Svjetski pisci ponovno u Zagrebu

Deveti put po redu ovoga je rujna Zagreb bio domaćin Festivala svjetske književnosti, ugostivši pedesetak književnika iz cijeloga svijeta. Festival čiji je program činilo više od trideset književnih događanja u organizaciji je izdavačke kuće Fraktura, a osim tribina i okruglih stolova održane su i dvije kazališne predstave te izložba hrvatskih umjetnika nadahnutih djelima književnika koji su sudjelovali na festivalu. Od 5. do 11. rujna sudionici su književnike slušali u prostorima Knjižare Fraktura i Hrvatskom glazbenom zavodu, a dodatni program održavao se i u Kinu Urania te Galeriji Canvas. Organizatori su prethodno izrazili zadovoljstvo zbog održavanja Festivala, nakon gotovo dvije godine pandemijskih okolnosti i različitih izazova, što je bez sumnje dijelila i publika koja je mahom posjećivala književna događanja.

Zvijezda ovogodišnjega Festivala – bjeloruska nobelovka Svetlana Aleksijevič u Hrvatskom glazbenom zavodu / Snimio Luka Stanzl / PIXSELL

Festival je započeo 5. rujna u emisiji Hrvatske radiotelevizije Sunčana strana Prisavlja. Katarina Lisak Vidović razgovarala je sa Zoranom Predinom, slovenskim kantautorom i piscem, a španjolski pisac Manuel Vilas predstavio je svoj hit-roman Ordesa. Na otvaranju je gostovao i srpski književnik Dragan Velikić, a uz glazbenu pratnju Matije Dedića ulomak iz monodrame o Simone Beauvoir pod naslovom Simone, fragmenti, koja je također bila dio festivala nekoliko dana poslije, izvela je Alma Prica.

Nekoliko dana prije televizijskog prijenosa otvaranja, 2. rujna, u Galeriji Canvas otvorena je i izložba Umjetnici & književnost, gdje su hrvatski umjetnici prikazali vizualne interpretacije 21 književnog djela autora koji su sudjelovali na festivalu, a predstavljen je i izabran vizualni identitet ovogodišnjeg festivala  umjetnice Nikoline Žabčić. O izložbi u najavi Željko Marciuš kao autor navodi: „Dvadeset jedan umjetnik slikom u njezinu proširenom značenju, u kojem je slika i ideja ideje kako nastaje slika, ilustrira u odabranom vizualnom mediju određenu knjigu. To je odraženo sublimacijom teksta i umjetnikovim nagonom koji drži na okupu sve što postoji i funkcionira u korelaciji s knjigom, ali i kao originalno umjetničko djelo. U tom vidu imago je sintetizirani zrcalni odraz pročitane knjige.“

Bjeloruska i slovenska književnost u fokusu

Jedna od ovogodišnjih glavnih tema bila je i bjeloruska književnost te predstavljanje bjeloruskih književnika, s naglaskom na tamošnju vrlo problematičnu društveno-političku situaciju u posljednjih godinu dana, koja je dovela do toga da je iz Bjelorusije moralo pobjeći na stotine intelektualaca, neistomišljenika s vladajućim režimom predsjednika Aleksandra Lukašenka. Tako je velika zvijezda festivala bila ugledna i nagrađivana bjeloruska novinarka i spisateljica Svetlana Aleksijevič, laureatkinja Nobelove nagrade za književnost, koja je govorila o svom teškom putu i bolnom iskustvu te ujedno o književnosti kao sredstvu borbe za pravdu, slobodu, istinu. U rasprodanoj velikoj dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda Aleksijevičeva je dočekana dugim aplauzom, nakon čega je češka glazbenica Vesna Caceres otpjevala Kupalinku, snažno emotivnu bjelorusku narodnu pjesmu koja se smatra simbolom revolucije u Bjelorusiji 2020.

Otvaranje Festivala u sklopu Sunčane strane Prisavlja / Snimio ANTO MAGZAN / FRAKTURA

Razgovor sa spisateljicom vodio je Miljenko Jergović, koji je na početku istaknuo, citirajući bjeloruskog pisca Alhiedra Bachareviča, kako treba stalno imati na umu da je Bjelorusija dio Europe, gdje smo svi susjedi, a da nam umjetnost i književnost pomažu da u svakom trenutku imamo svijest o tome susjedstvu, „a u tome su hrvatski čitatelji imali sreću da je Svetlana Aleksijevič, zahvaljujući nakladniku Edicije Božičević, kod nas prisutna i čitana i prije nego što je 2015. dobila Nobelovu nagradu za književnost“, rekao je Jergović.

Aleksijevičeva je otkrila da danas živi u Berlinu, gdje piše novu knjigu, upravo o bjeloruskoj revoluciji. „To još i nije knjiga, to je moja bol. Mislim da se nalazim u očaju“, rekla je i dodala da u njezinim romanima ne postoji sadržaj u tradicionalnom smislu, već se temelji na razvoju radnje kroz osjećaje. Ispričala je svoje iskustvo bijega iz domovine i napomenula da novi roman piše s velikom boli i suzama u očima, ali priču piše „na način da čovjek iz toga izvuče snagu, a ne naturalizam patnje“, no kako bi ju dobro ispričala, da bi predočila ono što se dogodilo njezinu narodu, mora „iskočiti iz kulture patnje, ne samo nabrajati koje su se sve patnje događale tijekom povijesti“.

