Antologija na vinilu

O vinilnom preporodu i ljepoti slušanja glazbe s gramofonskih ploča i o fenomenološkoj dimenziji ponovnoga procvata LP-a kao formata već je bilo riječi na ovim stranicama. Svatko će lako zapaziti da se odjeljak LP-ploča u onih nekoliko preostalih glazbenih dućana u našem glavnom gradu (ali i drugdje) neprekidno povećava, polako ali sigurno potiskujući kompaktne diskove na rub izumiranja.

Ne računajući hype, odnosno modu koja motivira dio konzumenata na određeni tip ponašanja, bit vinilnog fenomena možda je najlucidnije sažeo irski kantautor Glen Hansard: razlog povratka ploči krije se u „urođenom čovjekovu nagonu da dotakne sve što mu je u emotivnom smislu važno“.

Nažalost, malobrojne tvornice za proizvodnju vinilnih ploča – na europskom kontinentu nekoliko je ključnih, većinom u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Češkoj – sve se teže nose s povećanom potražnjom. Jeff Bell iz nezavisne njujorške diskografske kuće Partisan Records tvrdi da potražnja za pločama na globalnoj razini dva do tri puta premašuje ponudu. Problemu pridonose nestašica sirovina i druge teškoće u kontekstu pandemije i Brexita, pa je s obzirom na sve okolnosti lako zaključiti da priča s gramofonskim pločama dolazi do točke zastoja, u svojevrsnu krizu.

Rezultat? Rast cijena: čini se da bi glazba na tvrdim formatima uskoro mogla postati luksuz. No nećemo dalje raščlanjivati sociološke, ekonomske i psihološke aspekte nezadržive potražnje. Danas objaviti novi album, a ne ponuditi ga i na vinilu, znači ostati izvan svih trendova. S druge strane, kontinuirani dotok reizdanja antologijskih naslova više nije samo obilježje svjetskog nego i domaćeg tržišta.

Izd. Dancing Bear, izvorno 2008, LP-reizdanje 2021.

Izd. Dallas Records, izvorno 2001, LP-reizdanje 2021.

Evo nekoliko najvažnijih koji su posljednjih mjeseci obnovljeni u analognoj formi.

Dino Dvornik, jedna od najdarovitijih, ali i najtragičnijih figura domaće pop-glazbe, enfant terrible i kralj funka – nazovite ga kako želite, svi nadimci imali su realno pokriće – stvarao je u razdoblju najvećega zamaha CD-a. Iako je njegova eksplozivna fuzija housea, funka, popa i raznih permutacija elektroničke plesne glazbe naprosto stvorena za digitalni medij, veseli vijest da je njegov postumno objavljen album Pandorina kutija (Dancing Bear, izvorno 2008) dočekao analogno uskrsnuće.

Dvornika je smrt zatekla usred rada na albumu, pa su posao dovršili njegovi suradnici. Pandorina kutija reflektira energičan povratak donekle prirodnijim, manje programiranim iskazima. Pelin i med starinska je rock-balada s okusom Princea, dok je Zašto mi radiš to pristojan amalgam popa i funka. U prigodnoj Sretan Božić, Sretna Nova godina gostuje Davor Gobac, a novo izdanje donosi i nekoliko neobjavljenih skladbi – primjerice Shlapa (Daj mi još tog funka), u kojoj se pojavljuje TBF.

To nas dovodi na područje hip-hopa. Za razliku od svoje stilski okoštale zagrebačke braće, danas umirovljen glazbenik El Bahattee taj je idiom doživljavao kao veoma dinamičan, fleksibilan medij, kao okidač za oslobađanje što ubojitije naslage gorčine. Najviše je argumenata za tu tvrdnju ponuđeno na njegovu prvijencu Svaki pas ima svoj dan (Dallas Records, izvorno 2001), na kojemu je nagovijestio otklon od glavne hrvatske rap-struje. Pravim imenom Stiv Kahlina, Bahattee se afirmirao u sklopu zagrebačkog Blackout Projecta, a zatim je na dva solo albuma dospio u prednje redove hrvatske hip-hop-scene kao svježa i inovativna snaga od koje se štošta može očekivati. No nakon početnog uspjeha i nagrada struke Bahattee se povlači iz glazbene industrije, zamjenjujući kreativnost na području zvuka onom na polju okusa, i to ne bilo kakva; već je dugo posvećen osmišljavanju i prodaji luksuzne čokolade. Od radikalnog repera do entuzijastičnog čokolatijera očito je kratak i neobičan put.

