Novi kazališni prostori koji nadahnjuju

Završio je Europski festival suvremenih kazališnih praksi Tranzit u Rijeci, koji je započeo potkraj lipnja i posljednju izvedbu imao polovinom rujna. Tranzit promovira europske i domaće nezavisne izvedbene umjetnike i mala nezavisna kazališta, odnosno izvaninstitucionalni marginalizirani kulturni i umjetnički sektor, a programski donosi radove koji su sinkronizirani sa suvremenom publikom, društvenim i tehnološkim kontekstom.

Program ovogodišnjega, drugog riječkog Tranzita, bio je usmjeren na suvremenu nezavisnu europsku produkciju s fokusom na istraživanje novih pristupa razvoju kazališne publike korištenjem kreativnih i inovativnih potencijala suvremenih kazališnih praksi.

Prva je na programu bila dvodnevna vokalna radionica Glas otpuštanja, pod vodstvom poljske nezavisne multidisciplinarne kazališne umjetnice Julianne Bloodgood, koja je devet godina radila s višestruko nagrađivanom i svjetski poznatom poljskom kazališnom skupinom Song Of The Goat Theatre. Nakon radionice publika je uživala u prezentaciji predstave Nox, rada u nastajanju na specifičnoj lokaciji u Rijeci, a kombinirala je vokalno i fizičko kazalište nadahnuto lamentacijama za pokojnike i ženama narikačama irske tradicije. Spajajući glas, pokret i priču, publika je vrlo emotivno doživjela tu neobičnu i gotovo izgubljenu tradiciju, koja se ponovno oživljava u Irskoj i širom Europe, što se pokazalo i nakon predstave u razgovoru umjetnika i publike.

Festival promovira europske i domaće nezavisne izvedbene umjetnike
i mala nezavisna kazališta / Snimila Gloria Fabijanić Jelović

Program se nastavio radionicom fizičkog kazališta naslova Oblak, kojoj je cilj bio povezati tijelo, kretanje i emocije u obliku grupnog rada. Vodili su je Oscar Valsecci, glumac, redatelj i edukator sa specijalizacijom za scenski pokret, dramsku korporalnu mimu i fizičko kazalište i Sanna Toivanen, finska umjetnica i glumica u fizičkom kazalištu. Publici su se predstavili polaznici radionice radom u kojemu su emocije vodile njihova tijela i kontrolirale njihove pokrete kroz grupnu igru. Nakon prezentacije uslijedio je zanimljiv razgovor publike, izvođača i voditelja radionice.

Treći program festivala publici je predstavio stand-up-komediju o stagnaciji naslova Isto / The Same, izvedbeni rad austrijskih umjetnika Christine Lederhaas i Johannesa Schrettlea. Izvedba je prezentacija borbe za opstanak na sceni kao i potencijalno suočavanje s izvođačkom smrću zbog ponavljanja. Izvođačica predstavom propituje krhak, a ponekad i neugodan kontakt između izvođača i publike, koji zaista ovise jedni o drugima, što je publika i potvrdila u živom razgovoru s umjetnicima nakon izvedbe.

LiveMovie bila je i posljednja trodnevna radionica festivala na specifičnim lokacijama, u obliku kompozicijske radionice koja okuplja i dijeli iskustva i znanja argentinskog autora Rodriga Parda, iz njegovih dosadašnjih kreacija na specifičnim lokacijama, koje tematiziraju dualnost stvarnosti i fikcije. Sudionici radionice stvarali su kratke fikcijske scene, koreografije ili zvučne intervencije na različitim mjestima grada Rijeke koje su sami odabrali, a unutar kilometra oko područja u kojem se radionica održavala.

Završetak radionice bio je namijenjen publici kao javna prezentacija obilaska izabranih gradskih punktova, gdje je građanstvo doživljavalo koreografije i fikcijske scene uz zvučnu kulisu kroz slušalice koje su svi imali. Bio je to zanimljiv zvučno-scenski pogled na grad u kojem se tim lokacijama svakodnevno krećemo, ne uočavajući detalje i ljepotu gradskog sadržaja koji nam se nudi, što se i potvrdilo u završnom razgovoru publike, izvođača i autora radionice.

Umjetnička direktorica zaista rijetko nadahnuta i zanimljiva festivala osnivačica je i umjetnička voditeljica Krila, riječkog laboratorija suvremenog kazališta Ivana Peranić. Takav način umjetničkog istraživanja pokreta, glasa, kretanja i u konačnici izvedbe oblikuje potencijalnu publiku kojoj se otvaraju neki novi kazališni prostori koji nadahnjuju.