Intrigantna teatrabilna i filozofska

„Spoznaj samoga sebe“ moto je uklesan na Apolonovu hramu u Delfima, a „Život bez propitivanja nije vrijedan življenja“ citat je iz Sokratova govora u Platonovoj Obrani. Ako tomu dodamo što govori Alkibijad u Platonovoj Gozbi – „Nitko od vas zapravo ne poznaje Sokrata“ – tim putokazima moglo bi započeti čitanje recentne i sve intrigantnije strane proze prevedene na hrvatski znatiželjne hrvatske čitateljice ili čitatelja. Tim geslima počinje i filozofsko-znanstveno-beletristička proza Armanda D’Angoura, oksfordskoga sveučilišnog profesora, grecista i latinista, ujedno glazbenika, pijanista i čelista, izvorno 2019. naslovljena Socrates in Love, a na hrvatski s engleskoga znalački prevedena iz računalnoga pera Karmele Cindrić, pod naslovom Zaljubljeni Sokrat i podnaslovom Stvaranje filozofa.

Knjiga je objavljena ove godine, u izdavačkoj kući Sandorf, izdavača Ivana Sršena, urednika Darka Milošića, u Biblioteci Zirone, na 164 gusto tiskane stranice. Intrigantno i duhovito propituje se zagonetka koju stoljećima izaziva Sokrat, rođen 469, a osuđen i pogubljen 399. prije Krista, suvremenik Periklov, svjedok bitke kod Koroneje, gledatelj Aristofanovih komedija. Jedna od njih, Oblaci, bila je poticaj autoru da započne pisati biografiju o slavnom grčkom filozofu navodno niska podrijetla koji je stvorio filozofsku metodu utjecajnu i provokativnu sve do danas.

Prevela s engleskoga Karmen Cindrić,
izd. Sandorf, Zagreb, 2021.

U središtu je knjige, dakle, utemeljitelj autonomne filozofske etike, kojega autor ovoga filozofskoga romana, ali i studije The Greeks and the New iz 2011, nastoji prikazati u drukčijem svjetlu od onoga satkana u pogledima Platonovim i Ksenofontovim. Pritom se hermeneutički zatajeno oslanja na Sokratovu majeutiku, želeći da u njegovoj biografiji sami sustvaramo istinu stvarnosti, primjenjujući metodu vještine primalje, tj. primatelja djela, hoteći da sami spoznamo, kao pomoćnici pri autorovu uvidu, spoj Sokratova mišljenja i djelovanja.

Čini mi se da je u nju lucidno ugrađena Sokratova elenktika: autor nam, uvodeći nas u situaciju studenata na njegovim konzultacijama, postavlja pitanje što znamo o Sokratu, pokazuje nam da je naše znanje prividno, potiče nas na ispitivanje i opovrgavanje, pa spoznaju neznanja, ponovno s nama postavlja pitanja, iznova tragamo za znanjem i dolazimo do spoznaje.

Sa smislom za uspostavljanje dramatičnosti, predočujući veliko poznavanje cjelokupne antičke kulture, ispisuje začudnu raspravu koja se može čitati kao uzbudljivo prozno štivo i kao sveučilišni udžbenik sastavljen od mozaika predavanja što se, kao svojevrsna scenska inscenacija u činovima, odvija u šest poglavlja: Za ljubav Sokratovu, Sokrat ratnik, Ulazi Alkibijad, Periklov krug, Filozof je rođen, Misterij Aspazije, uz predgovor i pogovor, opsežne bilješke, literaturu i kazalo.

Distinkcija između objektivne istine i umjetničke nadogradnje teško je odrediva u sintezi povijesnoga, fikcionalnoga, pustolovnoga, socijalnoga i ljubavnoga romana i biografije: čitatelj se rado predaje naratoru i prepušta njegovim strategijama koje ga vode u povijesno djelomice rekonstruirano vrijeme izvorne humanističke misli i visoko stilizirane umjetnosti.

Književnik i profesor D’Angour, inspiriran predavanjima svojim studentima, odlučuje napisati prozni tekst u kojemu znanstvene ideje pretače u književnoumjetnički, ali i dokumentaristički stil. Autor, ali i narator spekulira(ju) o tome je li se Sokrat i kako se školovao s obzirom na stav o njegovu niskom podrijetlu, ali i na moguću imućnu obitelj. Pri rekonstrukciji vremena i događaja i Sokratove uronjenosti u njih autor se služi bogatom literaturom, a neke segmente citira u proznoj teksturi ili u fusnotama (velik je dio komentara premješten na kraj knjige). Dubinski interpretirajući književna i filozofska djela utemeljena na recepciji Sokratova stvaranja stvara mozaikalnu sliku čovjeka i filozofa.

Ulazimo u atenske trgove 5. stoljeća pr. Kr., slušamo rasprave i argumentacije o ljepoti i ružnoći, o sugestivnom govorniku, o Sokratovoj mladenačkoj atraktivnosti, o ljepoti govorenja stihova, o hrvanju, plesu i sviranju lire, o osvajanjima, vojnim pohodima. Grčke gradove, zemlje i državnike zahvaljujući narativnoj tehnici zumiranja vidimo plastično i dojmljivo. U romanu se preispituje i Sokratovo držanje, bolesti, neobične tjelesne reakcije, odlazak u snovitost.

Sličnost je naslova i teme knjige Zaljubljeni Sokrat s filmom Johna Maddena iz 1998. (nagrađenim Oscarom) Zaljubljeni Shakespeare. Doznajemo o Sokratovim bliskim odnosima s mladićima, strastvenom, erotskom pristupu životu, o supruzi Mirto i njihovo dvoje djece i Ksantipi i jednom njihovu djetetu, o ljubavi prema tajanstvenoj Aspaziji iz Mileta.

U uvodnom Dovođenju Sokrata iz oblaka, povezujući mehanizam scenske dizalice u inscenacijama antičkih komedija i ulogu dramske osobe, lik Sokrata u komediji i u predstavi koji se s uzvišenoga postolja nadmeće riječima „Smrtniče, što tražiš od mene?“, obraćajući se maskiranu glumcu koji sjedi u velikoj, lebdećoj košari od pruća, autor uvodi u igru i svoje engleske studente, koji u majeutičkom razgovoru raspravljaju o značenju uvođenja Sokrata u komediju. U tom ćemo se sokratovskom oblaku susresti i s kasnijom pričom o tome kako je filozof ustao i odstajao ostatak predstave tijekom izvedbe. Sokrat ljubavnik u knjizi se suprotstavlja Sokratu ratniku, Alkibijadovu ulasku, Periklovu krugu i rođenju filozofa. U pogovoru autorovi oksfordski studenti na konzultacijama završavaju s čitanjem svojih seminarskih radova. „Svaka rekonstrukcija mora u manjoj ili većoj mjeri biti fantazija“, naglašava jedan od njih, a čitateljica Zaljubljenoga Sokrata pita se koliko je ljubav utjecala na ovu izvrsnu knjigu o filozofiji, antici, kazalištu i tajni jednoga samoubojstva.