Jedno od najimpresivnijih i vizualno iznimno dojmljivih vinilnih reizdanja potpisuje sastav kojega, nažalost, više nema – iako su u drugim formacijama i danas aktivni. Kad su The Bambi Molesters snimali As The Dark Wave Swells (Dancing Bear, 2010) vjerojatno nisu ni slutili da će im to biti posljednji rad pod tim imenom. Riječ je o školskom primjeru glazbe kao potpuna, zaokružena audio-vizualnog koncepta; iako (za razliku od Dvornika) bez dodatnog materijala, nova inačica albuma dolazi u obogaćenu, raskošnijem gatefold-izdanju. Dojam zaokružuje atraktivan tirkiznoplavi vinil – dakako, i sama glazba koja nakon jedanaest godina nije izgubila ništa od izvornog instrumentalnog šarma. U ulozi producenta i gostujućeg instrumentalista pojavljuje se stari suradnik Chris Eckman iz grupe The Walkabouts i kolega zajedničkog projekta The Strange. Puhači u temi The Kiss Off i naslovnoj skladbi, orguljaški premazi Chrisa Cacavasa (iz sastava Green On Red) te povremeni Eckmanov melotron, grupu izdižu iznad ograničavajućih koordinata surf-rocka, pomičući zvučnu sliku prema filmičnoj ugođajnosti Enija Morriconea, americani, tex-mexu i indie-rocku. Naoko čudan koktel, ali na njihovim albumima i najneobičnije stvari uvijek savršeno dolaze u sklad.

Izd. Dancing Bear, izvorno 2010, LP-reizdanje 2021.

Izd. Jugoton/Croatia Records, izvorno 1978, LP-reizdanje 2021.

I napokon, nešto iz radionice Croatia Recordsa, koja je pod starim imenom Jugoton još od otvaranja svojih tiskarskih pogona davne 1963. suvereno vladala diskografijom bivše države. Na godišnjoj razini iz zagrebačkih pogona u Dubravi godišnje je izlazilo 16 milijuna (!) gramofonskih ploča – ne samo hrvatskih glazbenika. Među njima bili su i sarajevski Indexi, čija je karijera – do tada raštrkana na stilski nekoherentnim singlicama – kulminirala prvim autorskim albumom Modra rijeka (Jugoton/Croatia Records), koji je ove godine predstavljen u svojem starom, vinilnom, raskošnom reizdanju. Izvorno objavljena 1978, Modra rijeka ambiciozna je u svim aspektima, počevši od same konceptualne zamisli: uglazbiti istoimenu pjesmu velikog pjesnika Maka Dizdara i ugraditi je u tkivo progresivnog rocka. Okupljeni su umjetnici velikog kalibra: gitarist Bodo Kovačević napisao je većinu glazbe, uključujući blistavu naslovnu temu. Dojmu je pridonijela i karizma Fabijana Šovagovića koji na početku svake strane LP-ploče kazuje stihove, te impresivna omotnica s djelom slavnoga bosanskohercegovačkog umjetnika, slikara i ilustratora Mersada Berbera. Novo izdanje Modre rijeke masterirano je u pedantnoj half-speed-tehnici u londonskom studiju Abbey Road, pa će i zahtjevna audiofilska publika doći na svoje, unatoč činjenici da pojedini dijelovi albuma, posebice oni opterećeni prog-rock-vratolomijama, danas imaju ponajprije dokumentarnu vrijednost.