Galović nadživio sebe

Fran Galović rođen je u Peterancu 20. srpnja 1887, a poginuo u uniformi austrougarske vojske na samom početku Prvoga svjetskog rata, kod sela Radenković u Srbiji, 26. listopada 1914, ne napunivši 28. godinu života. Bila bi to tek biografska bilješka da se u čast velikanu hrvatske moderne u Koprivnici ne organizira međunarodni festival književnosti Galovićeva jesen, koji je ove godine doživio 28. izdanje. Tako je Galović u festivalskom obliku nadživio sebe. To, kao i činjenica da njegovo djelo, u prvom redu zbirka kajkavske poezije Z mojih bregov živi i više od jednog stoljeća nakon njegove smrti, najviše govori o Galoviću, njegovu značenju za podravsku (i hrvatsku) književnost i identitet, ali i angažmanu brojnih ljudi koji su kroz gotovo tri desetljeća ulagali energiju i znanje da se festival razvije u mjesto međunarodnog susreta, interakcije i snažnijega povezivanja u književnosti.

Festival organizira Podravsko-prigorski ogranak Društva hrvatskih književnika uz potporu Ministarstva kulture i medija, Grada Koprivnice, Koprivničko-križevačke županije i Općine Peteranec, koprivničkih osnovnih i srednjih škola, gimnazije u Đurđevcu, kao i knjižnica u Koprivnici, Križevcima, Đurđevcu, Ludbregu i Virju, a ove se godine odvijao od 28. listopada do 6. studenog, s postprogramom čitanja Galovićeve poezije u đurđevačkoj gimnaziji, održanim 15. studenoga.

Zlatko Krilić, predsjednik DHK-a na Galovićevoj jeseni / Snimila Petra Travinić

Kao i svake godine festival je bio okrenut svim generacijama publike. Program je počeo 28. listopada u koprivničkoj knjižnici i čitaonici koja nosi upravo Galovićevo ime, gdje je za djecu od šest do devet godina održana interaktivna kreativna radionica s ilustratoricom Smiljanom Čoh. Svečano otvaranje festivala održano je 29. listopada u Galeriji Ivan Sabolić u Galovićevu rodnom Peterancu, gdje je predstavljena knjiga Dok večer se zmrači Frana Galovića, koju je priredio Mario Kolar, te otvorena izložba Reci mi to vezom, koju je priredila Vesna Peršić Kovač. Istog dana u koprivničkoj je knjižnici održan još jedan program za djecu, radionica Lov na glagole s Nikolinom Manojlović Vračar. Festival je nastavljen 3. studenoga predstavljanjem novoga romana Damira Karakaša Okretište, koje je vodio predsjednik Društva hrvatskih književnika Zlatko Krilić. Zbog zatvaranja škola u četvrtak i petak otpala su gostovanja autora po školama, kao i susret sa Zlatkom Krilićem u dvorani Domoljub za osnovnoškolce, ali festival i Galović su unatoč tomu itekako obilježili ove dane, predstavljanjem knjige i koncertom Zorana Predina. Prvo je u četvrtak u Galeriji Mijo Kovačić uz moderiranje Marka Gregura predstavljen roman Mongolske pjege, dok su u petak ujutro domaćini goste festivala poveli u Peteranec, do Galovićeve biste, nakon čega su produžili u obližnje Hlebine, gdje su posjetili Galeriju naivne umjetnosti, u kojoj se između ostalih nalaze djela slikara prve (Ivan Generalić, Franjo Mraz, Mirko Virius) i druge generacije naivnih slikara (Josip Generalić, Ivan Večenaj, Mijo Kovačić…). Uvečer je u punoj dvorani Domoljub održan koncert Zorana Predina i Igora Polaka, koji su publici priuštili dva sata dobre glazbe i duhovitih anegdota po kojima je Predin čuven.

Završna svečanost i dodjela nagrada održana je 6. studenog. O nagradi Fran Galović odlučuje tročlano stručno povjerenstvo, ali i čitaoci. Glas je čitalaca jednakopravan i dodaje se glasovima povjerenstva. Tako su ove godine za nagradu glasali čitaoci knjižnica u Koprivnici, Križevcima, Đurđevcu, Ludbregu i Virju, a i putem interneta, ukupno njih gotovo 550, a najveći broj čitalačkih glasova dobila je knjiga Korane Serdarević Gušterov rep.

Na natječaj za nagradu Fran Galović za najbolje djelo s temom zavičaja i/ili identiteta ove je godine pristiglo 84 naslova, a nagrada je pripala jednom od najčitanijih i najplodnijih hrvatskih pisaca Pavlu Pavličiću za roman Kužni pil. U govoru zahvale Pavličić je istaknuo da zahvaljuje onomu tko je ustanovio tu tematsku nagradu jer su zavičaj i identitet ključne stvari u književnosti, iako se to ne ističe prečesto. „Pisac je uvijek u dijalogu sa svojim zavičajem, bilo tako da se tom zavičaju suprotstavlja, bilo da ga proslavlja, bilo tako da iz njega odlazi i u njega se vraća, ali uvijek je taj zavičaj presudan zato što su ona prva iskustva iz kojih niče književno stvaranje stečena u zavičaju, i zato od zavičaja pisac, i kad bi htio, ne bi mogao pobjeći“, rekao je Pavličić. Prisjetio se i Galovićeve pjesme Kostanj, gdje se pjesnik u dijalogu sa stablom pita kako da se odnosi prema zavičaju, u koji se istodobno želi, ali i ne može vratiti, od kojeg želi, ali i ne može pobjeći, a kesten kao glasnik zavičaja nagovara pjesnika na povratak. Za sve nas Galović je jedan takav kostanj, s kojim smo često u vrlo jakom i izrazitom dijalogu te nas podsjećanje na njega uvijek obogati, zaključio je Pavličić poželjevši Galovićevoj jeseni još dugi niz godina. Nagradu su akademiku Pavličiću uručili predsjednik Društva hrvatskih književnika Zlatko Krilić i gradonačelnik grada Koprivnice i saborski zastupnik Mišel Jakšić.

Tri ravnopravne nagrade Mali Galović za učenike osnovnih i srednjih škola pripale su Martinu Barbericu, Franu Šijaku i Luki Kišu, a uručila im ih je Dubravka Brezak Stamać, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje.

Pavličić je u govoru zahvale citirao Goethea, koji je rekao da tko želi upoznati pjesnika mora otići u njegov zavičaj. Zahvaljujući Galovićevoj jeseni pjesnik se pamti i uvijek iznova upoznaje. Ostaje nada da će Galović u festivalu uspjeti dočekati starost te da će pjesnika i njegov zavičaj u godinama koje dolaze upoznati brojni autori iz Hrvatske i inozemstva.