„Nepoznata“ Hrvatska: četiri festivala za oživljavanje baštine

Valentina Badanjak Pintarić, muzikologinja, profesorica povijesti glazbe i predsjednica Hrvatske udruge Ars Organi Sisciae, organizatorica je četiri glazbena festivala, zahvaljujući kojima vrhunska klasična glazba živi na zanimljivim kulturno-povijesnim lokalitetima Lijepe naše još nedovoljno iskorištenih i neotkrivenih potencijala. Popisu festivala koje organizira dugi niz godina ovog se ljeta pridružio i Like Lika Festival, koji se održavao u kolovozu u Brinju, Gornjem Kosinju, Smoljancu i Gospiću. „Like Lika Festival najmlađi je projekt koji sam pokrenula ove godine jer sam svjesna koliko je Lika neiskorištena, neotkrivena i neiscrpno bogata kulturnom baštinom i prirodnim bogatstvima.

Taj dio Hrvatske je sve atraktivnija destinacija brojnim domaćim i stranim turistima, a kulturna ponuda kraja ne odgovara potrebama“, izjavila je Valentina Badanjak-Pintarić za Vijenac. Like Lika Festival otvoren je koncertom Acoustic Projecta u starom gradu Sokolcu u Brinju, a nastavljen je u mediteranskom vrtu u Karlobagu uz Filipa Merčepa na udaraljkama i elektronici. „U Gornjem Kosinju otkrili smo povijesne orgulje i uredili ih za povijesni koncert koji je izveo Trio Seraphim. U drvenoj kapeli u Smoljancu uz Plitvička jezera predstavljena su izabrana djela engleskog baroka u izvedbi ansambla Early Delight. Festival je zaokružen koncertom Margarete Klobučar, sopran, Diane Grubišić Ćiković, harfa, i Alena Kopunovića Legetina u katedrali u Gospiću“, izjavila je pokretačica festivala.

Nakon uspješnih festivala na Banovini, Valentina Badanjak Pintarić pokrenula je i nove festivale u Lici

Vrhunski glazbeni i multimedijalni festivali koji prezentiraju i vrijednu kulturnu baštinu široj publici održavaju se vrlo često na tehnički nedostupnim mjestima, gdje ni stanovnici, ističe Valentina Badanjak-Pintarić, nemaju osnovne uvjete za dostojanstven život. Na području Banovine već petnaest godina vodi Međunarodni festival Ars Organi Sisciae, kojemu je cilj popularizacija povijesnih orgulja i orguljaške glazbe na području današnje Sisačke biskupije, gdje je više od dva stoljeća postojala tradicija orguljaške glazbe. „Tijekom petnaest godina festivala učinjeni su određeni pomaci zahvaljujući Sisačkoj biskupiji, koja je uložila u postavljenje orgulja u neke od novih crkava, ali još nema pomaka u obnovi autentičnih povijesnih instrumenta“, kazala je.

Publici su se predstavili gotovo svi istaknutiji domaći umjetnici, ali i doajeni europske orguljaške scene, a, nakon razornog potresa, priznaje naša sugovornica, upitno je koliko ima smisla boriti se za obnovu i zaštitu kulturne baštine kada je toliko ljudi ostalo bez svojih domova. „Ipak, ljudi su to koji ne odustaju, koji hrabro ostaju na svojoj djedovini u želji da jednog dana tu ponovno normalno žive dičeći se kulturnom baštinom koja je odoljela svim ratovima i katastrofama, ljudi koji su već petnaest godina vjerna publika naših kulturnih događanja, upravo su oni glavni razlog i motivacija da nastavim organizirati festivale u tom kraju“, izjavila je.

Osim orguljaškog festivala već šest godina organizatorica je i Zrin Festivala, pokrenuta 2016, uoči 450. obljetnice Sigetske bitke, koja je svijetom pronijela glas o hrvatskom junaku Nikoli Šubiću Zrinskom, rođenom u Zrinu, selu drvenih kuća u Hrvatskom Pounju, prema kojem su si Šubići i nadjenuli ime Zrinski i tu stolovali puna dva stoljeća. „Zrin Festival osnovan je sa svrhom prezentacije lokaliteta nekadašnjih burgova i posjeda Zrinskih, ali i toga da pokažemo koliko je bogata kulturna baština Hrvatskog Pounja i Banovine. Zašto se o Zrinu nije smjelo govoriti u državi kojom su vladali oni koji su ga spalili, a zbog čega je i stanovništvo pobijeno, raseljeno, konfiscirana imovina i zabranjen povratak“, rekla je i dodala kako je to zbog zločina počinjena 1943. i znamenitog imena, simbolično povezana uz patnje hrvatskog naroda.

Četvrti u nizu festivala koje organizira jest Festival drvenih kapela Sancta Barbara, pokrenut 2019, posvećen biserima drvene arhitekture – kapelama – kojih je najviše na području Turopolja, Pokuplja, Posavine, a održava se na području biskupija Sisačko-moslavačke i Zagrebačke. Od prve godine privukao je publiku koja je uživala u unutrašnjosti oslikanih drvenih prostora, a interes za njega raste, unatoč pandemiji. „U želji da što veći broj ljudi sudjeluje u programu, od prve smo godine koncerte prenosili putem interneta, što je bio vizionarski potez koji mi je omogućio lakše snalaženje u organizaciji sezone nakon lockdowna, kojom smo pokrenuli kulturna događanja u Hrvatskoj i mnogo šire u svibnju 2020.“, rekla je naša sugovornica.

Iako su područja na kojima se četiri festivala održavaju nekada bila središta hrvatske kulture, o čemu svjedoči kulturno-povijesna i spomenička baština, danas su „zaboravljena“. Ipak, ljudi koji tamo žive željni su kvalitetnih kulturnih sadržaja, što najbolje dokazuju kao redovna publika na koncertima. U okviru četiri festivala nastupilo je više od stotinu izvođača, hrvatskih i europskih, a na koncertnim programima zastupljeni su domaći skladatelji raznih stilova i razdoblja te djela klasičnog i suvremenog repertoara. Institucionalna financijska potpora postoji, ali trebala bi biti veća, inače će se, zaključuje Valentina Badanjak-Pintarić, drastično smanjivati broj koncerata. „Gašenje festivala ne dolazi u obzir jer rad na njima nikada nije bio samo posao, već velika ljubav, misija i zadovoljstvo“, zaključila je.