Sačuvat ću i njegovati sve dobro i vrijedno u Matici

Gospodine Gavran, zašto ste se odlučili kandidirati za predsjednika Matice hrvatske?

Kao što znadete, sadašnji predsjednik gospodin Botica prije godinu i pol dana uputio je pismo svim članovima Glavnoga odbora MH u kojemu je najavio da se neće više kandidirati za predsjednika, a potom je jesenas u razgovoru za glasilo Matice iseljenika na izravno novinarsko pitanje još izravnije potvrdio da nema namjeru više se natjecati za predsjednika i kako bi volio da Matica dobije pedesetogodišnju predsjednicu. Od tada pa naovamo, s vremena na vrijeme bi se među matičarima poveli razgovori o budućem predsjedniku ili predsjednici, a kolege iz ogranaka i odjela više puta su me zapitali zašto se ja ne prihvatim te odgovorne dužnosti. Na te prijedloge uvijek sam odgovarao niječno, pravdajući se svojim spisateljskim i teatarskim obvezama, sve do rujna ove godine, kada sam na poziv Ogranka MH u Dubrovniku predstavljao svoje posljednje dvije knjige. Tada su mi kolegice i kolege iz tog vrijednog ogranka priopćili da me namjeravaju predložiti za predsjednika.

Njihova argumentacija zašto bi bilo dobro da u ovome trenutku ja odradim taj posao bila je tako uvjerljiva, da sam i sam osvijestio kako je moje cjelokupno javno djelovanje u protekla četiri desetljeća bilo slično onome čime se bavi Matica hrvatska. Dobio sam istinsku želju pokušati učiniti nešto dobro za Maticu hrvatsku, za njezine ogranke i odjele, a posredno i za našu domovinu. Kao književnik sam u proteklim desetljećima velik dio svoga vremena posvetio nastupima i po najmanjim mjestima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao dijete seoskih učitelja zarana sam postao senzibiliziran za onaj tzv. prosvjetiteljski aspekt djelovanja Matice hrvatske na kojemu ona ustraje od svoga osnutka, kao kazališni čovjek surađujući s različitim teatrima uvijek sam nastojao da moje predstave dođu u svako, i najmanje mjesto u kojem postoje osnovni uvjeti za donijeti ljudima kazališnu čaroliju. Usto, radeći svojedobno kao ravnatelj Teatra &TD, a u proteklih devetnaest godina vodeći Teatar Gavran, nikada nisam poslovnu godinu završio u minusu, imam taj gen odgovornosti u sebi i osjećaj za organizaciju, a čini mi se dobrim da to krasi predsjednika svake udruge.

Snimila ZORANA VUKIĆ

Možete li ukratko predstaviti svoj dosadašnji rad i aktivnosti u Matici hrvatskoj i drugim ustanovama?

Prije trideset i jedne godine bio sam na onoj obnoviteljskoj Skupštini Matice hrvatske i od tada sam član te časne udruge. Tada sam kao ravnatelj Teatra &TD osnovao scenu Suvremena hrvatska drama, na kojoj je u dvije godine postojanja debitiralo čak devetnaest mladih hrvatskih dramatičara uz nekoliko redatelja i glumaca. Godine 1993. sam u AGM-u pokrenuo književni časopis Plima i bio mu tri godine glavnim urednikom. Godine 1998. sam u Matici hrvatskoj u Zagrebu pokrenuo biblioteku Kronometar u kojoj je svoje prve prozne knjige objavilo nekoliko mladih hrvatskih književnika. Žao mi je što u izdavačkom planu naše središnjice za iduću godinu nije predviđeno objavljivanje ni jednoga romana ili zbirke priča živućih hrvatskih književnika. Čini mi se da je Matica u izdavačkom smislu bila najuspješnija između dva svjetska rata i u vrijeme Hrvatskoga proljeća, kada je podjednaku pozornost posvećivala našoj književnoj baštini i djelima suvremenih hrvatskih pisaca. Mislim da je to dobitna formula.

