Mladi glazbenici ponovno na pozornici

Koncertom klaviristice Petre Šket započela je nova, 18. sezona ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj. Kasni početak nove sezone 14. lipnja uvjetovan je dakako već svima znanim epidemijskim prilikama, no barem je radost novoga početka velika svaki put kad se na neznano vrijeme otvori prilika za održavanje koncerata i drugih kulturnih događaja. Svakom novom sezonom Mladih glazbenika iznova se možemo začuditi koliko se dugo i uspješno zadržao taj nerazmetljivo pokrenut projekt. Ipak, to i ne čudi s obzirom na jednostavan recept: dati izvanrednu priliku ambicioznim, nagrađivanim i provjerenim glazbenicima koji će u budućnosti postati nositelji klasične glazbe u Hrvatskoj.

Sjajan nastup klaviristice Petre Šket / Snimio MIRKO CVJETKO

Vratimo se ipak protagonistici Petri Šket, koja nije mirovala u proteklom razdoblju ograničenih mogućnosti. Posebna nagrada EPTA-e (European Piano Teachers Association) za tekuću 2021. i izvrsna pripremljenost za nastup u Dvorani Jure Petričevića, pokazuju da je mlada glazbenica dobro iskoristila sve svoje vrijeme. Petra Šket (1997) pohađala je Glazbenu školu Frana Lhotke u Sisku u klasi Davorke Rupčić Kuhtić, danas je studentica apsolventske godine Muzičke akademije u Zagrebu u klasi prof. Ide Gamulin, a istodobno pohađa i satove glasovira u klasi Aleksandra Serdara na Muzičkoj akademiji u Ljubljani. Za nastup u Matici odabrala je Partitu br. 2 u c-molu, BWV 826 Johanna Sebastiana Bacha, Sonatu za klavir br. 31 u As-duru, op. 110 Ludwiga van Beethovena, Etidu-sliku u es-molu, op. 33 br. 5 Sergeja Rahmanjinova i Andante spianato et Grande polonaise brillante, op. 22 Frédérica Chopina.

Odabrani program čini se kao uobičajen presjek središnjega pijanističkog repertoara, no odabran je u potpunosti u skladu s osobnošću interpretkinje. Nešto duža Bachova Partita to najviše pokazuje jer čini se da slog baroknoga kontrapunkta posebno odgovara preciznom i razgovijetnom načinu sviranja Petre Šket. Beethovenova kasna sonata također je na tom tragu, samo što je formalna funkcija umetnutih kontrapunktskih dijelova zahtjevnija. Cjelovitije fuge iz finala bi naravno mogle dodatno potkrijepiti težnju prema kontrapunktu, no glavna kvaliteta izvedbe koju smo čuli jest potpuna kontrola nad oblikovanjem: u svakom trenutku znali smo gdje smo i prema čemu se krećemo, baš kao što smo i kod svake kadence mogli ostati staloženi jer nije bilo umjetnih usporenja ni nelogičnih zastoja.

U drugom dijelu dobili smo lijepu poveznicu između jednog od prvih romantičnih majstora klavira i jednog od posljednjih koji je zadržao bitna obilježja tog stila. Eksplozivne pasaže Rahmanjinove pete etide, vjerojatno najteže iz op. 33, i dva kontrastna dijela Chopinova nesvakidašnjeg djela, zaokružile su cijelu priču u korist Petre Šket, a nas razveselile na početku još jednog otvaranja. Nadamo se zadnjeg, bez obzira na radost ponovnog počinjanja.