Odlazak domoljuba i velikog ljubitelja glazbe

U rodnom je gradu 20. lipnja, u mjesecu u kojemu je prije 88 godina rođen, preminuo profesor Zlatko Stahuljak, istaknuti i ugledni hrvatski glazbeni pedagog, violist, organizator, glazbeni pisac i diplomat.

Rođen u Zagrebu 29. lipnja 1933. u glazbeničkoj obitelji koja je dala šesnaest glazbenika, zadužio je Zlatko Stahuljak hrvatsku kulturu na mnogo načina, s velikim marom prateći, potičući i promičući njezine dosege, a u slobodnoj i nezavisnoj domovini obnašao i važnu diplomatsku funkciju prvoga veleposlanika Republike Hrvatske u Čehoslovačkoj i Češkoj (1992–1998) – vladao je odlično češkim jezikom.

Zlatko Stahuljak bio je dugogodišnji suradnik Vijenca / Snimio Damir Spehar / PIXSELL

Bio je profesor Zlatko Stahuljak višestruko obrazovana i mnogostruko aktivna osoba. Diplomirao je etnologiju i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1960, a usavršavao se u Firenci i Rimu 1963/64. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je violu 1963, a usavršavao se na Konzervatoriju u Pragu 1967/68. u razredu svjetski poznata umjetnika Ladislava Černyja. Karijeru violista započeo je u Zagrebačkoj filharmoniji, a nastavio kao solo violist od 1968. do 1989. u orkestru Opere i kao član Klavirskog kvarteta HNK-a u Zagrebu. Bio je i direktor Opere 1983/84. i intendant HNK-a 1990/91. Nastupao je solistički s orkestrima u Dubrovniku, Zagrebu, Ljubljani, Beogradu i Bugarskoj, kao komorni glazbenik u Ogulinu, Rijeci, Sisku i Zagrebu te u Beogradu i u Njemačkoj.

Nakon profesorskog djelovanja na glazbenim školama u Brežicama i Zagrebu (Glazbena škola Blagoja Berse), predavao je violu, komornu glazbu i metodiku violine i viole na Muzičkim akademijama u Zagrebu (1971–1992, 1998–2002) te usporedno u Beogradu (1975–1979) i Ljubljani (1979–1992). Održavao je majstorske tečajeve u Pekingu, Njemačkoj, Poljskoj i na Isle of Man te povremena predavanja u Hrvatskoj, Češkoj, Italiji, Sloveniji i Srbiji.

Profesor Zlatko Stahuljak u višedesetljetnom je djelovanju dao izniman doprinos razvoju hrvatskog glazbenog života. Bio je inicijator i organizator Zagrebačkog omladinskog komornog orkestra (ZOKOR) 1957. te Komornog studija Zagrebačke filharmonije 1963. Utemeljitelj je Međunarodnoga violinističkog natjecanja Vaclav Huml 1977, koje se održava svake četvrte godine, a od 1998. bio je i njegov organizacijski predsjednik. Njegovom zaslugom natjecanje je već 1978. postalo član Svjetske federacije međunarodnih glazbenih natjecanja u Ženevi. Od 1980. bio je član ocjenjivačkih sudova na 43 međunarodna natjecanja.

Osobite je zasluge trajno angažiran glazbenik polučio pri utemeljenju ljetnog festivala Osorske glazbene večeri kao bliski suradnik Danijela Marušića (1931–2009), kada je televizijski i filmski redatelj 1976. u drevnom gradiću na prevlaci otoka Cresa i Lošinja pokrenuo glazbene svečanosti koje su u međuvremenu postale i jedan od nacionalnih festivala. Kako su obojica ljeta provodila u svojim kućama u Osoru, suradnja je bila obostrano korisna, a Zlatko Stahuljak desetljećima je pisao o koncertima koji se održavaju u mjesnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, nekadašnjoj osorskoj katedrali, pišući za dnevne novine i napose za Vijenac.

Zlatko Stahuljak bio je prvi predsjednik Hrvatsko-češkog društva 1992. (tada Društva hrvatsko-češkog i slovačkog prijateljstva), a kao dugogodišnji član Hrvatskoga društva skladatelja, kao član sekcije glazbenih pisaca, uvijek je aktivno i sa zanimanjem pratio i sudjelovao u aktivnostima HDS-a, a objavljujući glazbeno-publicističke tekstove u Vjesniku, Večernjem listu, Hrvatskom slovu, Politici, Telegramu i Vijencu s najvećim je zanimanjem pratio nastupe prvenstveno mladih glazbenika potičući ih u odabranoj profesiji. Autor je knjige Zagrebačka violinistička škola i znanstvenog rada Sustavnost poteza gudalom. Od 1986. bio je stalni sudski vještak za gudačke i srodne instrumente.

Za svoje zasluge profesor i veleposlanik u miru Zlatko Stahuljak dobio je brojne nagrade: spomen-medalju praškog Narodnog divadla, u povodu obilježavanja 400. izvedbe Smetanine Prodane nevjeste u Zagrebu (1984), spomen-medalju zagrebačkog HNK-a (1992); odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996), dva odličja za veleposlaničku djelatnost (1997), Plaketu grada Zagreba (2004); Briljantni križ Viteškog reda sv. Václava (2007), spomen- medalju Karel Kramář (2008), nagradu Marija i Stjepan Radić (2012) Hrvatsko-češkog društva, počasno članstvo Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika (2012), Red Zlatnog zmaja Družbe Braća hrvatskog zmaja (2014.) i Medalju grada Zagreba (2017) za 40 godina utemeljenja Međunarodnoga violinističkog natjecanja Vaclav Huml.

Svima koji smo ga osobno poznavali i s njim surađivali, na bilo kojem od raznovrsnih područja njegovih zanimanja i bavljenja, ostat će glazbenik velika srca i diplomat velike ljubavi prema domovini u trajnom i nezaboravnom sjećanju. Neka Ti je laka hrvatska gruda, dragi Zlatko!