Kako stoji hrvatsko gospodarstvo?

Analizu ekonomske aktivnosti 2021. korisnije je početi s drugim kvartalom jer je pandemijska kriza započela u istom kvartalu prošle godine. Njegove pozitivne ovogodišnje stope u odnosu na isti kvartal 2020. – rast BDP-a od 16,1%, osobne potrošnje 18,1%, izvoza robe 35,2%, izvoza usluga 56,3% kao i solidni rezultati u turističkoj sezoni te pozitivni rezultati drugih djelatnosti – silno nas razveseliše, ali su pod utjecajem „fenomena niske osnovice“, odnosno znatnog pada u drugom tromjesečju 2020. Ukupan negativan rast od oko 8% 2020. odgovara manjem BDP-u za oko 30,7 milijardi. Pad je bio najveći otkad u poslijeratnom razdoblju postoje podaci za Hrvatsku (dotad najsnažniji pad nakon 1995. bilo je 2009. (-7,3%), koji se produžio do 2014), a znatno je vezan uz lockdown u drugom kvartalu. S obzirom na slabiji pad drugih komponenti, glavni „krivac“ za to bio je izvoz usluga, koji je 2020. pao za čak 45,2% zbog slabije turističke sezone. Dolasci stranih turista prema DZS-u bili su na 32%, a noćenja na 42% u odnosu na rekordnu 2019, što nas je podsjetilo na našu (odveć) veliku ovisnost o turizmu. Drugi, pomalo zaboravljen, podatak jest da smo razinu izvoza usluga iz 2007. premašili tek 2016, a razinu izvoza robe iz iste godine već 2010. Zato smo očekivali da će krajevi neposredno uz more teže prebroditi korona-krizu nego oni, primjerice, uz slovensku granicu.

U razdoblju lipanj–rujan 2021. ostvareno je gotovo 70% stranih noćenja u odnosu na rekordnu 2019. / Snimio Grgo Jelavić / PIXSELL

Turistička sezona iznad svih očekivanja

Ipak, koliko je negativni šok 2020. iznenadio, toliko je i turistička sezona 2021. bila iznad svih očekivanja. Prema apsolutnim podacima siječnja i veljače, 2021. nije obećavala jer su rezultati bili najlošiji u posljednjih deset godina, ali je tada Hrvatska ionako slabo atraktivna. Mnogo je važnije razdoblje lipanj–rujan, kad Hrvatska ostvari 75–80% svih dolazaka i oko 90% svih noćenja, što svjedoči o izrazitoj sezonalnosti našega turizma. Bez rujna teško je procijeniti fizičke pokazatelje za 2021, ali će najvjerojatnije biti ostvareno 55–60% stranih dolazaka i 65–70% stranih noćenja od 2019. Takav rezultat ne bi potpuno odražavao optimistične scenarije istaknute u javnosti, ali je dinamika oporavka nešto složenija nego u recentnoj krizi (2009– 2014). Naravno, zbog sive ekonomije službene brojke podcjenjuju stvarno stanje, ali od fizičkih pokazatelja mnogo je važniji financijski rezultat. Prema procjenama HNB-a prihod od turizma rekordne 2019. bio je oko 10,5 milijardi EUR-a, da bi 2020. bio više nego prepolovljen (4,8 mlrd. – za usporedbu to odgovara razini iz 2004). Nasuprot tome, pad prihoda od turizma 2009. bio je znatno slabiji (14%), ali je vrijednost iz 2008. premašena tek 2014. Za usporedbu, strana noćenja 2009. bila su, prema podacima DZS-a, za nepunih 40 tisuća slabija od prethodne godine, koja je bila premašena već 2010, ali bez istovjetnog odraza i u financijskom rezultatu. S druge strane, prihodima od međunarodnih putovanja trebalo je deset godina da premaše razinu iz 2008, što sigurno odražava navike gostiju da u Hrvatsku dominantno dolaze vlastitim prijevozom pridonoseći boljem rezultatu našega turističkog sektora od očekivanog u pandemiji. Dodatno objašnjenje može biti i struktura naših smještajnih kapaciteta (uoči pandemijske krize 2019. dominantno su to apartmani (63%), kampovi (18%) te hoteli i aparthoteli (9,5%)). Premda je u normalnim uvjetima ona izrazito nepovoljna, u pandemijskoj krizi ta je struktura pružala sigurnost jer usporava širenje korone. U 2021. svakako je pomogla i procijepljenost gostiju pa su se oni mogli osjećati sigurno čak i uz rast broja zaraženih. Smještanje Hrvatske u crvenu zonu potkraj kolovoza 2020. naglo je prekinulo sezonu, ali joj nije znatnije naštetilo.

