Angažirano uz hrvatske branitelje

Poslijeratnom egzistencijalnom dramom A bili smo vam dobri suscenarist i redatelj Branko Schmidt nadovezuje se na svoje prethodne filmove u kojima se bavio neuralgičnim temama domaćega društvenog prezenta, od narkomanije, agresivnosti i autodestruktivnosti u Metastazama, preko korupcije i kriminala u liječničkim krugovima u Ljudožderu vegetarijancu, do možebitne pedofilije u Katoličkoj crkvi u drami Agape. Film koji je na ovogodišnjem 68. pulskom festivalu nagrađen Zlatnim arenama za najbolju mušku ulogu Renéa Bitorajca i za scenarij, koji su uz Schmidta potpisali Sandra Antolić i Ognjen Sviličić, temeljen je na ideji književnika i scenarista Josipa Mlakića, koji zbog kreativnih razilaženja s redateljem naposljetku ipak nije u scenarističkoj postavi. Mlakiću leže priče o ratu i poslijeratnim traumama, kakve su one u njegovim scenarističkim predlošcima za filmove Živi i mrtvi te dijelom Mrtve ribe Kristijana Milića, za Most na kraju svijeta i kratki film Ničija zemlja Branka Ištvančića, pa i za mozaičnu egzistencijalnu dramu Tu Zrinka Ogreste. Premda je scenaristička razrada rezultirala skretanjem njegove inicijalne storije u drugom smjeru, prema Schmidtovim riječima od naglašenijeg art-pristupa k oporijem ugođaju i izraženijoj neposrednosti u prikazu likova i zbivanja, u konačnici je ostalo zamjetno dosta egzistencijalne tjeskobe i fatalizma koji obilježavaju Mlakićev autorski rukopis.

Uloga Dinka Ćosića najuspjelija je filmska rola u dosadašnjoj karijeri Renéa Bitorajca

Obziran pristup

A bili smo vam dobri govori o skupini veterana Domovinskog rata predvođenih Dinkom Ćosićem (najuspjelija filmska rola u dosadašnjoj karijeri Renéa Bitorajca), koji odluče trošnu zgradu Paromlina pretvoriti u Muzej domovinske zahvalnosti. No pritom se susreću s brojnim problemima, i u odnosu s predstavnicima vlasti, koji se pokazuju kao slatkorječivi licemjeri koji od branitelja taje da je lokacija zapravo namijenjena za izgradnju šoping-centra, ali i međusobno, jer svaki od branitelja ima neku svoju priču, obiteljsku situaciju i traumu. Riječ je o osjetljivoj tematici koja zahtijeva obziran pristup, čega je Schmidt tijekom rada na filmu itekako bio svjestan, osobito što je jedan od motiva kojima se bavi i neonacizam, odnosno skretanje mladih u ekstremizam.

Kompleksni likovi

Kao najekstremniji lik pomalja se formalno još mlad Laci (Paško Vukasović), prijetvorna osoba sklona manipulaciji, koja za žrtvu izabire tinejdžera Marka, momka izraženih umjetničkih sklonosti koji će potpasti pod Lacijev utjecaj. Marko je istodobno i svojevrsni „zamjenski sin” protagonista Dinka, od kojeg se njegov biološki sin sve više udaljava. Dinko shvaća u kojem smjeru Marko skreće i pokušava ga spasiti, no kao da je osuđen na neuspjeh. Sam Dinko teško se nosi s vlastitom traumom, s raspadom obitelji i suicidalnim nagonima, a sol na ranu stavlja mu i bivša supruga (Ksenija Pajić), televizijska novinarka koja o prosvjedu branitelja izvještava tendenciozno i posežući za cenzurom.

Kroz njezin lik autori se bave motivima medijske manipulacije i vjerodostojnosti samih medija, intrigantno tu problematiku podižući stupanj više: sukreatorica medijske slike protagonistova je bivša supruga koja ga k tome tendenciozno udaljava od vlastitog sina. Dinko se pomalja kao kompleksan lik: s jedne strane pravedan i pravdoljubiv, moralna osoba pogođena nemoralom, a s druge traumatiziran čovjek koji se kljuka antidepresivima i stavlja si cijev pištolja u usta, a na samu kraju u dvoznačnom i poetičnom završnom kadru dodatno podcrtava tragiku i tragičnu predestiniranost kojom je označen. René Bitorajac u liku Dinka pokazuje nove nijanse svoga glumačkog umijeća, one za tumačenje psihološki kompleksnih i tragikom obilježenih likova, te kao da upravo u Schmidtovim ostvarenjima, za uloge u kojima je osvojio tri Zlatne arene, izlazi iz „zone komfora“, oslobađa se i otkriva nove izvedbene potencijale i mogućnosti.

U djelu realiziranu u pandemijskim uvjetima, snimanje kojeg je nakon nekoliko mjeseci priprema trajalo svega petnaest dana, redatelj vrlo vješto koristi ruševnu zgradu Paromlina, u interijerima koje se odigrava praktički tri četvrtine zbivanja. Paromlin se pokazao vrlo zahvalnom lokacijom, a Schmidt je, želeći izbjeći možebitni ugođaj teatralnosti zbog snimanja u prostorno ograničenim interijerima, u scenama s velikim brojem glumaca izabrao dinamičnu kameru koja se neprekidno kreće u prostoru i među likovima, čime je logično dinamizirao i zbivanja te pridonio filmičnosti cjeline. A bili smo vam dobri film je s kojim se gledatelji, a osobito nekadašnji branitelji, svakako mogu poistovjetiti, o čemu svjedoče i intenzivne reakcije publike nakon projekcije na pulskom festivalu i nakon zagrebačke svečane premijere.