Klimatske promjene sve su prisutnije u našim životima

Osvrt započinjemo na prvi pogled čudnom, a pretpostavljam i neočekivanom tvrdnjom: ugljikov dioksid nije uzročnik sadašnje klimatske krize. Sam po sebi, ugljikov dioksid (CO₂) je kemijski spoj, koji u normalnim uvjetima dolazi u plinovitom stanju. Fizikalno-kemijska svojstva čine ga jednim od stakleničkih plinova. On nije jedini, nije ni najpotentniji, pa čak ni najzastupljeniji staklenički plin u Zemljinoj atmosferi. Ono što ga čini jedinstvenim među stakleničkim plinovima jest njegova uloga regulatora učinka staklenika. Treba naglasiti da čak ni taj ozloglašeni učinak staklenika sam po sebi nije zao. Taj učinak, naime, omogućuje održavanje prizemne temperature na razini pri kojoj je voda u tekućem stanju, što je omogućilo nastanak, evoluciju, održavanje i rasprostranjenost života na našem planetu. Ključ je, naime, u održavanju suptilne bilance zračenja, u što se nećemo dalje upuštati. Ono što dovodi do aktualnih problema s klimom jest neobično nagao rast koncentracije CO₂ u atmosferi, što uzrokuje dodatni učinak staklenika. Posljedica toga jest destabilizacija klimatskog sustava.

Klimatske promjene uzrokovane su porastom temperature, koji je direktno koreliran s porastom koncentracije stakleničkih plinova  / Izvor Pixabay

O čemu govorimo kad govorimo o klimatskim promjenama?

No, o čemu uopće govorimo kad govorimo o klimatskim promjenama? Najopćenitije rečeno, klimatske su promjene promjena parametara statističke raspodjele vremenskih uvjeta na lokalnoj ili globalnoj skali. Klima je, naime, prosjek skupa meteoroloških prilika karakterističnih za određeno podneblje. Globalna klima određena je ravnotežom zračenja koje Zemlja prima od Sunca u odnosu na zračenje koje isijava u okolni prostor, a lokalna je klima kompleksnija i ona ovisi o zemljopisnoj širini, reljefu, blizini mora i drugih vodenih površina, ledu, vegetaciji, gradovima te o mnogim drugim čimbenicima. Klimatske su se promjene događale tijekom cijele geološke povijesti našeg planeta i bile su uzrokovane oscilacijama koncentracije CO₂, ali i različitim astronomskim faktorima. No, razmotrimo li te promjene klime kroz geološku povijest, vidimo da se one događaju u dugim razdobljima, uz iznimku velikih prirodnih katastrofa poput erupcija vulkana velikih razmjera ili udara asteroida. Sve se te povijesne klimatske promjene dadu reproducirati uzimanjem u obzir prirodnih faktora. One nisu sporne, ali ne funkcioniraju kao argument bilo kakva oblika negiranja aktualnih klimatskih promjena, koje su po mnogim pokazateljima vrlo specifične.

Antropogeni čimbenici prevladavaju

Danas je više nego jasno, potvrđeno doslovce milijardama pojedinačnih sistematiziranih objektivnih mjerenja tisuća znanstvenika, objavljenih u recenziranim znanstvenim časopisima, na kraju pretočenima na nekoliko tisuća stranica izvještaja Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC), nekoliko ključnih činjenica o aktualnim klimatskim promjenama: 1. one nisu ni prve ni posljednje klimatske promjene u geološkoj povijesti našeg planeta; 2. aktualne klimatske promjene uzrokovane su porastom temperature, koja je izravno korelirana s porastom koncentracije stakleničkih plinova, osobito CO₂, u posljednjih dvjesto godina, tj. od početka industrijske revolucije i iskorištavanja fosilnih goriva; 3. niz izmjerenih parametara jasno i nedvosmisleno pokazuje da višak CO₂ u atmosferi potječe upravo iz fosilnih goriva; 4. velike vulkanske erupcije dovele su do kratkotrajnih sniženja prosječne globalne temperature, no taj učinak je neznatan u odnosu na predominantan rastući trend; 5. najbolji danas raspoloživi klimatski modeli, koji su prošli višestruku rigoroznu znanstvenu provjeru, a omogućuju račun multidimenzionalnih problema na najjačim danas dostupnim superračunalima, reproduciraju aktualne trendove tek kad uzmemo u obzir antropogene faktore. Prirodni procesi ne daju dovoljno dobar skup parametara za modeliranje trenutnih klimatskih promjena. Razmatranjem svih tih ulaznih parametara znanstvenici su došli do nedvojbena zaključka da su antropogeni faktori predominantni doprinos aktualnim klimatskim promjenama.

To su objektivne činjenice koje donosi današnja, najbolja raspoloživa znanost. To je ono što znamo, a detalji su sadržani na 4000 stranica najnovijeg izvješća Međuvladina panela za klimatske promjene (IPCC) UN-ovoj okvirnoj konvenciji o klimatskim promjenama (UNFCCC) te u sažetom obliku podastrti donositeljima odluka.

