Između neiscrpnosti i zaotočenosti

Od 10. do 12. rujna u Komiži na otoku Visu održani su 10. Dani Ranka Marinkovića, bijenalni skup utemeljen 2002. u spomen na hrvatskoga književnika Ranka Marinkovića. Prvi Dani održani su godinu nakon Marinkovićeve smrti te ove godine osim jubilarnih desetih Dana, koji su trebali biti održani još u rujnu prošle godine, ali su zbog pandemije morali biti odgođeni, obilježavamo i dvadesetu godišnjicu smrti Ranka Marinkovića.

U organizaciji Grada Komiže i Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Dani Ranka Marinkovića tradicionalno su otpočeli odlaskom na grob Ranka Marinkovića, a ovaj put sudionici skupa položili su vijenac i na grob 1918. preminula Jakše Fiamenga, književnika usko povezana s Komižom i Visom, poznavatelja i zagovornika Marinkovićeva stvaralaštva, dugogodišnjeg organizatora Dana i urednika zbornika radova sa skupa te uopće dobroga duha Dana. I krovna tema ovogodišnjih Dana, Kolo oko Marinkovića, bila je u znaku tih dvaju pisaca.

Plakat skupa

Prvi dio skupa bio je posvećen stvaralaštvu Ranka Marinkovića. Najprije je Lucija Ljubić pročitala izlaganje Kristine Grgić o povezanosti Kiklopa i anglofone kulture s posebnim naglaskom na analizu prvoga cjelovitog prijevoda tog romana na engleski jezik, a Kiklopom se, točnije problematikom ekonomije lika iz rakursa identifikacije s likom, bavila i Ivana Žužul, nakon čega je uslijedio blok teatrološki snažnije obilježenih radova. Lucija Ljubić govorila je o specifičnom položaju ženskih likova i udjelu njihovih kazališnih interpretkinja u praizvedbama Marinkovićevih drama Albatros, Inspektorove spletke i Pustinja, a Mira Muhoberac osvrnula se na poveznice pojedinih segmenata djela Ranka Marinkovića s pariškim kabaretom. Gošća s mostarskoga sveučilišta, Perina Meić, pozabavila se bosanskohercegovačkim izvedbama Marinkovićeve Glorije detaljnije se osvrnuvši na mostarsku Gloriju iz 1990. kao i okolnosti i posljedice sudskoga spora do kojega je došlo u povodu te izvedbe u režiji Rahima Burhana.

Scenografska maketa Zvonimira Šulera za Marinkovićeve Inspektorove spletke izvedene u režiji Koste Spaića 1977. u zagrebačkom HNK-u potaknula je Martinu Petranović na pokušaj tumačenja Šulerova scenografskog čitanja u svjetlu Spaićeve redateljske vizije Marinkovićeva djela, ali i na rasvjetljavanje kazališnoga potencijala Inspektorovih spletki za suvremeni teatar. Ana Lederer govorila je o problematici izgradnje dramskoga repertoara i prava redatelja na dramski eksperiment u izvođenju klasika u kontekstu izvedbe u povodu 100. obljetnice rođenja Ranka Marinkovića, triptiha izvedena pod zajedničkim naslovom U znaku vage (2013). Dio skupa posvećen Ranku Marinković zaključila je Ana Gospić Županović pozabavivši se izvedbom Marinkovićeve Glorije u režiji Saše Božića.

Dosad su se Dani Ranka Marinkovića bavili u prvom redu stvaralaštvom i nasljeđem književnika čije ime nose, no ove su se godine Dani počeli tematski otvarati i nije slučajno da je otvaranje započeto osvrtom na djelo Jakše Fiamenga koji je, kako je već rečeno, viševrsno i mnogostruko prepleten i s Komižom i s Marinkovićem i s Danima. Izlaganja o Fiamengu započeo je njegov dugogodišnji kolega i prijatelj Pavao Pavličić upozorivši na stanovitu podvojenost Fiamengova lika i djela s obzirom na njegovo uže književno i tzv. primijenjeno stvaralaštvo te na premreženost tih dvaju područja. Cvijeta Pavlović i Matija Štahan govorili su o svetim mjestima i ljudima u pjesništvu Jakše Fiamenga, a Hrvojka Mihanović Salopek o istaknutoj ulozi Komiže u Fiamengovu opusu. Poljska znanstvenica Magdalena Dyras usredotočila se na autobiografske elemente u pjesništvu Jakše Fiamenga, a znanstveni dio skupa zaokružila je Grozdana Cvitan prisjećanjem i podsjećanjem na dalekosežan utjecaj Fiamengove krilatice „Dijete je Gradu festival“ na strukturu i duh Međunarodnoga dječjeg festivala u Šibeniku.

U sklopu skupa predstavljen je i zbornik radova 9. Dani Ranka Marinkovića – Izazovi medija kao i knjiga Ranko Marinković autorica Mire i Vesne Muhoberac iz edicije Hrvatski velikani, a program Dana kraju je priveo Milan Lakoš emotivnom pjesničkom večeri u čast Jakše Fiamenga.

Unatoč nužnom i dobrodošlom tematskom proširenju skupa, što je put kojim će se skup zacijelo kretati i u budućnosti, Marinković i dalje ostaje neiscrpna tema – bez obzira je li riječ o recentnim kazališnim izvedbama Marinkovićevih djela koje, kako vidimo, ne posustaju, o novim interpretacijama njegova opusa ili o kulturološkim fenomenima vezanim uz njegovo ime (teatri, nagrade, natječaji…) – odnosno poticaj istraživačima da se vraćaju u Komižu, zaotočeni, kao i Marinković, kako je u predgovoru prvome zborniku radova s Dana Ranka Marinkovića naglasio Jakša Fiamengo, ne samo Marinkovićevim djelom nego i energijom Dana.