Matici treba harmonija tradicionalnog i modernog

Na Glavnoj skupštini Matice hrvatske 6. studenoga u Zagrebu birat će se upravna tijela Matice hrvatske. Razgovaramo s kandidatima za predsjednika Matice hrvatske, prof. emeritusom Stipom Boticom, aktualnim predsjednikom Matice hrvatske, i književnikom Mirom Gavranom, aktualnim članom Matičina Glavnog odbora.

Gospodine Botica, zašto ste se odlučili kandidirati za predsjednika Matice hrvatske?

Kao potpredsjednik u prethodnom i predsjednik u ovom mandatu vezao sam se za ovu ustanovu, za njezinu ulogu u hrvatskom društvu, za njezin neprijeporni povijesni hod, ona je postala moja sudbina. To je razlog što je ni sada ne mogu ostaviti ni predati u nepouzdane ruke, još manje u ruke kritizera i vikača koji su se u nekim Matičinim upravnim tijelima bez argumenata javljali od izborne skupštine. Naslušao sam se njihovih jalovih govora, jadikovki da „u ovoj Matici ništa ne valja“, ispraznih obećanja, zazivanja „promjene radi promjene“, a da zauzvrat nisu ponudili ništa konkretno za bolji Matičin život. U njihovim žalopojkama nisam našao ni jednu kvalitetnu poruku ili projekt kojim bi unaprijedili Matičin rad. Naprotiv, takvi su se poistovjetili s „Maticom u egzilu“, tražili najčešće „ništa“, neizvedivo, nemoguće, „maglovito“, što bi ovu ustanovu vodilo u neizvjesnost, eksperimentiranje, u „nove početke“, a onda u propast.

U svojoj kandidaturi nudim politiku kontinuiteta, primjereno 180. obljetnici ove ustanove, red i rad – uz poboljšanje uočenih nedostataka, a ne radikalne promjene. Uvjeren sam da u postpotresnim i pandemijskim uvjetima radikalne promjene nisu dobre, a mogu biti i razorne. Promjene su nužne kada se programi neke ustanove ne odvijaju po planu i kada ustanova nazaduje, a to s Maticom nije slučaj. U ove dvije teške godine sve smo planirane programe ostvarili, a pokrećemo i nove.

Snimio MIRKO CVJETKO

Možete li ukratko predstaviti svoj dosadašnji rad i aktivnosti u Matici hrvatskoj i drugim ustanovama?

Osim vezanosti za Maticu hrvatsku za vrijeme studija 70-ih, u Matici sam aktivan od 90-ih. Tada sam objavljivao u Matičinoj periodici, a 1996. uredio Usmene lirske pjesme. S Maticom sam usko povezan od 2014, kad sam izabran za potpredsjednika. Tada smo kao tim unaprijedili sve Matičine poslove, a posebno sam pridonio sređivanju financijske situacije, naročito kada se dogodila nacionalizacija Matičine zgrade, nakon čega smo bili ostavljeni bez sredstava od najma.

Velik dio rada u zadnje dvije godine posvetio sam rješavanju posljedica potresa i epidemije. Svakodnevni obilasci oštećene Matičine palače bili su mi obveza, ali i zadovoljstvo zbog uspješna rješavanja poslova. Pritom, dužnost mi je bila poticati zaposlenike koji su otklanjali posljedice potresa, razgovarati i dogovarati poslove s građevinarima koji su obnavljali Palaču, a održavati i sastanke sa statičarima koji su snimali stanje Palače. Kad su došli razorni potresi na Banovini, oni su postali moja briga i zbog dva respektabilna ogranka: u Petrinji i Sisku. Posjet Petrinji i Sisku nekoliko dana poslije potresa bio je i znak solidarnosti, ali i obveza pružanja potrebne pomoći. Pored manjih novčanih sredstava, nabavili smo kontejner u koji je petrinjski ogranak smjestio knjige.

