Gjalski kao vječna inspiracija

Ogranak Matice hrvatske u Zaboku u suradnji s manifestacijom Dani K. Š. Gjalskog organizirao je 18. listopada prvo predstavljanje knjige Glagoljski misterij Sanje Ždralović u Galeriji grada Zaboka. Predstavljanje je vodila Sandra Babnik Lončar, predsjednica Ogranka, a sudjelovali su književnik Miroslav Mićanović, urednik knjige, akademik Stjepan Damjanović, jezikoslovac i recenzent za staroslavenski i glagoljicu, i Marko Bilić, član Ogranka, koji je čitao ulomke iz djela. Glagoljski misterij autoričin je prvijenac kriminalističkog žanra u kojem spaja stvarno i fikcionalno te objedinjuje današnjicu i prošlost kroz pomno osmišljene zagonetke.

Predstavljanje knjige Sanje Ždralović Glagoljski misterij

Sanja Ždralović, rođena 1977. u Zenici u Bosni i Hercegovini, profesorica je engleskog i hrvatskog jezika, a radi u Gimnaziji A. G. Matoša u Zaboku od 2005. Pisanjem se bavi od srednjoškolskih dana, kada je za priču Krajnji rok nagrađena srednjoškolskom nagradom Ksaver Šandor Gjalski, koju je osvojila kada je već pohađala prvu godinu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dosad je pisala kratke priče i novele egzistencijalnih i socijalnih tematika, a djelom Glagoljski misterij okrenula se kriminalističkom žanru. Nadahnuće za pisanje romana pronašla je u Istri. Djelo obiluje zagonetkama i igrama brojki i slova. Ulomke iz romana čitao je Marko Bilić, rođeni Istranin, koji je uvjerljivo dočarao likove i njihovu govornu obojenost.

Urednik knjige, književnik, pjesnik i prozaist, esejist i antologičar Miroslav Mićanović predstavio je djelo kao misterij koji vrijedi otkriti te kroz koje upoznajemo i samu autoricu koja uranja u razmjenu fabule i likova svojim sveznajućim pripovjedačem. U romanu su istaknute teme identiteta i kulture, kroz koje čitatelj otkriva ono što je skriveno. Likovi koji postaju svakodnevni, putovanja kroz predjele i kolokvijalni izrazi otkrivaju tajnu romana koju autorica dijeli s čitateljima. Važnost je u čitanju i u tome da čitatelj samostalno pronađe ono što mu je važno i što želi otkriti u slojevitosti likova i tema.

Večer su upotpunili glazbenom točkom Lea Mraz na klaviru i Ivan Habazin na gitari, učenici Srednje glazbene škole pri Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, izvedbom pjesme Pelin i med Dine Dvornika.

Profesor i jezikoslovac, predsjednik MH 2014–2018, akademik Stjepan Damjanović istaknuo je kako prvi put govori o suvremenoj prozi, no bez obzira na to što je on filolog koji se cijeli životni vijek bavio glagoljskim tekstovima, ipak može izreći sud o kvaliteti rečenoga djela. Okosnica je romana izgubljeni Misal kneza Novaka, koji je po mnogima najljepša rukopisna knjiga. Filološki gledano, Misal je poslužio kao uzor za prvu hrvatsku tiskanu knjigu, u njemu se nalaze naši prvi osmerci. Autorica te obje činjenice uklapa u djelo čija se radnja događa u sadašnjem vremenu, a ponavljanjima koje ističe povezuje paralelne radnje sadašnjosti i prošlosti. Kulturna baština, koja na kraju završava u rukama pozitivnog lika, predstavlja i autoričine etičke stavove izražene u romanu. Profesor je istaknuo kako zaboravljeno nije i izgubljeno i kako je autorica Sanja Ždralović potvrdila tu tezu romanom koji čini uzlet u suvremeni krug tradicije.

Lucija Mlakar

* * * * *

Književnoznanstvena tribina u organizaciji Ogranka MH u Zaboku, posvećena liku i djelu najvećega zabočkog književnika Ksavera Šandora Gjalskog, održana je 20. listopada u Galeriji grada Zaboka. Predavačice – Tatjana Pišković s Katedre za hrvatski standardni jezik, i Suzana Coha, s Katedre za noviju hrvatsku književnost Odjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gostovale su i 2019. te je ovogodišnja tribina svojevrstan nastavak njihova istraživanja piščeva jezika i stvaralaštva. Publika raznovrsne dobi, od zainteresiranih gimnazijalaca do kroatista, nastavnika i ljubitelja znanosti i književnosti, pomno je slušala predavanja o posebnostima djela Gjalskog.

