Vraćanje na „daytonske postavke“

Bosanskohercegovački disfunkcionalni politički i pravni sustav odnedavno je opet tema „međunarodne politike“. S dolaskom novoga visokog predstavnika Christiana Schmidta, poglavito njegovim izlaganjem na skupu Euroatlantske perspektive Bosne i Hercegovine, koji je organiziralo Njemačko-atlantsko društvo u Neustadt an der Aich, konačno je izgovorio ono što se u Bosni i Hercegovini zna već dva desetljeća: „Gospodin Komšić je hrvatski predstavnik u državnom predsjedništvu, ali su ga više birali Bošnjaci nego Hrvati. Koliko je sustav kompliciran, pokazuje i činjenica da je predstavnik Hrvata Čović izgubio u sučeljavanju s Komšićem.“

Ovim istupom visoki predstavnik Schmidt, mjesec nakon svoga dolaska na dužnost, potvrđuje da su odlukama njegovih prethodnika, a ponajprije Barryjevim (OESS) amandmanima na Izborni zakon, narušeni temelji ustroja i funkcioniranja Bosne i Hercegovine, dakle federalizam, konfederalizam i konsocijacijska demokracija, kojima bi morala biti osigurana proporcionalna zastupljenosti svih konstitutivnih naroda u Predsjedništvu i višim parlamentarnim domovima entiteta i države, što jamči mogućnost zaštite interesa svakoga od konstitutivnih naroda kao ustavotvornih zajednica u Bosni i Hercegovini.

Govoreći o „hrvatskom pitanju“ Schmidt je istaknuo da se „Hrvatima mora dati mogućnost da se osjećaju zastupljenima, a ne da sve skupa završi recimo nekim oblikom bojkotiranja izbora“.

Izjave visokoga predstavnika Christiana Schmidta izazvale su niz reakcija u Sarajevu / Snimio Patrik Macek / PIXSELL

Njegove izjave izazvale su niz reakcija u Sarajevu. Zanimljivo je kako Komšić, navodni hrvatski član Predsjedništva, i ne pokušava opovrgnuti navod da su ga na tu dužnost birali Bošnjaci, te odgovara da je „inzistiranje na etničkom legitimitetu u kontekstu izbornog zakona negiranje svih presuda Europskog suda za ljudska prava“. I njegovi istomišljenici i stranačke kolege poput Zlatana Begića napadaju izjave novoga visokog predstavnika i stavove međunarodne politike. Begić je u televizijskom nastupu na Face TV-u izgovorio da „Dodik ima zeleno svjetlo da krene u nešto što se zove final solution ili konačno rješenje, a da je to zeleno svjetlo dobio od vodećih zemalja EU, istih onih koji su poslali Schmidta ovamo, istih onih koji su odabrali moment kada će se stvari događati, a to je trenutak kada su Sjedinjene Države zaokupljene krizom u Afganistanu, kada jedna administracija odlazi, druga dolazi“. Želeći ostati na trenutnoj poziciji, ukrasti i četvrti mandat, Komšić izjavljuje kako je „očito da će gospodinu Schmidtu trebati još vremena u Bosni i Hercegovini da se upozna s daytonskim Ustavom, jer to o čemu govori ne postoji u Ustavu, kako bi u konačnici uvidio sve detalje i kompleksnost tematike“.

Sarajevska čaršija već je napadala međunarodne diplomate koji su realno sagledavali političku i pravnu situaciju bosanskohercegovačke zbilje, tako su na udaru bili i izaslanstva EU i posebni izaslanik EU u BiH Johann Sattler i američki veleposlanik Eric Nelson zbog toga što u razgovorima o uređenju izbornog sustava uopće u obzir uzimaju zahtjeve hrvatskih političkih predstavnika za legitimnim nacionalnim predstavljanjem. Na posljednje istupe sarajevskih političkih krugova, prema kojima se visoki predstavnik svrstao na stranu HDZ-a BiH oglasio se OHR kazavši da Schmidt „nije stao ni na čiju stranu i predložio je da se zajednički radi kako bi pravodobno započeli razgovori o (izbornom) zakonu ili izmjenama zakona prije provedbe izbora 2022.“

Današnja je Bosna i Hercegovina međunarodni protektorat koji zbog „zlouporabe bonskih ovlasti“ zahtijeva kompletnu rekonstrukciju zasnovanu na Daytonskom sporazumu. Oni koji su trebali pomagati u provedbi potpisanih načela sukladnih samom tekstu Sporazuma, snažno štiteći njegov duh, oni koji su trebali olakšati procese donošenja odluka zajedničkih institucija i poduzimati privremene mjere koje će do donošenja odluka mjerodavnih tijela osigurati provedbu Mirovnog sporazuma, zlorabeći date im ovlasti narušili su statiku i deformirali konstrukciju Bosne i Hercegovine, a posebno se to očituje u izmjenama izbornog zakonodavstva, sastavima vlada, gubitku pariteta u tijelima vlasti FBiH, izmjenama postupka donošenja odluka u domovima naroda i nizu drugih odluka pogubnih za opstojnost hrvatskoga naroda u BiH.

Trenutno je očito da bošnjačka politika ne želi sukladno dogovoru iz Mostara kojim je uz prisutnost međunarodnih diplomata riješeno „pitanje Mostara“ krenuti u drugi dio dogovora iz „Mostarskog sporazuma“ o izmjeni izbornog zakonodavstva, pa je vjerojatno kako će sam visoki predstavnik, ako se domaći političari ne uspiju dogovoriti do kraja godine, morati posegnuti za „bonskim ovlastima“ i odrediti pravila održavanja izbora 2022. Kada su pogledi visokog predstavnika ovako jasni, kada je svjestan da su njegovi prethodnici iščašili Daytonske postulate izbornog zakonodavstva, pitanje je kako će se Schmidt postaviti i u procesu uređenja tog dijela zakonodavstva, ali i u pogledu povlačenja sankcija za hrvatske političke predstavnike koji su od 2000. upozoravali na propuste OHR-a i OESS-a.

Naime, svima je jasno, „OHR u BiH je dio problema, a ne rješenja“, kako je nedavno istaknuo predsjednik Transparency International BiH. Kada je već dio problema, može li se od visokog predstavnika očekivati da OHR uz pomoć domaćih političara u pronalasku pravedna rješenja uređenja izbornog zakonodavstva, pomogne i u uređenju Bosne i Hercegovine prema dogovorenim „daytonskim postavkama“, koje nisu najpravednije, ali su jedine dogovorene među konstitutivnim narodima, i tako konačno, nakon 25 godina djelovanja postane i dio rješenja.