No moramo se osvrnuti i na percepciju u javnosti. Do prije nekoliko godina klimatske su promjene u javnoj percepciji razvijenoga dijela svijeta bile vrlo apstraktan pojam, na što upozoravaju znanstvenici, ali mi to ne osjećamo. To je nešto što se događa u nekim dalekim krajevima, nešto što će se događati možda i nama u nekoj neodređenoj budućnosti. Dodatno je to pojačano korporativno sponzoriranom poricanju rezultata klimatske znanosti. Na klimatske promjene upozoravali su ekološki aktivisti, često prikazivani kao radikalni ekstremisti ili notorni neznalice i besposličari. Vrlo su glasni i pripadnici starosjedilačkih naroda, izravno pogođeni otimačinom njihovih vjekovnih zavičaja. No u zapadnjačkoj percepciji oni su uvijek bili egzotični.

Generacije bez lake budućnosti

A onda se sve promijenilo. Pokret srednjoškolaca, osobito osnažen pojavom tada šesnaestogodišnje Grete Thunberg, izravno je, bez ikakva vrludanja, odaslao bolno jednostavnu i svima razumljivu poruku: „Mi smo ona generacija kojoj je vašom neaktivnošću ili krivo usmjerenim aktivnostima oduzeta budućnost.“ Sama Greta Thunberg usudila se to izreći ravno u lice donositeljima odluka najmoćnijih država svijeta. To je bolna novost na koju nismo navikli, a koju na usta krhke djevojčice izgovara ta, s punim pravom gnjevna generacija mladih ljudi kojima je nedjelovanjem naše generacije budućnost doista dovedena u pitanje.

Osim toga, klimatske su promjene sve prisutnije u našim životima, vrlo su konkretne i očituju se sve učestalijim i sve intenzivnijim ekstremnim meteorološkim događajima i jasno je da nam meteorologija postaje sve kaotičnija. Situacija je toliko jasna da osiguravateljske kuće sve ozbiljnije uzimaju u obzir utjecaje klimatskih promjena pri donošenju odluka. Zbog klimatskih promjena neće nam biti „samo malo toplije“. Porast temperature posljedica je povećanja topline atmosfere, kinetičke energije čestica od kojih se sastoji atmosfera. To dovodi do niza procesa, kojima sve češće svjedočimo, a najočitije se odražavaju u sve ekstremnijim vremenskim prilikama. Naravno, sve se to odražava i na društvene aspekte, pa tako svjedočimo masovnim migracijama stanovništva, dobrim dijelom uzrokovanim klimatskim promjenama, sve češćim ratovima za osnovne resurse, ali i nestajanju cijelih tradicionalnih kultura zbog degradacije vjekovnih okoliša. Klimatske promjene uzrokuju goleme štete, koje se ne izražavaju samo novcem, nego i gubicima ljudskih života, degradacijom okoliša i nestankom staništa, što uzrokuje pomanjkanje rezervi i resursa. Posljedično, klimatske se promjene danas smatraju i jednom od najvećih prijetnji globalnom miru. Zato taj problem moramo shvatiti krajnje ozbiljno te mu pristupiti sveobuhvatno. Sve su te okolnosti dovele do velike promjene cijele dinamike, ne samo klimatskog pokreta nego i donošenja odluka.

COP – radikalna upozorenja, ali i kratkoročna lobiranja

Kao što je već opisano, glavna je zadaća IPCC-a prikupljati najbolje raspoložive znanstvene informacije o klimatskim promjenama te ih oblikovati u izvješća. Djeluje u tri radne skupine, koje se odnose na fizikalnu podlogu, na procjenu utjecaja, prilagodbe i ranjivosti, te na mjere ublažavanja. Ti dokumenti jesu, ili bi barem morali biti, temelj za donošenje političkih odluka na međunarodnoj razini na konferencijama stranaka (COP). Nažalost, u praksi to nije idealno. Same službene verzije izvješća IPCC-a redovito su znatno ublažene u odnosu na njihove radne verzije, osobito u dijelovima koji se izravno odnose na donošenje politika. Osim toga, s obzirom na važnost i dalekosežnost odluka koje bi se na njima morale donositi, konferencije COP-a redovito su poprište korupcije na najvišoj razini. Osim političara, na te konferencije dolaze i jake delegacije lobista kompanija koje se bave svim aspektima eksploatacije fosilnih goriva. Zato je jedan od češćih komentara da se glavne odluke na tim konferencijama ne donose u dvoranama, nego na hodnicima.

I tu konačno dolazimo do srži problema. Pohlepa, inherentna prevladavajućem socio-ekonomskom sustavu, očigledna u kratkovidnim korporativnim interesima, potkopava ambiciju i ublažava klimatsku akciju. Osobito to vrijedi za kapitalistički fundamentalizam, izgrađen i održavan uz pomoć korupcije na najvišim razinama. Do sada je održano 25 COP-ova, a 26. se primiče kraju. Povijest tih konferencija povijest je razočaranja i propuštenih prilika. Unatoč svim izgovorenim velikim lijepim riječima, razina CO₂ i dalje neusporeno raste, svjedočeći o nevoljkosti da sustav, temeljen na mitu o neiscrpivosti resursa, zamijenimo nekim drugim, održivijim. Dok ne učinimo taj fundamentalni zaokret, mladi će nam ljudi s punim pravom poručivati da im krademo sve što imaju – budućnost. Pohlepa u temelju prevladavajućeg socio-ekonomskog sustava i sve nejednakosti koje proizvodi glavni je uzročnik klimatske krize. CO₂ je materijalni prijenosnik poruke.