Dvostruko sretna osoba ili vedri duh hrvatskoga kazališta

Mira Muhoberac u hrvatskom, pa i inozemnom, kulturnom prostoru predano je djelovala dugi niz godina i u raznim je područjima svoga rada, a napose kad je riječ o kazalištu, ostavila dubok i markantan trag. Zbog svega je toga njezin iznenadni odlazak izazvao toliku nevjericu unutar hrvatske kazališne i umjetničke zajednice s kojom je bila u čvrstoj i neposrednoj vezi posljednjih nekoliko desetljeća. Vijest o Mirinoj iznenadnoj smrti zatekla je i pogodila sve koji su je privatno i/ili profesionalno poznavali. S biranim riječima i poštovanjem Mira Muhoberac napisala je mnoge osvrte, posvete i članke o istaknutim pojedincima, a tijekom posljednjih nekoliko godina naše intenzivnije suradnje više smo puta dogovarale tekstove u čast zaslužnih djelatnika u kulturi: pomisao da upravo pišem uvodne rečenice nekrologa Miri Muhoberac izaziva stoga u meni i nevjericu i odgovornost. Pitam se na koji način sažeti tako plodan profesionalni životopis iza kojega ostaje praznina čije ćemo razmjere zacijelo tek početi uviđati.

Snimio Goran Stanzl / PIXSELL

Umjetnica i znanstvenica, dramaturginja i redateljica, kazališna kritičarka i teatrologinja, urednica i sveučilišna nastavnica – a popis profesija i funkcija koje je obnašala time ni izdaleka nije iscrpljen – Mira Muhoberac (Dubrovnik, 18. kolovoza 1959–Zagreb, 30. rujna 2021), od najranije je dobi bila usko povezana s kazalištem, i iznutra i izvana, odrastajući u obitelji intelektualaca, novinara i kazališnih ljudi te nastupajući u predstavama Maloga Marina Držića u rodnome Dubrovniku, ali i baveći se refleksijom o teatru kao spisateljica i urednica. Spomenuti mladenački interesi prikladno su je vodili i prema dvama studijima koji su dodatno odredili njezino dalje profesionalno djelovanje, studiju dramaturgije na tadašnjoj zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju (1982), te studiju jugoslavenskih jezika i književnosti na zagrebačkome Filozofskome fakultetu (1983). Temeljno akademsko obrazovanje poslije je višestruko produbljivala i nadograđivala na nekoliko obrazovnih institucija u zemlji i inozemstvu (poslijediplomski studij na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, studij bohemistike i poslijediplomski studij dramaturgije i teatrologije na Karlovome sveučilištu u Pragu…), da bi profesionalno djelovanje naposljetku profilirala u najmanje tri zasebna, ali istodobno i viševrsno premrežena usmjerenja – umjetničkom, publicističkom i pedagoškom.

Život posvećen
kulturi i medijima

Kao dramaturginja, umjetnička savjetnica redatelja ili jezična savjetnica na predstavi surađivala je s brojnim profesionalnim kazalištima (GDK Gavella, HNK u Zagrebu, SK Kerempuh, HNK u Varaždinu, Zagrebačko kazalište lutaka, Mala scena…) i festivalima (Dubrovačke ljetne igre), a u razdoblju od 2002. do 2004. bila je i ravnateljica dubrovačkoga Kazališta Marina Držića. Ostvarila je nekoliko stotina dramaturgija i režija u kazalištu, na radiju, na televiziji te u samostalnim projektima, istaknuvši se, na primjer, dramatizacijama ili dramaturškim obradama djela kao što su Krležin roman Na rubu pameti i drama Gospoda Glembajevi, Shakespeareovi Kralj Lear, Koriolan i Richard III, Veliki briljantni valcer Drage Jančara, Gundulićevi Osman i Dubravka. Posebice se posvetila kazališnom i teatrološkom izučavanju lika i djela Marina Držića, o čijim je dramskim tekstovima iscrpno i često pisala i čija je ostvarenja ustrajno i kreativno dramaturški i redateljski oživljavala na sceni, napose u sklopu Teatra M&M što ga je utemeljila i vodila, kao i niz drugih projekata, zajedno sa sestrom Vesnom Muhoberac. Režijama, studijama i pedagoškim radom bitno je pridonijela i poznavanju šire dubrovačke (i nacionalne) dramske baštine ovjeravajući ne samo njezino povijesno i kulturološko značenje nego i njezinu živu komunikativnost sa suvremenošću.

