O stvaralaštvu Mire Gavrana i Hrvatskom proljeću

U Dvorani Ivana Pavla II. 28. rujna održana je književna večer s najizvođenijim živućim hrvatskim dramatičarom Mirom Gavranom. To je njegovo drugo gostovanje u Dubrovniku u organizaciji OMH u Dubrovniku. Dva njegova nova izdanja – Odabrane drame 2001.–2021. te 13. izdanje romana Judita predstavile su sveučilišne profesorice Mirjana Polić Bobić i Slavica Stojan. Slavica Stojan iznijela je stilske odrednice Gavranova pisanja – muško-ženski odnosi, svakodnevni život, teme svake pojedine osobe okosnica su njegova rada i jedan od razloga zbog kojeg je Gavran prepoznat ne samo u Hrvatskoj nego i diljem svijeta. Istaknula je koliko su puta njegova djela izvedena, prevedena, ali i koliko još u tom piscu ima tema koje tek treba obraditi. Mirjana Polić Bobić govorila je o 13. izdanju Gavranove Judite i 500. godišnjici Marulićeve Judite. Naglasila je da romaneskni prikaz jedne biblijske priče nije za Gavrana pojedinačan slučaj, te će se i sam autor dotaknuti ostalih djela biblijske tematike. Gavran je govorio o svojoj ulozi pisca istaknuvši kako pisac bez čitatelja ne postoji, ali i da je na piscu da stvara ono što će čitatelj htjeti pročitati. Govoreći o pisanju kazao je da on temu ne traži, nego tema pronalazi njega, čeka da je on prenese na papir. Moć je kazališta, naglasio je, u tome što dramski tekst uspijeva u jednom segmentu ili situaciji izvući stvarni život pred čitatelje, odnosno gledatelje. Na kraju književnog susreta Miro Gavran i Slavica Stojan pročitali su treću scenu iz njegove drame Na kavici u podne, nedavno premijerno izvedene u Klovićevim dvorima.

Književna večer Mire Gavrana u Dubrovniku. Slavica Stojan, Miro Gavran i Mirjana Polić Bobić

Stjepan Sučić održao je 30. rujna predavanje o Hrvatskom proljeću u Čitaonici Narodne knjižnice Grad u Dubrovniku, kojim je OMH u Dubrovniku obilježio 50. obljetnicu Hrvatskog proljeća. Dugogodišnji potpredsjednik MH naglasio je da je Hrvatsko proljeće započelo mnogo prije 1971. istaknuvši da se naznake Proljeća daju naslutiti još u 19. stoljeću. Podsjetio je na ulogu MH u podizanju hrvatske književne i jezične kulture, kao i drugim umjetničkim oblicima iskazivanja hrvatskoga nacionalnog identiteta. Govorio je o studentskom pokretu koji je započeo kasnih šezdesetih ponajprije na Zagrebačkom sveučilištu, a zatim se proširio na druge sfere gospodarskog i političkog života u Hrvatskoj. Pokret nije imao za cilj stvaranje hrvatske države, ali je snažno utjecao na njezin nastanak koji se dogodio tek počekom devedesetih 20. stoljeća. Hrvatsko je proljeće pokret koji je donosio novu nadu, u kojem su važnu ulogu imali studenti koji su se okupljali u zagrebačkim crkvama. Matica je hrvatska svojim knjigama, znanstvenim i stručnim skupovima, bogatim književnim priredbama nastojala prepoznati i odgovoriti na kulturne potrebe hrvatskog naroda, te je radi bolje provedbe tog programa osnovala Hrvatski tjednik, čiji je istaknuti novinar i urednik bio Vlado Gotovac. Sav hrvatski narod bio je prožet ozračjem demokracije i slobode. Pokret hrvatskih sveučilištaraca doveo je u službenu studentsku organizaciju novo vodstvo, Deklaracijom je obranjen hrvatski književni jezik. Pokrenute su rasprave o bitnim pitanjima gospodarskog razvoja i prometnog povezivanja Hrvatske. Osnovani su mnogi ogranci Matice hrvatske. Nakon sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu početkom studenog 1971. studentski je pokret ugašen, a politička previranja u Hrvatskoj zaustavljena. Započela je represija uhićenjem studentskih lidera i prvaka MH, slijedilo je više stotina osuda za političke prekršaje, čistke članova SKH i stvaranje trajnoga traumatiziranog stanja u Hrvatskoj. Predavač je i sam bio aktivni sudionik pokreta, osuđen na dvije godine zatvora. Sučiću se pridružila opservacijama povezanim uz to vrijeme Mira Tecilazić Bašić govoreći o zbivanjima u sudnici tijekom 1972. u Zagrebu i diljem Hrvatske. Kao mlada pripravnica u odvjetničkoj tvrtki Glowatzky pro bono je branila šestoricu sudionika Hrvatskog proljeća, među njima i Stjepana Sučića.

Posvjedočila je da su mnogi odvjetnici na sličan način branili svoje proljećarske štićenike. Istaknula je da je bilo i nekoliko branitelja koji su radili protiv sudionika
pokreta, nastojeći od njih samo izvući dodatne informacije kako bi što više ljudi bilo na listi
osuđenika i kažnjenika. Posvjedočila je da su se za izmamljivanje iskaza služili nedopuštenim sredstvima i zlostavljali studente i sudionike pokreta. Nakon predavanja razvila se rasprava u koju se uključila i publika.