U SPOMEN

Mila Kirinčić-Degan (3. ožujka 1931–15. kolovoza 2021)

Prvakinja Riječke (1961–1968) i Zagrebačke opere (1969–1991) nastupala je na pozornicama bivše Jugoslavije i u inozemstvu, očaravajući publiku dramski prodornim, voluminoznim, tamno obojenim glasom velike nosivosti.

Mila Kirinčić-Degan

Mekoća fraze, blistave visine i podatna piana karakteriziraju njezine interpretacije opernih likova u koje je unosila bogate emocije dajući im živost i uvjerljivost. Isticala se dostojanstvenom i stasitom pojavom te spontanim i samosvojnim glumačkim izrazom. Pamtimo njezine uloge Aide, Tosce, Sente u Ukletom Holandezu, Santuzze u operi Cavalleria rusticana, Gioconde, Amelije u Krabuljnom plesu, Leonore u Trubaduru, Leonore u Fideliju, Eve u Zrinjskom, Dalmaro… A pamtimo je i kao dragu i toplu osobu.

Blaženka Milić
(4. veljače 1939–7. rujna 2021)

Prvakinja Zagrebačke opere od 1969. do 2001. djelovala je u vrijeme što su ga nosili i obilježili domaći umjetnici.

Blaženka Milić

Iako samostalno nije, kao neki drugi pjevači njezine generacije, gostovala u inozemstvu, sudjelovala je na najvažnijim gostovanjima Zagrebačke opere. S vremenom je izbila u prvi plan i bila protagonistica predstava europske razine u Zagrebačkoj operi. Od lirskog razvila se do dramskog soprana, uvijek pouzdanih, cvatućih visina. Srčanom interpretacijom ostvarila je nezaboravne uloge Brünhilde u Valkiri, Tosce, Eve u Zrinjskom, Đule u Eri, Mimi u La boheme, Sente u Ukletom Holandezu, Leonore u Trubaduru, Cio-Cio-San u Madami Butterfly…

Cynthia Hansell-Bakić
(7. lipnja 1949–12. rujna 2021)

Amerikanka koja je početkom 1972. debitirala u Splitu oduševila je ulogom Leonore u Trubaduru. Postala je splitskom snahom i sljedeća dva i pol desetljeća prvakinjom Splitske opere.

Cynthia Hansell-Bakić

Zatim je djelovala kao profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Umjetničkoj akademiji u Splitu. Hrvatska joj je postala druga domovina pa je uvijek s posebnim veseljem izvodila glazbu američkih i hrvatskih skladatelja. Kretala se u lirskom i mladodramskom repertoaru te prekrasnim glasom i uvjerljivom glumom donosila žive, dojmljive likove, od Mimi (La boheme), Cio-Cio-San (Madama Butterfly), Tosce i Maddalene (Andrea Chenier) do Amelije (Simon Boccanegra), Jele (Bakonja fra Brne), Alice Ford (Falstaff)…

Loris Voltolini
(12. svibnja 1954–11. rujna 2021)

Dirigentsku karijeru počeo je u rodnom gradu, u Splitskoj operi. Zatim je djelovao u Zagrebačkoj i Riječkoj operi. Od 1996. stalni je dirigent Ljubljanske opere i predvodnik slovenskoga opernog života.

Loris Voltolini

Repertoar mu je obuhvaćao više od šezdeset opera i baleta, mnoge oratorije, simfonije i druga djela za orkestar. Muzikalnost, temperament i snažna energija uvijek su ga činili mladićem za dirigentskim pultom. A strogost i zahtjevnost prema svima ispred njegova štapića, u pogledu preciznosti prema partituri, činili su ga dirigentom staroga kova. Bio je posebno istaknut i omiljen tumač talijanskoga repertoara, posebice Verdijevih i Puccinijevih opera, od kojih je Toscu ponovo nedavno postavio u Ljubljani.