O kazalištu, književnosti i kulturi pisala je unutar mnogih žanrova i formi, od književnih i kazališnih kritika preko razgovora s istaknutim umjetnicima i znanstvenicima do eseja, leksikonskih članaka, rasprava, stručnih i znanstvenih radova. Objavljivala je u velikom broju novina, tjednika i časopisa kao što su Prolog, Novi Prolog, Dubrovnik, Republika, Forum, Hrvatsko slovo, Vijenac, Vjesnik, Večernji list, Kazalište, Glumište, Hrvatsko glumište ili Mogućnosti, a u nekima od njih aktivno je djelovala i kao urednica, pri čemu se posebno ističu Prolog i, dakako, Vijenac. Osim tiskanih medija, svojom je riječju obogatila i hrvatski radijski prostor, sudjelujući vlastitim prilozima iz područja kulture u mnogim radijskim emisijama, ili ih autorski osmišljavajući, uređujući i vodeći, pri čemu se posebno ističe popularna radijska emisija posvećena kazalištu, Theatralia.

Priredila je, uredila ili autorski (su)potpisala impozantan broj izdanja, zbornika i knjiga s temama iz starije i novije hrvatske i svjetske književnosti, pa i jezikoslovlja i metodike, a važan je autorski i/ili urednički prilog dala brojnim kazališnim monografijama, repertoarnim zapisima, programskim knjižicama i studijama posvećenim raznim aspektima dramske književnosti i kazališta. Sudjelovala je na više stručnih i znanstvenih skupova te kongresa u zemlji (Dani Hvarskoga kazališta, Krležini dani u Osijeku, Dani Ranka Marinkovića, Slavistički kongres, Riječki filološki dani, Zadarski filološki dani, Zagrebačka slavistička škola, Dani Antuna Šoljana…) i inozemstvu (Slovenija, Francuska, Meksiko, Češka…) odajući zanimanje za mnogobrojne fenomene i tematske sfere, bilo da je riječ o starijoj hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu, suvremenim (hrvatskim) dramskim piscima, glumcima, redateljima i kazalištima i aktualnoj kazališnoteorijskoj i kazališnopovijesnoj problematici ili temama koje interdisciplinarno zahvaćaju ne samo područja dramatologije i teatrologije nego i folkloristike i etnologije.

Pritom se više puta javljala kao inicijatorica i organizatorica mnoštva događanja, okruglih stolova i skupova, među kojima vrijedi apostrofirati višegodišnji međunarodni znanstveni interdisciplinarni simpozij Hrvatska folklorna i etnografska baština u Dubrovniku (FEB) i projekt Ragusini. Premda je njezino profesionalno djelovanje osobito čvrsto bilo povezano s gradom u kojem je rođena, Dubrovnikom, i gradom u kojem je živjela i preminula, Zagrebom, s entuzijazmom je i često putovala i Hrvatskom i inozemstvom, te je kao rado viđen gost bila prisutna na brojnim kazališnim i književnim festivalima, radionicama, projektima, raspravama i događanjima, kao suradnica, izbornica, članica organizacijskih odbora ili prosudbenih povjerenstava, uvijek stavljajući u prvi plan kazališnu umjetnost i kazališne umjetnike i djelatnike, ponajprije one profesionalne, no ne treba zaboraviti da je nezanemariv obol dala i poticanju hrvatskoga književnog i kazališnog amaterizma.

Usporedo s umjetničkim, znanstvenoistraživačkim i publicističkim radom, desetljećima se neprekidno bavila obrazovnom i pedagoškom djelatnošću s raznim uzrastima i dobnim skupinama, od rada s najmlađima do sveučilišne nastave. Osobito se ponosila projektom škole kazališne umjetnosti i glume za najmlađi uzrast Kako nastaje kazališna predstava te edukativnim radionicama i programima za djecu i mlade. Baveći se dramskom književnošću i kazalištem, hrvatskim jezikom te medijskom kulturom predavala je na više fakulteta i umjetničkih akademija u Zagrebu, Osijeku ili Puli (Uvod u scensku umjetnost i teatrologiju, Renesansna drama i kazalište, Marin Držić i renesansno kazalište te Krasnoslov i gluma tek su neki od kolegija), a u Pragu je igrala i odlučnu ulogu u utemeljenju studija kroatistike te podučavanju tamošnjih studenata hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi.

