Hrvatski kemičar svjetskoga glasa

Potkraj kolovoza preminuo je u Zagrebu hrvatski teorijski kemičar svjetskoga glasa Nenad Trinajstić, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), zaslužni znanstvenik Instituta Ruđer Bošković i profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Akademik Nenad Trinajstić ostavio je trajan trag u kemijskoj znanosti postignućima u teorijskoj kemiji, koja su prepoznata u svijetu osobito po radovima koji ga svrstavaju u red utemeljitelja kemijske teorije grafova, kao novog istraživačkog područja između kemije i matematike.

Nenad Trinajstić rođen je 26. listopada 1936. u Zagrebu od majke Regine (r. Pavić) i oca Cvjetka Trinajstića, gdje je pohađao osnovnu školu i IV. gimnaziju, u kojoj je upoznao i svoju suprugu Juditu. Diplomirao je na Tehnološkome fakultetu (1960), doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (1967) Sveučilišta u Zagrebu, a usavršavao se na britanskim sveučilištima u Sheffiedu i Brightonu (1964–1966) te na sjevernoameričkom sveučilištu Texas u Austinu (1968–1970). Nakon Plive (1960–1962) radni vijek nastavlja na Institutu Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu, gdje je umirovljen 2001. u zvanju znanstvenog savjetnika, te potom izabran u zvanje zaslužnog znanstvenika 2005. Za redovitog člana HAZU u Razredu za matematičke, fizičke i kemijske znanosti izabran je 1992. Bio je član Akademijina predsjedništva 2004–2010. i 2015–2018. te tajnik razreda 2011–2014. Istraživačke aktivnosti nastavio je i nakon umirovljenja.

Akademik Nenad Trinajstić / Snimio Ivica Bitunjac

Njegov je opus izniman – promatrano u hrvatskoj kemijskoj znanosti, ali i u hrvatskoj znanosti općenito. Objavio je više od 550 znanstvenih radova u međunarodnim časopisima, više stotina osvrta, preglednih i stručnih članaka te dvanaest knjiga, a njegovi radovi i knjige citirani su u svjetskoj literaturi oko 29000 puta u bazi Google znalac. Većina njegovih radova i knjiga objavljena je na engleskom jeziku u područjima kvantne, matematičke i računalne kemije. Brinuo se i o razvoju stručne kemijske terminologije na hrvatskom jeziku objavom udžbenika Molekularne orbitale u kemiji (Školska knjiga, 1974), prvog udžbenika iz teorijske kemije na hrvatskom jeziku. Objavio je i više stručnih i preglednih radova te udžbenika i knjiga na hrvatskom jeziku. Kao glavni urednik znanstvenoga časopisa Croatica Chemica Acta (1994–2005) pridonio je prevođenju kemijske terminologije na hrvatski jezik u sažecima znanstvenih radova. Objavio je i nekoliko knjiga o osobama i događajima iz hrvatske kemije u kojima je prikupio i izložio dragocjene informacije o povijesti tog znanstvenoga polja iz kojega su potekla i dva naša nobelovca – Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog.

Ponosio se svojim podrijetlom iz Voloskog, odakle su Trinajstići. Iskazivao je zahvalnost učiteljima te se iskreno veselio uspjesima svoje obitelji, hrvatskih znanstvenika, kao i uspjesima hrvatskih sportaša i ljudi općenito. To je pokazao na osobit način i prigodom priređivanja drugog izdanja knjige Kemijska teorija grafova (engl. Chemical Graph Theory), koju je izdao na engleskom jeziku ugledni američki izdavač CRC Press u godini međunarodnoga priznanja Hrvatske (1992), kada je na poleđini na koricama izabrao otisnuti hrvatsku zastavu. To je jedinstveni primjer u međunarodnom stručnom izdavaštvu, a ta knjiga citirana je više od 3200 puta u Google znalcu.