I u ovim otežanim uvjetima hrvatskoj smo kulturi podarili lijepe i vrijedne knjige. Otisnuli smo, među ostalim, dvije knjige Izabranih djela Ive Brešana, reprezentativno izdanje Libra od mnozijeh razloga, jubilarno izdanje Judite u povodu 500. obljetnice prvotiska, antologiju pjesama u povodu 350. obljetnice junačke smrti Zrinskoga i Frankopana. Uz 50. obljetnicu Hrvatskoga proljeća organizirali smo i veliki znanstveni simpozij te svečanu proslavu u HNK-u, a posebno izdvajam važnu knjigu memoarskih zapisa naših matičara iz cijele domovine o događajima iz 1971, knjigu koju je uredila akademkinja i Matičina potpredsjednica Dubravka Oraić Tolić. Za koji će dan iz tiska izaći velebni prepjev Danteova Pakla iz pera našega književnog tajnika Božidara Petrača, bogato opremljena knjiga, kao najljepši dar za 700. obljetnicu Danteova rođenja.

Sa zadovoljstvom ističem da smo do svršetka 2020. obnovili znatan dio Palače koji je u funkciji svih Matičinih programa, a da smo do sredine 2021. obnovili i iznajmili prostore na prvom i drugom katu.

Prvi smo put uspješno sudjelovali na nekom većem natječaju za korištenje novca iz EU pa je novcem u iznosu od 1.400.000 kuna pokrenut i uspješno se priređuje prilog Vijenca Inkluzija posvećen ranjivim društvenim skupinama.

U prošloj godini završili smo prvi dio dvanaestogodišnjeg sudskog procesa sa Školskom knjigom, koja je 2008. na nelegalan način ušla u posjed Matičina poslovnog prostora u Dubrovniku i cijelo ga vrijeme nelegalno koristila, a u 2021. taj dio duga uspjeli smo i naplatiti. I za ostatak naplate duga vodimo sudski proces koji ne bi smio drukčije završiti.

Dobru praksu susretanja ogranaka razvili smo do te mjere da smo u samo nekoliko mjeseci održali susrete sa šezdesetak ogranaka, no korona nas je u tome zaustavila. Na njima, osim analize, dobili smo i nužno matičarsko zbližavanje i međusobnu srdačnost, toliko potrebne i važne za djelovanje MH kao cjeline.

Izvan Matice, pored rada na Filozofskom fakultetu, radio sam i četiri godine na Karl-Franzens Universitätu u Grazu te bio pozvani profesor na desetak europskih sveučilišta. Obnašao sam četiri godine dužnost prodekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu te dekana u razdoblju 1994–1998, kada smo na tom Fakultetu izgradili treći kat. Bio sam predsjednik Hrvatskoga filološkog društva (2007–2011). Za svoj rad dobio sam više odličja, priznanja i zahvalnica. Sve to, vjerujem, jamči da me nikada nije napustio radni zanos te je on ostao u meni kao nešto što treba prenijeti i u Maticu hrvatsku.

Koji su glavni naglasci vašeg programa s kojim izlazite pred članstvo?

Tijekom ovoga mandata Matica hrvatska radila je dobro i svestrano, usprkos otežanim okolnostima zbog potresa i pandemije. Moj stav prema Matici jest da se ona ne smije niti može odreći odgovornosti prema ideji hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta. Dobru Matičinu praksu nastavljam i dalje jer je Matica jedinstvena i odgovorna prema svojim članovima, ograncima i odjelima, snažna i uvjerljiva samo kad djeluje povezano među svim Hrvatima i u Domovini i inozemstvu, Matica koja se raduje hrvatskim uspjesima i koja će odgovoriti zahtjevima našeg vremena, ali ostati dosljedno, čvrsto i nepokolebljivo na svom hrvatstvu, koja će pod svoje okrilje primiti sve kojima je u srcu Hrvatska. To je moja Matica i moj program!

Ovdje samo izdvajam: U 2022. bit će održane dvije velike izložbe o MH u Klovićevim dvorima: 50. obljetnica Hrvatskog proljeća i 180 godina MH. Matičinu obljetnicu obilježit ćemo i znanstvenim skupom o Matičinim predsjednicima, što će također dati vrijedan prilog povijesti ustanove. Priredit ćemo i posebnu izložbu o povijesti dizajna Matičinih knjiga, a odgovarajućim skupom odužiti se jednom od najvažnijih Matičinih članova, Tonku Maroeviću.