Pandemija je otkrila i drugu boljku našega gospodarstva, a odnosi se na proizvodnju hrane za slučaj da u budućnosti opet budemo morali zatvarati ekonomiju. No proizvodnja u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu u pandemiji nije se smanjila osim za najjačeg lockdowna (drugi kvartal 2020. pad od gotovo 3%), ali je drastično smanjenje poljoprivredne proizvodnje (kumulativno 36,4%) bilo tijekom krize 2009–2014. (najviše 2012. i 2014. uz veliki pad od 9% 2010). Pandemija je, međutim, produbila negativna kretanja u prerađivačkoj industriji, s najizraženijim padom tijekom drugog kvartala 2020. (10%), ali sporiji padovi u prvom i trećem te nulti rast u četvrtom kvartalu znatno ublažuju negativno kretanje na oko 3,5%. U vremenu najsnažnijeg pada industrije osobito su se izdvojila negativna kretanja proizvodnje pića, duhanskih proizvoda, odjeće te kože i sličnih proizvoda. Nasuprot tomu, primjetna su i pozitivna kretanja u proizvodnji kemikalija ili u farmaceutskoj industriji kao izravna posljedica dotad nepoznate epidemije. Porast prerađivačke industrije u drugom kvartalu 2021. bio je 13%. Osim turizma, negativna kretanja u pandemijskom vremenu zadesila su i niz drugih uslužnih djelatnosti poput trgovine ili prometa. Mnoge od njih tijekom 2021. ostvaruju pozitivne stope rasta.

Struktura državnih rashoda

Većinu proizvedenih dobara i usluga iskorištavaju domaći sektori: kućanstva, poduzeća (za tekuću ili investicijsku potrošnju) te država, a ostatak se plasira u inozemstvo kao izvoz pa se ekonomska kretanja mogu promatrati s rashodne strane. Stope rasta BDP-a i njegovih komponenti već su istaknute u prvom odlomku. Tijekom drugog kvartala 2021. nešto slabijem rastu ukupnog BDP-a u odnosu na investicije i osobnu potrošnju svakako su pridonijeli skroman porast državne potrošnje (za oko 3%), ali i snažan porast uvoza (30%). No najsnažniji i najvažniji porast ostvarile su varijable vanjske trgovine – izvoz roba (35,2%) i usluga (56,3%). Iako su momentalne stope rasta veće od pada u istom kvartalu 2020, izvoz usluga, ukupan uvoz te ukupan BDP još nisu premašili vrijednosti iz drugog kvartala 2019, što ponovno pokazuje da naglašena ovisnost o turizmu narušava i dinamiku našeg gospodarstva.

Pozitivna kretanja u gospodarstvu odražavaju se i na druge varijable. U državnom proračunu epidemija je povećala rashodnu stavku – dovoljno je samo istaknuti da se 5% državnog proračuna tijekom prošle godine izdvajalo na pomoći i subvencije onima koje je pogodila epidemija, a da je danas taj udio neznatno manji (4,6%). Polovica iznosa za ugrožene epidemijom uplaćivana je tijekom prvog lockdowna između travnja i lipnja 2020. Osim što je epidemija pogodila proračun preko rashodne stavke, znatno se odrazila i zbog manjih prihoda. Tako su, primjerice, prihodi od najvažnijeg poreza (PDV-a) tijekom 2020. pali za oko 14%, ali negativni rezultati uočljiviji su po mjesecima. Posebno izražen pad bio je u prvom lockdownu, kada je PDV u travnju i svibnju na godišnjoj razini bio doslovno prepolovljen, ali su izraženiji padovi bili u rujnu, listopadu i prosincu 2020. Sličan rezultat zabilježile su i trošarine (primjerice pad od 53% u svibnju 2020), ali i doprinosi. Posljedica nepovoljnih fiskalnih kretanja 2020. proračunski je deficit od 7,4% BDP-a te javni dug od 88,7% BDP-a (to je drugi po veličini proračunski deficit u nas – veći je bio samo 2011. tijekom dužničke krize u eurozoni (8%) koji je pridonio rastu izdataka za kamate). No i nama usporedive zemlje također su pogodile nepovoljne fiskalne posljedice aktualne pandemije. S oporavkom gospodarstva 2021. i fiskalni položaj Hrvatske poboljšan je jer su prihodi PDV-a porasli za oko 20%. Veći su prihodi naspram 2019. i od doprinosa, ali ne i trošarina pa je ukupan prihodni dio proračuna u nešto boljem položaju nego tijekom prvoga polugodišta 2019.