Potom sam od 2000. do 2006. godine bio  pročelnikom Matičina Odjela za kazalište i film. U to vrijeme sam uz niz okruglih stolova o kazalištu i filmu organizirao i sedam međunarodnih simpozija o suvremenoj hrvatskoj drami i kazalištu, čime smo taj segment naše kulture afirmirali i u inozemstvu. A moj Teatar Gavran već deset godina zaredom redovito nastupa u Mostaru na Mostarskom proljeću i Danima Matice hrvatske u Mostaru, tako da smo prije nekoliko godina s tim vrijednim ogrankom potpisali poseban ugovor o stalnoj suradnji. Usto sam surađivao s desetcima Matičinih ogranaka proteklih desetljeća i u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, kao i s većinom Matičinih glasila: Vijencem, Kolom, Hrvatskom revijom, Dubrovnikom, Književnom revijom, Godišnjakom OMH Nova Gradiška... Od 2014. godine član sam Matičina Glavnog odbora.

Koji su glavni naglasci vašega programa s kojim izlazite pred članstvo?

Nemoguće je u nekoliko rečenica iznijeti moj program. Reći ću tek toliko da nisam od onih ljudi koji misle da povijest počinje od njih, tako da ću nastojati sačuvati i njegovati sve dobro i vrijedno što je karakteriziralo Maticu hrvatsku u proteklih 180 godina, počevši od brige za kulturu u širem smislu riječi, brige za knjigu i književnost, gospodarstvo, obrazovanje, znanost u širem smislu, u konačnici za naš identitet, prošlost, sadašnjost i budućnost. Drukčije rečeno, Matica mora i u manjim i u većim mjestima biti najvažnijom prosvjetiteljskom ustanovom, promicateljica onoga najboljeg u našoj kulturi i društvu, na način kako to čine Goethe Institut za njemačku kulturu, Institut Cervantes za španjolski jezik i kulturu španjolskoga jezičnog izričaja, ili Francuski kulturni centar za francuski jezik i kulturu, te sve druge matice u Europi koje se skrbe za svoju nacionalnu afirmaciju. Budući da nisam član nijedne stranke i nikada nisam imao političkih ambicija, uvjeren sam da ću s lakoćom voditi Maticu na distanci od bilo koje tekuće politike, ali neću bježati od toga da se u središnjici odvija čim življi dijalog o svim vitalnim temama za našu domovinu. Gospodarske i medicinske teme danas se čine presudnima, pitanje očuvanja i njegovanja našega jezika i kulturnoga identiteta nikada nam ne smije prestati biti važnim, pitanje kvalitete našega obrazovnog sustava u osnovnim i srednjim školama, kao i visoko obrazovanje, pitanja su naše budućnosti. Moramo iznaći načina kako pomoći našim učiteljima, nastavnicima, profesorima, učenicima i studentima. Kako pomoći našim ograncima koji u nemogućim uvjetima djeluju, osobito oni koji su u potresom pogođenim krajevima. Volio bih da Matica hrvatska u godinama koje dolaze vještije iskorištava i nove medije i tako lakše pridobije mlade članove. Volio bih da svi mi zajedno pokušamo pridonijeti takvom ozračju da nam mladi ljudi odlaze u druge zemlje samo iz želje za stručnim usavršavanjem ili iz radoznalosti, a da ih na to ne tjeraju egzistencijalni razlozi. Moramo se mnogo više angažirati i oko povlačenja novca iz EU fondova, a za to nam trebaju mladi obrazovani ljudi.

S kim biste od predloženih kandidata voljeli surađivati u upravnim tijelima Matice hrvatske?

