Matičin san o hrvatskoj državi

Poštovane dame i gospodo, iznimno mi je drago što mogu u ime Matice hrvatske, svih njezinih upravnih tijela i mnogobrojnog članstva pozdraviti otvaranje ove izložbe, u organizaciji Hrvatskoga državnog arhiva, ove riznice hrvatske dokumentirane povijesti.

Narod je zdušno prihvatio Matičinu nepokolebljivost i dosljednost u vrijeme Proljeća, rekao je predsjednik MH / Snimio Davor Puklavec / PIXSELL

Uz najsrdačniji pozdrav svima koji sudjeluju u dvjema manifestacijama obilježavanja Hrvatskog proljeća prvo što bih htio reći jest neprijeporna činjenica da je Matica hrvatska – najstarija hrvatska kulturna ustanova, u kontinuitetu evo već 180 godina – sinonim kulturne ustanove za sveukupni kulturni i nacionalni identitet hrvatskog naroda jer ga je marno otkrivala, čuvala, vrednovala i unapređivala. Matica je uvijek tijekom svoje povijesti dostojno štitila hrvatski nacionalni i kulturni identitet. To je osobito bilo vidljivo za vrijeme Hrvatskoga proljeća.

Sintagmom Hrvatsko proljeće mi u Matici označujemo sve ono što se u Matici i oko nje događalo od 1967, od Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika do Karađorđeva 1971, odnosno sloma Matičine aktivnosti. Nije bez razloga rečeno da je Hrvatsko proljeće jedno od najljepših razdoblja hrvatske borbe za demokraciju i ravnopravnost. Narod je zdušno prihvatio Matičinu nepokolebljivost i dosljednost u vrijeme od otisnuća Deklaracije do Matičine aktivnosti 1970. i 1971. godine.

Članska iskaznica MH iz 1971.  / Privatna arhiva Gorana Galića

Znao je narod, taj jedini pravi Matičin saveznik, da je Matica hrvatska prava narodna akademija i dosljedan čimbenik hrvatstva i nacionalne emancipacije. Iznimno mjesto u narodnoj svijesti i našoj povijesti, ipak, ostvarila je Matica od 70-ih godina za vrijeme najsnažnijeg dijela Hrvatskog proljeća, o čemu će biti dosta skupova što će se pod Matičinim okriljem događati tijekom ove cijele godine. Vodimo se i neprijepornom idejom da je u sveukupno vrijeme Hrvatskog proljeća Matica čak u drugi plan stavila svoju temeljnu ulogu: brigu za hrvatski jezik, književnost i kulturu, a u prvi plan stavila aktivnosti oko definiranja pretpostavki za ostvarenje sna o hrvatskoj državi. Ispravno je postupila kad se oslonila ne samo na svoje članove, prvenstveno uglednike akademske i znanstvene elite, već i na široke narodne mase koje su jedva dočekale da ih netko tako ugledan i neprijeporan okupi, sinkronizira u sveukupnom radu za realan izraz hrvatstva, državotvornog hrvatstva.

Obnoviteljska skupština Matice hrvatske 8. XII. 1990. nakon gotovo 20 godina zabrane rada, Skupština grada Zagreba  / Izvor: HDA

Nije čekala naredbu odozgo – ponajmanje iz ideologiziranih državnih institucija i struktura tog vremena – već je sama, unutar svoga članstva, prijatelja i simpatizera gradila velebnu ideju nacionalne samobitnosti i državotvornosti. Upustila se u pothvat kakva dotad nije bilo u hrvatskoj povijesti, tek donekle usporediv s pobunom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, prije 350 godina, čije smo obljetnice dostojno obilježili. Oni su se upustili u podvig radi Hrvatske, i to platili životima.

Pano s naslovnicama Hrvatskog tjednika na čijim su stranicama artikulirane ideje Hrvatskog proljeća

I Matica je znala da se svršetkom 60-ih i početkom 70-ih 20. stoljeća nije smjelo čekati da netko drugi tobože daruje Hrvatima dostojanstvo, nacionalnu homogenizaciju, državotvorni identitet i državu. Glede Deklaracije i aktivnosti 70-ih Hrvatskog proljeća – poslužit ću se s procjenom Matičina predsjednika Igora Zidića o Matičinoj djelatnosti od Deklaracije do sloma Hrvatskog proljeća (u zborniku Hrvatska i Hrvatsko proljeće 1971), gdje ističe da je „Deklaracija iz 1967. (...) najmarkantnijim događajem. (…) Nju je pripremila, napisala i drugima na potpis uputila samo Matica hrvatska i nitko drugi. Tada su još reformisti u Savezu komunista protiv nas i protiv Deklaracije (...)

U to je vrijeme Matica bila premrežila Hrvatsku svojim ograncima, razvila golemu organizacijsku, prosvjetiteljsku, političku, kulturnu, znanstvenu i umjetničku produkciju, potakla oživljavanje niza tradicijskih manifestacija, komemoracija, proslava povijesnih obljetnica, započela rehabilitaciju s nepravdom zaboravljenih, marginaliziranih ili zabranjenih osoba iz hrvatske novije povijesti, počela istraživati i publicirati djela iz prošlosti hrvatskog iseljeništva i uspostavljati žive veze s raseljenom Hrvatskom, pokrila sve hrvatske regije svojim časopisima.“

Dio postava posvećen Matici hrvatskoj / Snimio MIRKO CVJETKO

Sve su te aktivnosti naznačene i u izloženoj građi i na znanstvenom skupu, a njih ćemo se tijekom cijele ove jubilarne godine detaljno i dosljedno prisjećati i u Matičinoj središnjici i u ograncima. Danas smo potpuno svjesni da se svim tim aktivnostima tada Matica upustila u „opasan čin“, u neizvjesno vrijeme, ali čekati nije smjela niti propustiti priliku, jer uspjeh ne dolazi tek tako, sam od sebe. Znala je da će izazvati bijes ideologiziranih struktura, znala je da će mnogi njezini aktivni članovi, ako pothvat ne uspije, biti na meti policijskih i sudbenih struktura... To ipak iskrene matičare nije pokolebalo, uporno se gradilo državotvorno hrvatstvo. Glede značajnih događaja i matičara, a ima ih više od tisuću, ima ih i još više koji zaslužuju prisjećanje, valorizaciju pojedinog učinka, a iz današnje perspektive, posebice ovdje i sada, neizmjernu zahvalnost.

I na svršetku: Matica je uvijek gradila i hranila svehrvatsko zajedništvo oko važnih nacionalnih pitanja, pa nas je i ova obljetnica objedinila. Hvala joj za to, ali i na bezbrojnim učincima što ih je ostvarila u svojoj 180-godišnjoj povijesti. Stoga, neka se raduje naša Matica nad ovim svojim pothvatom, a svi matičari, prijatelji i simpatizeri Matice hrvatske neka budu i ostanu ponosni i zadivljeni idejama posijanim 70-ih a ostvarenima 90-ih godina.