Hrvatsko proljeće jedno je od najljepših razdoblja hrvatske borbe za demokraciju

Stipe Botica
predsjednik Matice hrvatske

Poštovane gospođe i gospodo, dragi matičari i prijatelji Matice hrvatske, najstarije hrvatske kulturne ustanove koja će uskoro proslaviti 180. obljetnicu osnutka – sve vas najsrdačnije pozdravljam. Dopustite da posebno pozdravim predsjednika Republike Hrvatske, gospodina Zorana Milanovića, potom ministricu kulture i izaslanicu predsjednika Hrvatske vlade Andreja Plenkovića gospođu Ninu Obuljen Koržinek, saborsku zastupnicu Zdravku Bušić, izaslanicu predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića. Skupno srdačno pozdravljam čelnike i predstavnike najvažnijih hrvatskih ustanova kulturnoga, znanstvenog, društvenog i gospodarskog života, kao i Matičine donatore.

Ova središnja svečana proslava Hrvatskog proljeća pod okriljem Matice hrvatske, kao svehrvatski čin, ponajprije je zahvala svim matičarima, od upravnih tijela do članstva i podupiratelja za ono što su pred pedeset godina učinili za Hrvatsku. Sintagmom Hrvatsko proljeće označujemo sve ono što se u Matici i oko nje događalo od 1967, od Deklaracije, do Karađorđeva 1971. i brojnih optužnica koje su nakon toga uslijedile. Matica hrvatska ima mnogo značajnih i znakovitih datuma tijekom svoje povijesti. No nedvojbeno je da je Hrvatsko proljeće jedno od najljepših razdoblja hrvatske borbe za demokraciju i ravnopravnost.

Snimio MIRKO CVJETKO

Matica hrvatska – pouzdan čimbenik hrvatstva

Današnjom manifestacijom želimo zahvaliti onima koji su imali volje, snage i odlučnosti staviti Hrvatsku na prvo mjesto u svom sustavu vrijednosti, uz činjenicu da je i narod zdušno prihvatio Matičinu vjernost svom narodu od otisnuća Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967, preko otisnuća Zagrebačke Biblije iz 1968, do Matičine aktivnosti 1970. i 1971. godine.

Znao je hrvatski narod, taj jedini pravi Matičin saveznik, da je Matica hrvatska ustanova koja ga neće nikada iznevjeriti i da će uvijek biti zaštitnica hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, prava narodna akademija, pouzdan i dosljedan čimbenik hrvatstva. To je posebno vidljivo 70-ih godina, za vrijeme najsnažnijeg dijela Hrvatskog proljeća, čemu je posvećena i ova naša manifestacija, a već je bilo i još će biti dosta toga što se o svim aspektima Hrvatskoga proljeća pod Matičinim okriljem događa tijekom ove cijele godine.

Tada je Matica u prvi plan postavila aktivnosti oko definiranja pretpostavki za ostvarenje sna o hrvatskoj državi. Ispravno je postupila kad se oslonila ne samo na svoje članove, ponajprije uglednike akademske i znanstvene elite, već i na narod, koji je jedva dočekao da ga netko tako ugledan i neprijeporan okupi, sinkronizira u sveukupnom radu za realan izraz državotvornog hrvatstva.

Nije čekala naredbu odozgo – ponajmanje iz ideologiziranih državnih institucija i struktura tog vremena – već je sama, unutar svoga članstva, prijatelja i simpatizera, uz potporu desetak drugih hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova, gradila velebnu ideju nacionalne samobitnosti i državotvornosti. Matica je znala, osluškujući zov vremena, da se ne smije čekati da netko drugi tobože daruje Hrvatima dostojanstvo, nacionalnu homogenizaciju, državotvorni identitet i državu. Istaknimo i to, kako je napisao Igor Zidić, a u vezi s tijekom Hrvatskoga proljeća, da je „Deklaracija iz 1967. (...) najmarkantniji događaj (...) nju je pripremila, napisala i drugima na potpis uputila samo Matica hrvatska i nitko drugi. Tada su još reformisti u SK-u protiv nas i protiv Deklaracije... Studenata reformista još nema na poprištu bitke, a neće ih biti ni sljedeće tri godine. (Studenti će biti važan čimbenik od početka 1971.) U to je vrijeme Matica bila premrežila Hrvatsku svojim ograncima, razvila golemu organizacijsku, prosvjetiteljsku, političku, kulturalnu, znanstvenu i umjetničku produkciju, potakla oživljavanje niza tradicijskih manifestacija, komemoracija, proslava povijesnih obljetnica, započela rehabilitaciju s nepravdom zaboravljenih, marginaliziranih ili zabranjenih osoba iz hrvatske novije povijesti, počela istraživati i publicirati djela iz prošlosti hrvatskog iseljeništva i uspostavljati žive veze s raseljenom Hrvatskom, pokrila sve hrvatske regije svojim časopisima...“

Progoni iskrene matičare
nisu pokolebali

Mnoge će se ovdje navedene aktivnosti dosljedno invocirati ove jubilarne godine i u Matičinoj središnjici i u ograncima. Posebno zahvaljujemo tadašnjim Matičinim upravnim tijelima i mnogobrojnom članstvu što su sve to besprijekorno počeli ostvarivati, bez obzira što su znali da će izazvati bijes ideologiziranih struktura, znali su da će mnogi njezini aktivni članovi biti na meti policijskih i sudbenih struktura. To ipak iskrene matičare nije pokolebalo, uporno se gradilo državotvorno hrvatstvo, posijale ideje koje će se tek 90-ih ostvariti. Glede istaknutih matičara, a ima ih više od tisuću, ima ih i još više u narodu koji zaslužuju prisjećanje, valorizaciju pojedinog učinka, a s ovog mjesta sada zaslužuju neizmjernu zahvalnost. Pa i ova manifestacija, uz operu Nikola Šubić Zrinjski, koja je oduvijek bila poticaj domoljublja, znak je zahvalnosti svima koji su dali prinos Hrvatskome proljeću. Njegujmo tu uspomenu jer, kako kaže latinska izreka, forsan et haec olim meminisse iuvabit. Hvala vam lijepa!