Uvjeren sam da ću kvalitetno surađivati sa svim ljudima koje izaberu naši zastupnici. U stotinama teatara u zemlji i inozemstvu sjajno sam surađivao i sa scenskim radnicima i s vozačima, majstorima tona i svjetla, s velikim glumačkim zvijezdama i redateljima, čak i s oskarovcima. U svakom čovjeku uvijek sam gledao samo čovjeka. Cijenim svakoga koga mi sudbina nanese na put i ako sam mu nadređen želim da se on čim prije profesionalno ostvari, da razvije svoju kreativnost do maksimuma, a opet da se dobro i ugodno osjeća u suradnji sa mnom. Budući da je Matica hrvatska u proteklih dvadesetak godina izrasla u poduzeće s tridesetak zaposlenih, koja treba koordinirati rad dvadeset odjela i više od stotinu ogranaka, naši problemi su sve češće financijsko-organizacijsko-pravne naravi. Vjerovali ili ne, od tih trideset uposlenika nemamo ni jednoga diplomiranog ekonomista i ni jednoga diplomiranog pravnika. Stoga sam mišljenja da glavni tajnik treba biti ekonomist bogata upravljačkog iskustva, što je po svojoj biografiji gospodin Marijo Dominiković iz Dubrovnika, koji je tijekom svoje poslovne karijere obnašao niz rukovodećih i odgovornih poslova, a 2011. godine kao laik imenovan je prvim ekonomom jedne hrvatske biskupije zadužen za njenu financijsku konsolidaciju i reorganizaciju njene ekonomije u cjelini, što je on uspješno obavio. Osobno sam zamolio gospodina Damira Zorića, koji je dugogodišnji istaknuti matičar i trenutačno direktor Hrvatske udruge poslodavaca, da prihvati kandidaturu za potpredsjednika. A tu je i gospodin Ivica Nuić, koji kao ugledni uspješni gospodarstvenik ponajbolje može obnašati dužnost gospodarskog tajnika. Bio sam mišljenja da dosadašnji potpredsjednici i akademici gospođa Dubravka Oraić Tolić i gospodin Anđelko Akrap radi svoga ugleda i kontinuiteta rada Matice i u ovome mandatu trebaju obnašati istu dužnost. Nažalost, gospodin Akrap otklonio je tu mogućnost, ali će se vrlo rado natjecati za člana Glavnoga odbora, gdje će njegovo iskustvo i dobronamjernost biti podjednako dobrodošlim.

Naravno, imamo cio niz odličnih kandidata za Glavni odbor, Časni sud i Nadzorni odbor i ne sumnjam da će naši zastupnici znati odabrati ponajbolje među njima. Ali, ponavljam: za naš uspjeh u idućem četverogodišnjem mandatu presudno je to da u Predsjedništvu Matice imamo nekoliko ljudi koji se razumiju u rukovođenje složenim sustavima i u ekonomiju, a to su bez sumnje gospoda Marijo Dominiković, Damir Zorić i Ivica Nuić. Budu li oni izabrani za članove Predsjedništva, uvjeren sam da ćemo se svi mi iz Predsjedništva, Glavnog odbora i središnjice moći posvetiti kreiranju i realizaciji mnogobrojnih programa.

Što smatrate najvećim izazovima s kojima se hrvatska kultura danas suočava i koja je u tome uloga Matice hrvatske?

Proputovao sam nešto svijeta: većinu europskih zemalja, zavirio malo u Sjevernu i Južnu Ameriku i došao do zaključka da je za male narode pitanje jezika ključno pitanje njihove kulture, identiteta, a ponekad i samoga opstanka. Vjerujem da Matica hrvatska u tom pogledu može dati ponajveći doprinos našoj domovini u bliskoj suradnji s HAZU-om i visokoškolskim institucijama kojima je hrvatski jezik predmetom proučavanja i poučavanja. Stoga bih volio da Matica hrvatska žurno uputi Hrvatskom saboru naš Prijedlog zakona o uporabi i zaštiti hrvatskoga jezika.