Slavonija i njezin najdraži festival

Godina je 1994. Vrijeme u kojem se još čulo zveckanje oružja, a muze su već duže šutjele. Slavonija je bila izranjavana, ljudi u traženju boljeg sutra, daleko od razonode i potrebe da nahrane dušu. A kad je duša prazna, ni život mnogo ne vrijedi pa se u potrazi za najboljim lijekom koji bi je nahranio stvorila ideja o festivalu posvećenu glumcu i njegovu umjetničkom stvaralaštvu. Festival su stvarala velika glumačka imena – Zvonimir Torjanac, Himzo Nuhanović, Vanja Drach i Katarina Bahunek, a cijela je ta festivalska priča došla pod okrilje Hrvatskoga društva dramskih umjetnika i Umjetničke organizacije Asser Savus. Sve je ostalo povijest koju ovaj festival bez prestanka piše već punih 28 godina.

Pandemija je već drugu godinu Festival pomaknula sa svibnja na rujan. Ovogodišnji izbornik, glumac Ivica Pucar, odabrao je dvadeset predstava iz prošlogodišnje hrvatske kazališne produkcije. Grad domaćin svečanog otvaranja bila je Županja, a u njezinu su dvoranu Kina Mladost stigli Predsjednici&ca, hit-predstava zagrebačkoga Satiričkog kazališta Kerempuh. Mjesecima unaprijed za tu su predstavu rasprodane ulaznice i u njezinu matičnom kazalištu pa nije izostalo ni golemo zanimanje slavonske publike. Slična slika bila je i u ostalim gradovima u kojima se festival održava. U Vukovaru, Iloku i Otoku publika je jednako željna kazališta, dok vinkovačka publika u svom gradskom Kazalištu Joze Ivakića posljednjih godina može gledati izvrsne i nagrađivane predstave, među posljednjima je Gospođica Julija u režiji Aide Bukvić.

No koliko god kazališne predstave bile u žarištu publike, ovaj će festival biti zapamćen i po inicijativi koju je pokrenuo Festivalski odbor. Dugo se o njoj bojažljivo razmišljalo, a približavanje tridesete obljetnice Festivala glumca, čini se, pravo je vrijeme da se javno postavi pitanje treba li Festival dobiti nacionalni status. Podsjetimo, u inflaciji festivala na domaćoj sceni, a govori se i o dvjestotinjak u Hrvatskoj, njih sedam ima nacionalni status: Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Filmski festival u Puli, Varaždinske barokne večeri, Osorske glazbene večeri, Međunarodni festival djeteta u Šibeniku i Smotra folklora u Zagrebu. Mjesto susreta mnogih kazalištaraca, predstavnika gradskih i županijskih odjela za kulturu te novinara koji prate kulturnu scenu bili su Otočki virovi – novi turistički biser Vukovarsko–srijemske županije, u kojima je održan okrugli stol s temom Festival glumca – nacionalni festival?.

Predsjednik festivalskog odbora Joško Ševo istaknuo je da Festival s ovako dugom tradicijom i jedinstvenom posvećenošću glumcu zaslužuje da se o njegovu nacionalnom statusu razmišlja, propituje, argumentirano raspravlja, ali i ne donosi ishitrena oduka o pokretanju konačne inicijative. Intendant splitskoga HNK-a Srećko Šestan predložio je uključivanje inozemnih teatara, koji bi bili izvan natjecateljskog programa, ali bi slavonskoj publici svakako proširili kazališne vidike i time obogatili festival i priskrbili mu veću, inozemnu, vidljivost. Posebna savjetnica ministrice kulture i medija Iva Hraste Sočo u funkciji izaslanice ministrice na Festivalu glumca također je iznijela nekoliko zanimljivosti iz svoje prakse, kada je i sama bila uključena u radnu skupinu za određivanje kriterija „nacionalnog statusa“. Upozorila je i na mijenjanje hijerarhije u organizaciji festivala, koji s nacionalnim statusom u blagajnu donosi veći priljev novca od dosadašnjega festivalskog budžeta od petstotinjak tisuća kuna, ali i zahtijeva drukčiji „odnos snaga“ na terenu. I dok sve zasad ostaje samo na razgovorima i razmjeni mišljenja, čuo se i zanimljiv prijedlog kazališnog kritičara Tomislava Čadeža, koji smatra da ovom festivalu mnogo više od nacionalnog statusa nedostaje monografija koja bi svake godine bila posvećena jednom od naših velikih dramskih umjetnika. Bio bi to kapitalan projekt festivala, baš kao što bi uz dosad jedinu monografiju Festivala glumca, autorice Antonije Bognar Šaban, napisanu za desetu obljetnicu festivala, bilo nužno u novoj knjizi osvrnuti se na njegovu, sad već respektabilnu povijest.

