, što Ivan Čuić vrlo uvjerljivo radi (na granici pomirljivosti i podsmijeha, jer on zna o B. K. nešto što obitelj ne zna i što bi je zgrozilo).

Duhovit tekst na dijalektu, dinamična režija, odlična glumačka interpretacija i prepoznatljiva , mnogima čak bliska situacija, odlike su ove neodoljive „ozbiljne komedije“, koja spontano izaziva smijeh. Malo gorak, istini za volju!