U pedagoškom je radu nerijetko spajala znanstveno bavljenje pojedinom temom sa živom umjetničkom praksom te je sa studentima radila na kazališnim predstavama, filmovima i pratećim monografskim studijama i vodila studentske kazališne družine (Negromanti i Pometnici) i festivale (Kazališni FF-festival), a za mentorski je rad s njima redovito osvajala umjetnička i sveučilišna priznanja, uključujući i više Rektorovih nagrada. Mentorskim je radom, potporom i savjetima pridonijela stasanju i afirmaciji mnogih budućih glumaca, redatelja i dramaturga nad čijim je karijerama poslije budno bdjela, privatno i profesionalno. Njezina se predanost obrazovanju mladih ljudi, produbljivanje njihova interesa za kazalište te posebice za nacionalno dramsko i kazališno stvaralaštvo, ali i za hrvatski jezik, trajno utisnula u pamćenje više naraštaja učenika i studenata, a nerijetko i budućih kolega u javnom i kulturnom, umjetničkom i znanstvenom prostoru.

Borac za prava profesije

Raznovrsnim rukavcima profesionalnog djelovanja Mira Muhoberac nametnula se kao ne samo istinska zagovornica kazališne umjetnosti nego i kao veliki borac za prava svoje profesije te je posljednjih godina s velikim žarom obnašala dužnost predsjednice Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa i posvećivala se programima koje je osmislila i pokrenula unutar Društva, osobito tijekom protekle godine obilježene pandemijom i potresima, i stoga posebno izazovne za kazališnu umjetnost.

S jednakim je zanosom, neiscrpnom energijom i strastvenom predanošću snatrila i o nekim budućim projektima, u čemu smo nalazile i čvrstu dodirnu točku, te spoznaja da su sve te ideje tako grubo i nenadano prekinute ostavlja gotovo bez riječi, ali i u nadi i vjeri da njezin prinos hrvatskome kazalištu i kulturi neće proći nezapaženo. Nesebičnim djelovanjem, malokad na vlastitu korist, a uvijek u prilog hrvatske kulture i njezinih predstavnika, te rijetko viđenim profesionalnim elanom i životnom radošću, Mira Muhoberac višestruko je zadužila hrvatsku kulturu, a dostignuća koja je zbog njihove brojnosti ovom prigodom nemoguće sve navesti te velika kreativnost i inovativnost, kao i podjednako izražena ustrajnost da se ideje, kojih joj nikada nije nedostajalo, doista i provedu u djelo, ostaju trajan podsjetnik na jednu blistavu profesionalnu biografiju i trajno nadahnuće za dalji rad.

„Budući da imam sreću što imam dvije struke, jednu koja je primarno umjetnička (diplomirala sam dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti), i drugu koja je primarno znanstvena (diplomirala sam nekoliko područja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu), oduvijek sam dvostruko sretna osoba jer mogu paralelno raditi i kao dramaturg u profesionalnim i kao profesor u raznim prostorima, uz pisanje tekstova, eseja, kritika, rasprava, knjiga, kao i uredničke poslove i razne edukativne, umjetničke i znanstvene, istraživačke projekte“, izjavila je prije nekoliko godina u razgovoru vođenu u povodu jednog od njezinih nebrojenih kazališnih projekata i u toj je svojoj spontanoj izjavi zapravo sažela ono najvažnije po čemu bismo je trebali i morali pamtiti: s jedne strane to je zasigurno njezino intenzivno i plodonosno dugogodišnje djelovanje u mnoštvu umjetničkih, istraživačkih i obrazovnih područja unutar širokoga rastera nacionalne, a osobito kazališne kulture; s druge strane to je nedvojbeno njezina pasionirana zatravljenost kazališnom umjetnošću i umjetnošću uopće kao i bezrezervna posvećenost odabranoj profesiji/profesijama što se prelijevala u sav njezin rad i činila je ne samo „dvostruko sretnom osobom“ koja se bavi onime što najviše voli nego i svojevrsnim vedrim duhom hrvatskoga kazališta koji onomu što najviše voli bezuvjetno daje potporu, vidljivost i legitimitet.