KNJIŽEVNOST IZDVAJA

ROMAN ANN PATCHETT

Iako je već njezin roman Bel canto dobio dva važna književna priznanja, tek je Nizozemska kuća, ušavši u uži izbor za Pulitzerovu nagradu, donijela pravu slavu američkoj spisateljici Ann Patchett. Roman koji je strukturiran u dva veća dijela, od kojih je prvi književno znatno uspješniji, bavi se jednim dijelom odrastanjem brata i sestre, Dannyja i Maeve, a drugim njihovim odnosom tijekom života. Djelo je svojevrsna prerada obiteljske sage, pri čemu ključnu ulogu u odrastanju dvoje djece ima upravo „mjesto radnje“, odnosno njihov neobičan velik dom, koji svi zovu Nizozemska kuća. Tu su građevinu podigli prijašnji vlasnici, a otac obitelji Conroy kupuje ju kao iznenađenje za svoju suprugu Elnu. Njihovo preseljenje potaknut će niz ključnih događaja: od odlaska majke do očeva novog braka. Nizozemska kuća bitno će obilježiti Dannyja i Maeve te služiti kao idealno mjesto za razvoj duboke i nježne bratske ljubavi, pri čemu će Maeve donekle preuzeti i ulogu majke znatno mlađem bratu, ulogu koju će zadržati čitav život.

Izd. Profil knjiga,
Zagreb, 2021.

Uspjeh Nizozemske kuće kod publike i kritike može se objasniti u prvom redu majstorskim pripovijedanjem. Ann Patchett naprosto zna dobro pisati. Njezina je naracija tradicionalna i priča je u prvom planu, dok je tekst u cjelini lako čitljiv i dopadljiv. Iako bi se romanu moglo štošta prigovoriti – poput nedostatka, da tako kažemo, književne dubine i nedovoljne motivacije nekih likova – u cjelini gledano, Nizozemsku kuću vrijedi pročitati kako zbog neobično postavljena odnosa zgrade i ljudi koji u njoj žive, tako i propitivanja mogućnosti sjećanja na vlastitu prošlost i formativno razdoblje djetinjstva.

TRI DJELA MAJE LUNDE

Za razliku od romana Ann Patchett, koji se uglavnom bavi prošlošću, čak tri djela Maje Lunde bave se budućnošću. Ta je norveška književnica romanom Povijest pčela iz 2015. započela svojevrsnu „klimatsku tetralogiju“, niz negativnih utopija koje su usredotočene na ključnu vezu čovjeka i prirode te na vrlo realnu mogućnost da djelatnost naše vrste ugrozi cjelokupan život na Zemlji. Čini se da se u posljednje vrijeme tematika distopijske književnosti pomiče s društvene problematike na klimatsku, što zaokuplja i Maju Lunde. Zanima je mogućnost da nestanak pčela dovede do nestanka života uopće, egzistencijalni problem vode u Plavetnilu, te borba za opstanak divljih konja. Treći dio tetralogije, pod naslovom Posljednji svoje vrste, bavi se odnosom čovjeka i mongolskog divljeg konja, takhija, rijetke i ugrožene životinje.

Izd. Naklada Ljevak,
Zagreb, 2021.

Kao i u ranijim romanima, zaplet se vodi u tri vremenske dimenzije. U Sankt Peterburgu 1880. zoolog Mihael počinje pripremati ekspediciju u Mongoliju kako bi potvrdio postojanje neobičnog konja, 1992. veterinarka Karin vodi operaciju povratka takhija u Mongoliju, a 2064. Eva je suočena s propadanjem maloga zoološkog vrta koji još jedini drži nekoliko „malih“ konja u svijetu zahvaćenu teškim klimatskim promjenama. Prepletanjem pripovijedanja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, autorica stvara dojmljivo djelo koje upozorava na složenost odnosa čovjeka i prirode. Duboka povezanost Mihaela, Karin i Eve s konjima te njihova predanost očuvanju te vrste može se očitati kao sumorna alegorija. Moguće je naime da će uskoro čovjek postati ugrožena vrsta koju treba očuvati. A da je to već počelo, jasno je na temelju pandemije i zastrašujućih klimatskih promjena kojima svjedočimo.