Tko je Abdulrazak Gurnah?

Nekoliko mjeseci prije proglašenja laureata Nobelove nagrade za književnost na društvenim mrežama počinju oklade tko bi to ugledno priznanje mogao dobiti, no Švedska akademija svake godine ugodno ili neugodno iznenadi izborom. Iznimka nije bila ni ova godina. Mnogi poznati pisci našli su se na listi potencijalnih dobitnika, primjerice Haruki Murakami, Annie Ernaux, Margaret Atwood, a novinar The New York Timesa uvrstio je i našu Dubravku Ugrešić. Pisac Abdulrazak Gurnah nije bio ni na jednom popisu. A upravo je on dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2021, što je mnogima, a i samom laureatu, bilo nevjerojatno iznenađenje. „Kad su me nazvali, mislio sam da je to neka šala. Imena dobitnika cirkuliraju već mjesecima prije dodjele i uopće nisam pomislio da bih to mogao biti ja“, otkrio je novinaru Adamu Smithu. Iako je napisao deset romana i mnogo kratkih priča, njegov je književni opus uglavnom nepoznat. Na pitanje je li tko čitao romane ovogodišnjeg nobelovca, na Twitteru je bilo samo sedam posto potvrdnih odgovora.

Abdulrazak Gurnah jedan je od vodećih tanzanijskih
postkolonijalnih književnika / Ilustracija Niklas Elmehed © Nobel Prize Outreach

U našoj zemlji nije prevedena ni jedna knjiga, u zagrebačkoj knjižnici Tina Ujevića postoje dva romana na engleskom jeziku (Paradise i Desertion), a ni u susjedstvu nije ništa bolje. U Sloveniji mu je objavljeno tek nekoliko priča u zbirci afričke književnosti pod naslovom Jutri je predaleč, tri su mu romana prevedena na talijanski, a pet na njemački jezik, no to su stara izdanja koja više nisu dostupna u knjižarama. Čak i u Velikoj Britaniji, gdje autor živi, „njegovo djelo nije bilo prepoznato“, istaknula je za Guardian njegova dugogodišnja urednica u izdavačkoj kući Bloomsbury Alexandra Pringle, dodavši da je on „jedan od najvećih živućih afričkih pisaca koji nije zapažen“. To će se sada sasvim sigurno promijeniti.

Abdulrazak Gurnah jedan je od vodećih tanzanijskih postkolonijalnih književnika čiji romani, stoji u obrazloženju nagrade, nude „beskompromisan i strastveni uvid u posljedice kolonijalizma i sudbine izbjeglica koje su se našle u zaljevu između kultura i kontinenta“. Nadahnuće za teme romana crpi iz vlastitog života. Rođen je 1948. na otoku Zanzibaru, otkud je morao pobjeći u Veliku Britaniju. Šezdesetih godina, kada se Tanzanija oslobodila britanskog kolonijalizma i stekla neovisnost, počela je revolucija u kojoj je ubijeno dosta arapskog stanovništva. Arapska je elita, naime, dvjesto godina vladala afričkom većinom u Zanzibaru i nakon oslobođenja krenuo je krvavi val osveta. U bijegu pred masakrom Gurnah napušta roditeljski dom i s osamnaest godina traži azil u Velikoj Britaniji, gdje u Canterburyju završava Christ Church College. Doktorirao je na Sveučilištu u Kentu s istraživanjem kriterija u kritici zapadnoafričke fikcije, a sve do umirovljenja na tom je sveučilištu bio profesor engleske i postkolonijalne književnosti. Afriku je bio prisiljen napustiti, no ona prožima njegov cjelokupni književni i znanstveni rad.

Promovirao je afričke pisce, objavljivao njihova djela u utjecajnoj izdavačkoj kući The Penguin, a u svojim pričama i romanima piše o povijesti Istočne Afrike opisujući tužne živote protagonista. U prvom romanu Memory of Departure prati tragičnu sudbinu darovitog mladića koji se nije uspio odmaknuti od društvenog dna gdje je odrastao, u Pilgrims Way i Dottie govori o Afrikancima koji žive u Europi i u neprestanoj su potrazi za identitetom i korijenima. Unatoč dobrim kritikama tih romana, tek s četvrtim romanom, Paradise, i to zahvaljujući nominaciji za nagradu Booker, dobiva više pozornosti u književnim krugovima. U njemu prati sudbinu dvanaestogodišnjeg Yusufa kojega je otac, uoči Prvoga svjetskog rata, prodao bogatom arapskom trgovcu kako bi otplatio dug. Opisujući njegov život, Gurnah ispisuje krvavu i nasilnu povijest kolonijalizma u Africi. O iskustvu izbjeglica koji se u Europi tišinom brane od rasizma i predrasuda, o njihovu razočaranju i samozavaravanju, piše u romanima Admiring Silence i By the Sea, u Gravel Heart razvija temu konfrontacije mlade osobe s nepristupačnom okolinom, a u posljednjem djelu, Afterlive, objavljenu 2020, prati povratak kući mladog Ilyasa, kojega su otele njemačke kolonijalne trupe te je bio prisiljen boriti se protiv svoga naroda. U portretiranju likova pisac se suzdržava stereotipnih opisa, što je komisija Švedske akademije pohvalila, kao i njegovu „predanost istini i averziju prema pojednostavnjivanju“. Gurnah, istaknuo je u disertaciji Kimani Kaigai, „postavlja nova pitanja o tome što znači biti izbjeglica u stranom i neprijateljskom okruženju“, a unatoč mračnim temama, njegove romane odlikuje suptilan smisao za humor.

 O njegovu opusu već su napisane znanstvene knjige i disertacije, a u maratonskom čitanju 19. i 20. studenog, na stranici marathonlesung.at, možete čuti neke njegove romane. Nijemci i Talijani najavili su već nove prijevode njegova djela, otprije je preveden na švedski i francuski, a sada, kada je zaintrigirao svjetsku javnost, možda se neki roman tog prvog tanzanijskog i četvrtog afričkog nobelovca nađe i na policama naših knjižara, preveden na hrvatski.