Obljetnica Arapovićeva Telefaksa iz Hrvatske

Borislav Arapović (Bišina, Nevesinje, 11. travnja 1935) znanstvenik je, slavist, pjesnik, pripovjedač, prevoditelj. Nakon što je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (1965) otišao je u Švedsku. U Stockholmu je doktorirao s temom Hrvatski bog Mars Miroslava Krleže. Nastanak, stil, žanr. Disertacija je 1984. objavljena na švedskom jeziku. U Stockholmu je 1973. osnovao Institut za prevođenje Biblije, usmjeren na jezike Sovjetskog Saveza. Ravnatelj Instituta bio je sve do 1997. Zbog prevoditeljskog i izdavačkog rada bio mu je zabranjen ulazak u Sovjetski Savez, ali je nakon perestrojke njegova djelatnost u Rusiji dobila visoka priznanja, pa mu je Ruska akademija znanosti 1996. dodijelila počasni doktorat, a 1999. izabran je za inozemnoga člana te akademije. Osim u Švedskoj, proveo je nekoliko godina u Austriji, Finskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Izraelu i, nakon perestrojke, u Rusiji. Uz brojna znanstvena djela, autor je i brojnih književnih djela pisanih na hrvatskom, švedskom, finskom.

Tijekom Domovinskog rata bio je iznimno zauzet u izvješćivanju inozemnih medija o događanjima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tako je prije trideset godina – u rujnu 1991. – došao i u Osijek, gdje je boravio nekoliko dana. Za to je vrijeme dao intervju švedskom stockholmskom dnevniku Dagens Nyheter i objavio članke Bombardira se opkoljeni Osijek (16. rujna 1991) i Bombardirana bolnica (17. rujna 1991). Tijekom boravka u Osijeku napisao je i pjesmu Telefaks iz Hrvatske. Pjesma je iste godine tiskana u prijevodu na švedski jezik u jednom od vodećih švedskih dnevnika, Svenska Dagbladet, i to na sam Badnjak. Tekst, koji je zauzeo gotovo cijelu stranicu, ilustriran je motivima Domovinskog rata. To je bio važan pomak u švedskom tisku s obzirom na događanja u Hrvatskoj. Nakon švedskog objavljivanja, Telefaks iz Hrvatske objavljen je još dvadesetak puta na brojnim jezicima: na hrvatskom (Večernji list, 23. siječnja 1993), na engleskom (u studiji Nancy C. Lee i Carleen Mandolfo Lamentations in Ancient and Contemporary Cultural Contexts, Atlanta, 2008. i u zbirci Arapovićevih izabranih pjesama Between Despair and Lamentation, Elmhurst, 2002), na španjolskom (Studia Croatica, Buenos Aires, br. 2, 1998), na norveškom (Vỏrt Land, 22. prosinca 1992), na finskom (Avainsanoma, br. 1, 2000), na ruskom i na sedam kavkaskih jezika (avarskom, darginskom, kumičkom, lakskom, lezginskom, nogajskom i tabasaranskom) (u Arapovićevoj zbirci pjesama Gog i Magog horvatskij, Institut za jezik, književnost i umjetnost Dagestanskoga znanstvenog centra  Ruske akademije znanosti, Mahačkala, 2004) te u prvoj knjizi na svijetu tiskanoj runskim pismom.

  Telefaks iz Hrvatske

in memoriam poginulima od napada na osijek

tenkovima topovima zrakoplovima

dok sam se nalazio tamo od 14 do 17 rujna 1991

noć ponoć požar pokolj pakao

……………………………………

..…994471/81...99331……….99468……….…

..…993580 …...991202 ……..991212………...

..…zovem…….zovem……….zovem…………

..…london…….pariz…………stockholm ……

..…helsinki…...washington….new york……..

..……………………………………………….

muklo – no connection

htio bih im telefaksom prenijeti

cik-cak let jata preplašenih čvoraka

dezorijentiranih projektilima zrakoplova

i promuklo gukanje gradskih golubova

između eksplozija gromova

i noćne provale grohota granata

kroz krovove u krvotoke

i bijeg štakora pred bježećim nogama

po pljesnivim podrumima

nekad nam bi nebo saveznik

sad podzemlje

te mijaukanje krvava mačića

njušeći ulicom zasutom staklom

i kriještanje odbjegle papige „dobro-dobro“

na bombom svaljenu stablu

preko tramvajske tračnice

telefaksom bih im htio pokazati i slike

križeva i nadgrobnih spomenika

što ih smrti gladne gangsterske nemani

s ukradena neba bljuju po nama

i sotonsko cerekanje njihovih mitraljeza

u brišućem letu iznad ušutkanih zvonika

i Krista na križu probodena rafalom

i miris lešina tragom demonskog plesa

vukodlaka s gusjenica

po svetoj hrvatskoj zemlji

i boje fresaka i mozaika iz raznesena voća

po betonu ostataka tržnice bih im htio poslati

i gozbu ptica na polovini psa

ispred bijele york crkvice

i spokojnu tišinu zjapećih izloga

i sablasne redove kuća duž asfalta bez pokreta

i crteže neeksplodiranih bombi

i porođajne muke rodilje pokraj plamteće bolnice

i otvore u zidovima dječje klinike

i nerođene glasove

i ostalu mudrost uniformiranog bezumlja

i glavu bez očiju

i oči bez glave

i noge bez ruke

i ruke bez noge

………………………………………………….

.….99301…….993531…9945……….993511

.….993541…...993592…99482/22….………….

…..athinai……dublin…..københavn…lisboa…..

…..reykjavik…sofija…...warszawa…………….

………………………………………………….

no connection –

htio bih im telefaksom prenijeti

i otegnuto rikanje ždrijela haubica

iz šuma oko grada

i gejzire plamene zemlje

što s treskom i s bljeskom

spajaju pakao s nebom

i sukljanje stupova dima

oko ugaslih tvorničkih dimnjaka

i podrhtavanje sekundare na mojoj ruci

i lavež ljutih pasa s pustih osječkih trgova

pasa što se pitaju jesu li uloge zamijenjene

te ljudi pobješnjeli

zašto ne i riječi ljudske – glasove dječje?

hm – glasovi dječji se ne čuju po osijeku

progutaše ih gradska podzemlja

mogu prenijeti samo dječji muk

iz MIG-om pogođene škole „braća ribar“

gdje naslov domaće zadaće „jedan ljetni dan“

i blijede formule fizike

još uvijek strše s crne školske ploče

užurbano frenetično listam tražim okrećem

…………………………………………………………

…..99472…….…99396…….993170……99422……..

…..99361…….…99400…….99322……..99431/222…

…..994131……...994930…...9949228………………..

…..zovem oslo….rim…… ..haag………prag………..

…..budimpeštu….bukurešt….bruxelles….beč………..

…..bern………….berlin…….bonn………i...sve…..…

…..baale……i…..bogove…..ovoga……...svijeta…….

…………………………………………………………

gluho – no connection –

oh Bože nebeski

ima li igdje telefaks

od madrida do moskve

koji nije blokiran kursevima profitera

bombardiran lažima ubojica

koji bi mogao primiti poruku

iz jednog strave punog skloništa

iz jednog mrtvomuklog razreda

Borislav Arapović

Osijek, 17. rujna 1991.