A ta je bogata festivalska povijest pokazala da glumci nisu samo na pozornicama rado viđeni gosti. Druženje s publikom nakon predstava nerijetko se protegne do dugo u noć, a s nestrpljenjem se očekuje i tradicionalan Dan domaćina/ce festivala, a tu je titulu ove godine ponijela naša nacionalna dramska prvakinja HNK-a u Splitu Ksenija Prohaska. Najzahtjevniji, ali i najnaporniji posao odradio je ocjenjivački sud, u kojem su bili glumci Ivica Zadro, Jakov Bilić te glumica Ana Marija Bokor. Uz dnevno i do tri odgledane predstave prikupljali su i razmjenjivali dojmove te na kraju odlučili o ovogodišnjim laureatima.

Nagrada Vanja Drach za najbolju predstavu u cjelini dodijeljena je predstavi Hotel Zagorje, u režiji Anice Tomić i produkciji GDK Gavella, dok su nagradu Fabijan Šovagović, za najbolje glumačko ostvarenje, dobili Trpimir Jurkić za ulogu Petra u predstavi Francuzica u režiji Snježane Sinovčić Šiškov i Trpimira Jurkića u produkciji HNK-a u Splitu te Ronald Žlabur za ulogu Petra Krpana u predstavi Brat bratu u režiji Lee Anastazije Fleger i produkciji ZGK Komedija, dok je nagrada Ivo Fici za najbolje glumačko ostvarenje mladog glumca do 28 godina pripalo Josipu Ledini za ulogu Josipa u predstavi Fešta, autorskom projektu Josipe Anković i Josipa Ledine u produkciji Teatra Exit i u suradnji s ADU u Zagrebu. Nagradu Nada Subotić za najbolje glumačko ostvarenje mlade glumice do 28 godina dobila je Josipa Anković za ulogu Josipe, također u predstavi Fešta, dok je za najbolje glumačko ostvarenje u predstavi za djecu i mlade nagradu dobila Buga Marija Šimić za ulogu u predstavi Sunce djever i Neva nevičica u režiji Ivice Šimića i produkciji Male scene Zagreb. Nagrada Zvonimir Torjanac za svekoliki umjetnički i društveni doprinos kazališnoj umjetnosti na Festivalu glumca dodijeljena je Jurici Buljanu, dok je Ivo Gregurević za izniman doprinos Festivalu glumca i glumačkom pozivu pripao Goranu Grgiću.

Kazališni zastori pravih i improviziranih slavonskih kazališnih dvorana spušteni su 12. rujna. Završio je 28. Festival glumca. Ako pitate Slavonce što im on znači, odgovor će biti unison – više nego što možemo zamisliti mi, kojima je kazalište nadohvat ruke. Mi, koji ne stojimo u dugim redovima za ulaznice i ne gledamo glumce kao svoje goste. E, baš se tu krije tajna omiljenoga slavonskog festivala, daleko od pozlaćenih dvorana, crvenih baršunastih stolaca, VIP-loža i glamura. Festival glumca dočekuje se i ispraća sa srcem!