Teško joj je bilo predvidjeti što će se dogoditi u bližoj ili daljoj budućnosti, jer, kako kaže, ni sama nije svjesna koliko će trajati, ali zna da se njezin narod više nikada neće vratiti u prethodno stanje. Ipak, s dozom umjetničkog optimizma i iskrom velike životne volje, zaključila je: „Kad ne bi bio tako ozbiljan, mogla bih reći da je život prekrasna avantura.“ Festival je uz Svetlanu Aleksijevič ugostio i Juliju Cimafiejevu te Alhiedra Bachareviča, bjeloruske nagrađivane književnike i prevoditelje u egzilu, koji su s prevoditeljem Siarhejem Šupom razgovarali o bjeloruskoj književnosti i društveno-političkoj situaciji u Bjelorusiji. I oni su također uz mnoštvo drugih bili prisiljeni emigrirati iz vlastite države.

Odnos književnosti i demokracije

Hrvoje Klasić moderirao je raspravu o odnosu književnosti i demokracije u doba nakon pandemije, u kojoj su sudjelovali već spomenuta bjeloruska nagrađivana spisateljica Svetlana Aleksijevič, novinarka i književnica Slavenka Drakulić i austrijski izdavač i esejist Karl-Markus Gauß. Teme okruglih stolova nisu zaobišle ni aktualne klimatske probleme pa se tako u tom kontekstu razgovaralo i o temi krajolika krša – Anne Kathrin Godec vodila je razgovor o krškom fenomenu sa stručnjakom za krški krajolik Ivom Lučićem, književnikom Janom Roehnertom te njemačkom književnicom Judith Schalansky. Dario Špelić, povjesničar i urednik radijske emisije Povijest četvrtkom, s autorom Draganom Velikićem te novinarima Borisom Rašetom i Goranom Gavranovićem raspravljao je o suočavanju s prošlošću kroz književnost te međusobnom odnosu povijesnih događaja i literarnih djela.

Jedna od okosnica programa, tribina Razotkrivanje, ugostila je zanimljive i važne autore predstavljajući njihov autorski rad. Osim što je Jergović ugostio Svetlanu Aleksijevič, laureatkinja najveće talijanske književne nagrade Strega Helena Janeczek o svojemu je romanu razgovarala s prevoditeljicom Anom Badurinom. Još jedna festivalska tema bila je i predstavljanje slovenske književnosti pa je i Zoran Predin, mnogima možda i nepoznat kao pisac, predstavio svoju knjigu Mongolske pjege u razgovoru s Borisom Dežulovićem, a aktualni i popularni španjolski pisac Manuel Vilas razgovarao je s Romanom Simićem o svojemu romanu Ordesa. Boris Rašeta o autorskom radu i kolumnama raspravljao je sa Svetislavom Basarom, srpskim književnikom. Autor romana Doba mjedi Slobodan Šnajder o svom je književnom uspjehu razgovarao sa Seidom Serdarevićem, a Dror Mišani, izraelski autor, bio je gost Ive Karabaić. Andrija Škaro ugostio je glazbenika i pisca Dubravka Ivaniša. Posljednji dan festivala tribina Razotkrivanje predstavila je španjolskog autora Javiera Cercasa, s kojim je razgovarao Tomislav Brlek.

Program razgovora Dvostruki portret i ovog je puta spojio publici znane i voljene hrvatske i inozemne autore i omogućio uvid u dijalog ponekad sličnih, a ponekad vrlo različitih pristupa. Neki od književnika bili su Lidija Dimkovska i Rumena Bužarovska, zatim Danilo Lučić i Jasmina B. Freliha, slovenska spisateljica Bronja Žakelj i Maša Kolanović, Judith Schalansky i Ivan Lovrenović, Ivana Bodrožić i Philippe Claudel te Veronika Simoniti i Nora Verde.

U programu Pisac i njegov čitatelj gostovali su Boris A. Novak, slovenski pjesnik, i njegov prevoditelj Božidar Brezinščak Bagola, a australski pisac Gregory David Roberts virtualno se susreo s kritičarkom Irinom Cenov. Miljenko Jergović razgovarao je s Michaelom Martensom, a Sinan Gudžević s Karl-Markusom Gaußom.

Učenici moderatori
književnih matineja

Književne matineje moderirali su učenici V, VII. i X. gimnazije u Zagrebu, a prenosile su se uživo na Hrvatskoj televiziji, gdje su razgovarali s autorima Markom Gregurom, Zoranom Ferićem te Evelinom Rudan. Predstavljen je i jedinstveni projekt 2020. dnevnik, spontani zajednički rad šestero pisaca: Lane Bastašić, Luize Bouharaoua, Rumene Bužarovske, Danila Lučića, Dijane Matković i Nikole Nikolića. Monodrama Simone, fragmenti izvedena je u čast 35. godišnjici smrti Simone de Beauvoir, u kontekstu još jedne važne teme festivala – obilježavanja 100 godina djelovanja Francuskog instituta u Zagrebu. Režirala ju je Snježana Banović, dok je Alma Prica igrala samu Simone. Predstava U kabinetu čud(ovišt)a također je nadahnuta snažnom suvremenom feministicom Leilom Slimani, a izveli su ju Jelena Miholjević, Viktorija Bubalo te Andrej Kopčok.

Na kraju, važno je prepoznati – iako je danas bilo koje mjesto na planetu udaljeno tek nekoliko klikova mišem – važnost mogućnosti održavanja festivala uživo donijela je pregršt prednosti ne samo autorima nego i svim ljubiteljima knjige i književnosti, a to navode i sami organizatori: „Bez obzira na to svi smo itekako željni živoga kontakta, razgovora, druženja, siti smo ‘socijalne distance’, jer prije svega smo društvena bića. Uza sve tehnološke naprave, napredak, pokazuje se da je kultura – čitanje, glazba, filmovi, kazalište... naša duboka potreba bez koje život nije potpun i ispunjen.“