Svoj najcitiraniji znanstveni rad o prvom i drugom zagrebačkom indeksu koji se računa na temelju strukture molekule prikazane u obliku grafa objavio je 1972. s tadašnjim doktorandom Ivanom Gutmanom. Zagrebačke indekse, koji karakteriziraju osnovna topološka svojstva molekula, nazvao je po rodnome gradu, u kojemu su autori i proveli istraživanje. Taj je rad stalno nadahnuće matematičkim kemičarima te je citiran više od 2400 puta, a koriste se npr. u modeliranju u istraživanju lijekova.

Svjetski poznata postignuća grupe koju je akademik Trinajstić godinama predvodio bila su temelj za pokretanje međunarodnih znanstvenih skupova Math/Chem/Comp 1986. Ti se skupovi bave istraživačkim temama između matematike, kemije i računalnih znanosti, svake se godine održavaju u Dubrovniku. Dosad su održana 32 znanstvena skupa Math/Chem/Comp koji promoviraju Hrvatsku i Dubrovnik. Za izvrsni znanstveni rad nagrađen je brojnim domaćim i inozemnim nagradama, uključujući državnu nagradu za životno djelo (2004). Više časopisa posvetilo mu je posebne brojeve, a časopis Croatica Chemica Acta u dvama navratima: 2004. i 2016.

Bio je dugogodišnji član niza inozemnih i domaćih znanstvenih i kulturnih institucija: Međunarodne akademije za matematičku kemiju, Hrvatskog kemijskog društva, Družbe Braće Hrvatskoga Zmaja, Hrvatskog centra P. E. N.-a i Matice hrvatske. Matici hrvatskoj pristupio je kao srednjoškolac, kada se oduševljavao književnošću i filozofijom, posebice Platonovim učenjem o idejama (kao jedinom pravom zbiljom) koje je znatno utjecalo na njegov znanstveni razvoj. U Matici je aktivan nakon obnove njezina rada 1990. kao odbornik te u osnivanju i radu Odjela za prirodoslovlje, u organiziranju znanstvenih skupova Hrvatski prirodoslovci koji se održavaju od 1992. Istaknuo se i kao popularizator znanosti u Matičinu časopisu Prirodoslovlje kao urednik (2001–2008) i kao počasni urednik nakon 2009. Bio je vrhunski intelektualac, čija je zbirka pročitanih knjiga, od kojih je nekolicinu čitao i više puta, prelazila deset tisuća naslova.

Kolege i prijatelji zvali su ga jednostavno i od milja Trina. Bio je pristupačan i jednostavan učitelj, kolega i prijatelj, uvijek otvoren za nove istraživačke ideje, ne ustručavajući se pritom prijeći granice kemije – u matematiku, fiziku ili biologiju. Pritom je uvijek isticao kako je kemija središnja prirodoslovna znanost. Imao je rijetku sposobnost vidjeti izvan naizgled jasnih ograničenja te bi pomogao mladim kolegama preokrenuti nedostatak u ključnu prednost. Pomaganje, usmjeravanje i izobrazba mladih ljudi mudra je aktivnost korisna društvu u cjelini. Naime kakva god nam budućnost bila (u općenitom, ali i u znanstvenom smislu), morat će je iznijeti oni koji su danas mladi. Mlađe suradnike promatrao je cjelovito kao osobe iz obitelji i osobe s vlastitim obiteljima. Veselio se ne samo njihovu znanstvenom uspjehu nego i uspjesima njihovih obitelji. Zbog svega navedenoga njegovi bivši mlađi kolege trajno su mu zahvalni, a među njima je i pisac ovih redaka. Njegov savjet oni su rado slijedili, a njegova preporuka vrijedila je i otvarala vrata na uglednim svjetskim sveučilištima i institutima.

Iskazujem bliskost s poštovanom obitelji akadamika Trinajstića zbog odlaska dragog Trine, učitelja i prijatelja, i izražavam im najiskreniju sućut u svoje ime i u ime brojnih kolega koji su mi se javili i iskazali sućut te se dirljivim i biranim riječima prisjetili poznanstva s njim. Hvala Ti na svemu, dragi Trina!