Dio novca dobivena u sudskom sporu sa Školskom knjigom već smo iskoristili za povrat članarina ograncima, a prihvatili smo i molbe ogranaka iz Kotora i Kaštela za financijsku pomoć. S obzirom da smo ovih dana dobili prvostupanjsku odluku i za drugi dio odštete koju od Školske knjige zahtijevamo, zasigurno ćemo u sljedeće dvije godine doći i do toga novca pa ćemo ograncima moći i više pomoći.

Pred nama je u planovima veliki broj vrijednih izdanja, a istaknuo bih objavljivanje i posljednja dva sveska Povijesti Hrvata, čime će se Hrvatska svrstati u red samo nekoliko europskih država koje su svoje nacionalne povijesti ukoričile u tako opsežnu obliku.

S kim biste od predloženih kandidata voljeli surađivati u upravnim tijelima Matice?

U provođenju zahtjevnih programa MH u godinama koje su pred nama u vodstvu nam trebaju osobe koje na te zahtjeve mogu odgovoriti. Stoga za Predsjedništvo predlažem sastav koji bi bio spoj potrebnog kontinuiteta i novoga.

Za potpredsjednike predlažem Dubravku Oraić Tolić (u svome mandatu dala je velik doprinos djelatnosti MH; uređivanje Hrvatske revije, knjiga o Matošu, tekstovi u Vijencu, putovanja u ogranke), Luku Šeputa (glavni urednik Nakladništva MH koji svoj posao obavlja s najvišim standardom, nekadašnji uspješni glavni urednik Vijenca, nedavno je doktorirao s temom o pjesništvu Tina Ujevića) i Marija Jareba (među najproduktivnijim hrvatskim povjesničarima, autor mnogih tekstova u Matičinim izdanjima, predstavnik Hrvatske biskupske konferencije u komisiji za ocjenu djelovanja Alojzija Stepinca u vrijeme Drugoga svjetskog rata). Za glavnog tajnika predlažem Željka Holjevca (vodio Filozofski fakultet u Zagrebu, član Glavnog odbora MH, pročelnik Odjela za povijest MH, objavio i priredio više knjiga i znanstvenih skupova u Središnjici i ograncima MH). Za književnog tajnika predlažem Božidara Petrača (eminentnoga književnog povjesničara i prije predsjednika Društva hrvatskih književnika). Za gospodarskog tajnika predlažem Zorislava Lukića (vodio sve postupke obnove Palače MH, poslove povrata upisa vlasništva Palače, poslove u svim važnim sudskim procesima MH kao i financijske poslove).

Što smatrate najvećim izazovima s kojima se hrvatska kultura danas suočava i koja je u tome uloga Matice hrvatske?

Kao i kod drugih, uvjetno rečeno malih naroda (malenih prema broju govornika, a ne prema vrijednosti!), i hrvatska je kultura u brišućem naletu globalizacije, suočena sa stajalištima, posebno kod mlađih naraštaja, da su hrvatski jezik i hrvatska književnost nešto što je u odnosu na veliki bijeli svijet gotovo nevažno, da je hrvatski jezik gotovo suvišno učiti, da se praktički treba samo što prije prebaciti na engleski kako bi se bolje konkuriralo na globalnom tržištu rada. Mi smo malen narod i možda imamo i neke komplekse pa mislimo da je uvijek drugdje „trava zelenija“, a uloga je Matice hrvatske da nastoji pokazati vrijednost i ljepotu materinskoga jezika, hrvatske književnosti i hrvatske riječi. Matica to treba činiti, ali ne autoritarno, jer takve geste kod mladih danas više ne prolaze, nego s punim razumijevanjem percepcije koju mladi ljudi imaju pokazati da hrvatska knjiga ima samobitnu vrijednost i da uz otvorenost onom najboljem što dolazi izvana ima smisla čuvati i njegovati književnost na jeziku koji smo naučili od majke.