Posljedice pandemije odrazile su se i na tržište rada. Pad ekonomske aktivnosti za posljedicu ima manju razinu zaposlenosti i veću stopu nezaposlenosti. Premda je pad 2020. bio snažniji nego 2009, utjecaj na tržište rada bio je manje nepovoljan nego prije dvanaest godina. Svakako tomu pridonosi i duljina krize (2009–2014) u Hrvatskoj, kad je gospodarstvo kumulativno palo 11,6% pa su i nepovoljni efekti na zaposlenost bili jači. Manje lošim posljedicama tijekom 2020. svakako su pomogle i subvencije Vlade kao potpore za očuvanje radnih mjesta djelatnostima pogođenima pandemijom COVID-19, ali njihovi efekti nisu u potpunosti mogli spriječiti smanjivanje razine zaposlenosti i povećanje stope nezaposlenosti.

Demografski izazovi

Naposljetku pandemija je imala posljedice i na stopu inflacije. Tijekom 2020. godišnja inflacija na mjesečnim se podacima smanjivala, a od travnja do siječnja 2021. čak je bila i negativna. Tijekom 2021. raste te u srpnju i kolovozu poprima najveće razmjere nakon travnja 2013. U pandemijskom vremenu na potrošačku inflaciju najviše utječu cijene goriva (negativno od ožujka 2020. do siječnja 2021, a od ožujka 2021. pozitivno), a njih dominantno određuje svjetsko tržište. U prvom kvartalu 2020. najvažnija stavka inflacije bila je prehrana, ali se njezin doprinos tijekom 2020. smanjivao, a od prosinca 2020. do svibnja 2021. bio i negativan. U prehrani su osobito pozitivan doprinos na rast cijena 2020. imale cijene povrća, cijene mesa su „zaslužne“ za negativni utjecaj cijena hrane na inflaciju od siječnja do svibnja 2021. Pozitivan doprinos cijena živežnih namirnica ponovno se bilježi od srpnja 2021. pretežito kao posljedica većih cijena ulja i masti te povrća, a od kolovoza 2021. i mlijeka, sira i jaja. Pretežit utjecaj tih sastavnica prehrane nije uočljiv na ranijim podacima o inflaciji (2004–2020), ali utjecaj cijena mlijeka i povrća ne može se zanemariti (udio mlijeka bio je najveći 2008, 2013. i 2016, a povrća 2020. Sve ovo daje za pravo da pretpostavimo kako će pozitivan utjecaj cijena ulja i masti, povrća i mlijeka ipak biti ograničen.

Opisane posljedice korona-krize možemo smatrati kratkoročnim efektima na domaću ekonomiju, ali su demografski problemi svakako dugoročno važniji. Svake godine čujemo o rekordno nisku natalitetu i visokom mortalitetu. Iako je koronavirus uzrokovao ranije smrti (svi bi dulje živjeli da nije bilo korone!), tek treba vidjeti u kojoj je mjeri odrednica mortaliteta 2020. i 2021. bila loša dobna struktura, a u kojoj virus. Epidemiološki razlozi sigurno su umanjili poticaje za iseljavanje, ali valja napomenuti da se najjači val iseljavanja dogodio prije pandemije. Mi, naravno, ne znamo kakvi će biti budući povratni tijekovi, ali loša demografska slika zacijelo će biti ograničavajući faktor rasta naše ekonomije idućih desetljeća.