Revitalizacija i revalorizacija glazbene baštine

Devetnaestoga rujna održana je u Kazalištu Komedija praizvedba komične operete u jednom činu Gjure Eisenhutha Moć ljubavi. Riječ je o prvom projektu u sklopu nedavno započete četverogodišnje suradnje između Zagrebačke filharmonije i Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Izvedbom je ravnao dirigent Miran Vaupotić, a uz Zagrebačku filharmoniju nastupili su solistice i solisti Riječke opere i Opernog studija Giorgio Surian te zbor HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci, koji je pripremila zborovoditeljica Nicoletta Olivieri.

Tijekom te za povijest hrvatske glazbe važne premijere koncertno su izvedeni glazbeni brojevi iz Eisenhuthove operete, a praizvedba cjelovitog djela s dijalozima i govorenim dijelovima planirana je u veljači 2022. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, u sklopu ciklusa Off Zagrebačke filharmonije.

Miran Vaupotić partituru operete pronašao je u NSK, a libreto se nalazio u Arhivi HGZ-a / Izvor Arhiva Zagrebačke filharmonije / Pixsell

Gjuro Eisenhuth (1841–1891) bio je violinist, dirigent, skladatelj, zborovođa, orguljaš i pedagog te jedna od vodećih hrvatskih glazbenih ličnosti druge polovine 19. stoljeća. Školovao se i u Beču, a zanimljivo je da je upravo u Beču dirigent Vaupotić pronašao motivaciju za istraživanje hrvatske glazbe tog vremena, što ga je dovelo i do Eisenhuthova opusa te do njegova još neizvedena djela. Dodatnu motivaciju pronašao je Vaupotić u članku Sare Ries iz 2016, objavljenu u časopisu Arti musices, u kojem, među ostalim, stoji: „Od opsežnijih djela ističu se opera Sejslav ljuti, nedovršena opera Petar Bačić te nikada izvedena opereta Moć ljubavi.“

Partituru operete Moć ljubavi pronašao je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a libreto s govorenim dijalozima (kojih nema u partituri) nalazio se u Arhivi Hrvatskoga glazbenog zavoda, gdje je pohranjena i čuva se Eisenhuthova ostavština. Autor je libreta hrvatski književnik, prevoditelj i publicist August Harambašić (1861–1911).

Kao što je dirigent Vaupotić naveo u popratnom programskom letku: „Oživljavanje takva, nikad izvedena djela, traži timski rad. To je ogromni posao, od prijepisa partiture, ispravljanja autografa punog grešaka, izrade klavirskog izvatka, dionica itd. Zato sam okupio tim prijatelja i suradnika.“ Vrsni hrvatski glazbenici i stručnjaci svojim su radom omogućili da publika prvi put upozna Eisenhuthovu operetu. Redakciju klavirskog izvatka i partiture načinio je Krešimir Seletković, a klavirski izvadak izradio Ivan Josip Skender. Notografija partiture i izrada orkestralnih dionica djelo su Andreja Skendera, a za istraživanje, redakciju teksta i libreta zaslužan je Miran Vaupotić.

Iako koncertne izvedbe opera i opereta ne pružaju publici cjelovit glazbenoscenski užitak, ova je izvedba bila važna i kao informacija za glazbene sladokusce, jer ih je upoznala s dosad neizvedenim djelom, i kao anticipacija scenskog uprizorenja u nastavku vrijedne koprodukcije dviju glazbenih institucija, koje sada s nestrpljenjem očekujemo. Nećemo stoga otkrivati detalje radnje (eventualno pobuđena znatiželja neka bude motivacija za glazbeno druženje i susret na scenskom uprizorenju u Lisinskom), već ćemo se osvrnuti na koncertnu izvedbu u Komediji.

Glazba je vedra i dinamična i sigurni smo da je ispunila očekivanja svih prisutnih ljubitelja operete. Jasno je da su operni poznavatelji istančana glazbenog ukusa s malo strožim kriterijima našli i pokoju manu praizvedenoj skladbi, no to ne navodimo kao manjkavost – ni izvedbi ni opereti Moći ljubavi, već kao zanimljivost koja pripada u domenu različitosti (glazbenih) ukusa o kojima se ne raspravlja.

Spomenut ćemo svakako i soliste koji su sudjelovali u ovoj važnoj praizvedbi: Vanja Zelčić kao Montespan imala je velik zadatak jer je uloga vokalno iznimno zahtjevna. Mlada Gabrijela Deglin kao Françoise bila je ljupka u nastupu, vokalno sigurna i dala je naslutiti veliki talent, kojeg iz uloge u ulogu u Zajcu potvrđuje i sopranistica Ana Majdak Fak, koja je utjelovila ulogu Olympije.

Izvrsno pripremljen bio je Marko Fortunato kao Artois, a pravi operetni lik i izvedbu donio je Sergej Kiselev kao Guiche. Iznenađenje večeri bio je član Opernog studija Giorgio Surian Davor Nekjak (student Vlatke Oršanić), sjajan u ulozi Van Steena.