Od biste do kipa i trga

Nedavno, uoči Dana državnosti, pred zgradom HNK-a u Splitu svečano je otvoren novouređeni Trg s kipom Gaje Bulata, rad akademskih kipara Frane Šituma i Đanija Martinića te arhitekta Damira Vujčića. Nakon uvodnih govora intendanta Srećka Šestana i gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, Katarina Romac krasnoslovila je Juditin monolog, a Trpimir Jurkić zborio odlomke Bulatova slova izrečena prigodom otvaranja kazališne zgrade 5. svibnja 1893. Orkestar i zbor splitskog HNK-a pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića izveli su skladbe Hatzea, Tijardovića, Gotovca i Zajca. Završilo je raskošnim vatrometom.

Kip Gaje Bulata   / Snimak zaslona

Ta svečanost podsjetila me na događaje od prije pola stoljeća, kada smo 4. travnja 1971. (u jeku Hrvatskog proljeća) u tada opožarenu kazalištu svečano proslavili dvostruke obljetnice: 80. godišnjicu postavljanja kamena temeljca kazališta i 70. godišnjicu smrti Gaje Bulata. Političko stanje bilo je veoma napeto, sutradan se navodno trebala održati važna sjednica CK Hrvatske.

Za tu prigodu izvršili smo (tada sam bio ravnatelj Drame) niz zahvata u prednjem, jedinom od požara neoštećenu dijelu zgrade, oslobodili arhivom zatrpan dio ispred foajea te obnovili pristup stubištem iz predvorja. Osim splitskih uzvanika svečanosti su pribivali i ugledni predstavnici iz Zagreba: Grga Novak (JAZU), Nikša Alegretti (Sveučilište) i Franjo Tuđman (Matica hrvatska). Akademike Novaka i Alegrettija osobno sam poznavao otprije, no ne i Tuđmana. Zato sam diskretno upitao intendanta Nanda Roju tko je taj. Potiho mi je odgovorio: To vam je bivši general JNA... Odgovor me iznenadio i pomalo zbunio. Svečanost je otvorio u predvorju zgrade i postavio prigodni vijenac na staru spomen-ploču intendant Roje. Pozdravljajući prisutne usputno je napomenuo kako se nada da će spaljena zgrada uskoro uskrsnuti iz vatre poput vječnog feniksa i nastaviti služiti narodu onako kako je to prilikom otvaranja zgrade 1893. poželio i sam dr. Gajo Bulat. Nastavilo se na katu ispred foajea, gdje je bila postavljena manja izložba memorabilija i isprava iz života dr. Bulata te o izgradnji kazališne zgrade. Njegovu bistu iz 1900, rad kipara Ivana Rendića – koju smo uspjeli izvući iz prašine zaborava – nakon kraćega govora otkrio je gradonačelnik Jakša Miličić.

Na svečanoj akademiji koja je uslijedila u foajeu uvodno je izlagao prof. Julije Grabovac: Gajo Bulat i trijumf narodne misli. Zatim su članovi Drame Božena Kolničar i Bogdan Buljan izveli kraći recital Prije 80 godina sačinjen na temelju isprava koje svjedoče kako je i zašto došlo do izgradnje kazališta. U ime upravnog odbora Matice hrvatske skup je pozdravio Franjo Tuđ­man te održao kraće izlaganje Povijesno značenje sloma autonomaštva u Dalmaciji i u Splitu. Među ostalim naglasio je: „Ta pobjeda hrvatstva nad autonomaštvom kojoj je Gajo Bulat dao toliko golem prilog da ga on svrstava u red najodličnijih hrvatskih političara preporodnog razdoblja, bijaše od sudbonosnog značenja za sav daljnji društveno-politički razvoj cijelog hrvatskog naroda. Sva povijesna zbivanja od tada do danas daju nam dovoljno osnova za zaključak da pobjeda nad autonomaštvom bijaše preduvjetom ne samo da se sačuva hrvatski značaj Jadranskog mora, nego i da Dalmacija kao matica hrvatske državnosti ponovo postane u najnovijoj povijesti žarište napredne i revolucionarne hrvatske nacionalne svijesti.“

U nastavku umjetničkog dijela akademije, glumci Božena Kolničar i Bogdan Buljan krasnoslovili su ulomke iz djela Marulića, Botića, Marina Franičevića, a članovi Opere otpjevali skladbe Lisinskog, Zajca, Papandopula i Bombardellija. Osobito je bio potresan finale kada je orkestar – smješten na izgorjeloj pozornici – odsvirao odlomak Papandopulove Marulove pisni. Zvuci iz dubine spaljenoga gledališta simbolično su de profundis dopirali do uzvanika u foajeu.

Na kraju podsjetit ću na zlu kob perivoja Bulatove vile. Naime, u Splitu je potkraj 19. stoljeća na prostoru između današnjih ulica Bihaćke i Mikačićeve, počela izgradnja obiteljskih vila s prostranim perivojima. Među prvima sagrađena je (1890) Bulatova u stilu srednjoeuropskih ladanjskih obiteljskih kuća bez vanjskih ukrasa, sa slikovitim, za naše podneblje neuobičajenim švicarskim tornjem. Nažalost, njezin hortikulturno uzorno zamišljen i ostvaren raskošni perivoj nepovratno je uništen, jer je u njemu podignuta glomazna administrativna zgrada građevinskog poduzeća Lavčević. Naime, u jeku socijalističke izgradnje splitski urbanisti i arhitekti naprosto su se natjecali kako što više izbrisati, sakriti ili unakaziti objekte koji su bili simboli nekadašnjeg prosperiteta građanskog društva. Ipak, velika je sreća što se 1978. nije ostvario natječaj za „urbanističko rješenje četvrti Dobri“ što su ga raspisali Općina i Društvo arhitekata, čiji je glavni cilj bilo probijanje širokih protočnih prometnica u nastavku Marmontove i spoj Bihaćke s Kavanjinovom ulicom. Da se to ostvarilo, današnji trg ispred kazališta bio bi nepovratno uništen.