Književnoznanstvena tribina o Ksaveru Šandoru Gjalskom na kojoj su sudjelovale Tatjana Pišković i Suzana Coha / Snimio Darko Fiket

U ime Ogranka pozdravne je riječi uputila predsjednica Ogranka i moderatorica tribine Sandra Babnik Lončar podsjetivši da je 2021. proglašena Godinom čitanja u kojoj se djela i našega gredičkoga gospodina iščitavaju različitim književnim i jezičnim pristupima.

Suzana Coha u predavanju Poezija što lebdi nad dragim zagorskim krajem: regionalno kao nacionalno u zbirci „Pod starimi krovovi“ smjestila je položaj K. Š. Gjalskog u prostor Hrvatskog zagorja i njegov odnos prema rodnom kraju te slikama Zagorja u njegovoj zbirci proglašenoj „estetski najuspjelijom prozom“. Pritom se bavila regionalnom raslojenošću književnosti i istražila položaj Hrvatskoga zagorja u toj diobi. U središtu njezina istraživanja jest zbirka Pod starimi krovovi (1886) u kojoj pisac prepleće realističke, romantičarske (fantastika i misticizam) i modernističke elemente, najviše vidljive u liku Battorycha (Batorića), ali naglašava i hrvatsku feudalnu prošlost utemeljenu u srednjem vijeku. Položaj kajkavskoga jezika u hrvatskom narodnom preporodu, kada je njegova uporaba imala nepoželjne konotacije, promatra se u književnosti nakon A. G. Matoša, koji je „prvi uveo kajkavski na velika vrata“, a poznato je da je često posjećivao i Gredice i prijateljevao s Gjalskim. Predavačica se posebno osvrnula na članak Zagorje u časopisu „Obzor“, gdje je Gjalski istaknuo da je u svojim djelima želio prikazati hrvatsku povijest, originalnost hrvatskih starih kurija, nježnu poeziju i hrvatsku dušu usko povezanu sa zagorskim krajem. Regionalno tako postaje nacionalno u njegovim djelima, a regionalne značajke u zbirci Suzana Coha dijeli na dijalekte (jezike), topografiju, geografiju, krajolik, povijest, tradiciju, običaje, mentalitet, politiku i kulturu, „plemenštinu“ i poštenje, prikaze (gogoljevskih) likova i njihovih sudbina. Zaključuje da je Hrvatsko zagorje u piščevim djelima dio „našega hrvatstva“, a zagorski identitet čine kajkavski izričaj, „kaplica“ i pomirenost/prepuštenost sazdana u citatu „Pro Deo et patria!“ „Moralo je tako biti!“ – česti su to izričaji Gjalskijevih likova tragičnih sudbina, a tu frazu Suzana Coha povezuje i s Krležinim djelom Balade Petrice Kerempuha.

Tatjana Pišković u predavanju Kronizmi u romanu „U noći“ Ksavera Šandora Gjalskog bavi se vremenskom raslojenošću hrvatskog leksika i piščevim leksikom, koji uspoređuje s današnjim. Na primjeru ulomka romana U noći (1886, Vijenac) ukazala je na zastarjele riječi – leksičke kronizme koje je klasificirala na historizme (nastale iz izvanjezičnih razloga) i arhaizme (nastale iz unutarjezičnih razloga) dijeleći ih na podskupine. Zajedno s publikom otkrivala je značenja obilježenih riječi poput vlastelin, konškolarac, poznanac, prikaza, surci, gajtani, narodnjak, Ilirac… uspoređujući ih je s današnjim leksikom.

U glazbenom dijelu nastupio je Stjepan Horvat, diplomirani harmonikaš, profesor Glazbene škole pri Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, višestruko nagrađivan glazbenik i dobitnik Oskara znanja, izvevši tri skladbe: Pod starim krovovima, Bésame mucho i Vino i gitare. Sandra Babnik Lončar istaknula je važnost obogaćivanja rječnika čitanjem, promišljanjem i istraživanjem. Čitajmo da ne ostanemo bez riječi, a pogotovo književna djela naših i stranih, svjetskih autora koji su nas zadužili svojim djelima.

Tina Marušić