Vijenac 722

Književnost

Knjižničarka preporučuje

Dragana Srzić-Radeljak, Knjižnice grada Zagreba, Knjižnica Medveščak

Philippe Lancon, Zakrpan 

Književno-novinarskim stilom autor, novinar i pisac koji je preživio atentat islamskih fanatika na redakciju časopisa Charlie Hebdo u Parizu iznosi svjedočanstvo žrtve terorističkog napada te iskustvo liječenja teško ranjena pacijenta. Čin terorističkog napada opisan je iz perspektive zatečene, prestravljene žrtve, šokirane slikama masakriranih kolega (dvanaest ubijenih, jedanaest ranjenih).


Prev. Željka Somun,
izd. OceanMore, Zagreb, 2021.

Dinamične scene atentata prelomljene kroz svijest žrtve nižu se u svojevrsnu slow motionu, kao u usporenom filmu. Ranjen u ruke i lice, smrskane čeljusti, podvrgnut mukotrpnim medicinskim zahvatima (sedamnaest operacija do pisanja knjige), 24 sata pod policijskom zaštitom, pokušava skrpati osobni integritet i naglo uzdrman život, stavljen na čekanje, istodobno dok se liječnici trude zaliječiti rane, posebno rekonstruirati unakaženo lice. Knjiga je kronika borbe s psihičkom i fizičkom traumom, suptilno autoironičan opis života s tjelesnim ograničenjima koja razaraju ljudsko dostojanstvo. Veći dio knjige opis je svakodnevne bolničke rutine prožete patnjom i uspomena na privatne i profesionalne događaje iz života prije atentata. Brojne su autorove refleksije na književnost, film, glazbu, slikarstvo koji mu, kao i sam čin pisanja, pomažu da se odmakne od sama sebe i emocionalno probavi destruktivno sjećanje na brutalne prizore atentata.

Sheila Heti, Majčinstvo 

Ispisujući intimni autobiografski roman-esej, autorica introspektivno ruje vlastitim umnim brazdama tragajući za odgovorom na jednostavno pitanje: „Želim li imati dijete?“. Dok reciklira ideju potencijalnoga majčinstva, ne s pedagoško-psihološkog aspekta nego kao kulturološko-antropološku kategoriju, vrijeme joj neumoljivo curi s obzirom na to da je u kasnim tridesetima, a ženska je plodnost ograničena rokom trajanja. Iznoseći argumente pro et contra, ambivalentne stavove i emocije, pita se je li potreba za majčinstvom biološki determinirana ili je i kulturološka konvencija, udovoljenje društvenim očekivanjima, nametnuta tradicijska norma koja razmnožavanje kao preduvjet održanju vrste pretpostavlja individualnoj slobodi i vlastitom izboru.


Prev. Maja Šoljan,
izd. OceanMore, Zagreb, 2021.

Može li se žena koja ima sve preduvjete za ostvarenje majčinstva svjesno i samovoljno odreći te „povlastice“ a da to društvo ne smatra civilizacijski subverzivnim i ne osuđuje neiskorištenost biološkog potencijala? Je li prihvatljivo biti bezdjetan zbog vlastitih uvjerenja o smislu i svrhovitosti života u društvu koje se svojski upinje podsjećati plodnu jedinku na svetu žensku dužnost? Kroz roman se provlači i emocionalna obiteljska ostavština. Autorica kao vruć krumpir u rukama prevrće tugu utkanu u njezin život ženskim krvotokom još od bake koja je preživjela Auschwitz.

Vijenac 722

722 - 4. studenoga 2021. | Arhiva

Klikni za povratak