Književni klasik u svjetlu neona

Roman Berlin Alexanderplatz njemačkoga književnika Alfreda Döblina drži se ne samo ključnim ostvarenjem vajmarske književnosti, nego i jednim od najvažnijih proznih djela uopće. Recentna drama Burhana Qurbanija, njemačkog filmaša afganistanskih korijena, treća je ekranizacija Döblinova romana i druga filmska adaptacija, jer je veliki Reiner Werner Fassbinder 1980. roman pretočio u TV-seriju od četrnaest epizoda, koja i dalje ostaje najuspjelija adaptacija.

Dok se Fassbinder u seriji vjerno pridržava piščeva djela, stvarajući impresivnu fresku o jednom društvu i vremenu te učinkovito zadržavajući duh romana, u mnogočemu revolucionarne proze u koju je pisac unio brojne novitete poput česta mijenjanja pripovjedne perspektive i avangardnog korištenja elemenata gotovo filmske montaže u strukturiranju zapleta, Qurbani bira drukčiji pristup. Taj je pristup vrlo svjež i originalan, vrlo slobodan, osuvremenjen i moderan, a redatelj zbivanja iz djela objavljena 1929. prebacuje na ulice današnjeg Berlina, pritom mijenjajući neke detalje i općenito podrijetlo protagonista.

Izvorni protagonist Franz Biberkopf imigrant je Francis Cadonça iz Gvineje Bisau / izvor ch kultkino

Qurbanijev Berlin Alexanderplatz temeljen je na likovima iz Döblinova romana i velikim dijelom na njihovim imenima, kao i karakternim obilježjima i dramskim funkcijama, dok je sve ostalo u velikoj mjeri rekontekstualizirano i reinterpretirano.

Izvorni protagonist Franz Biberkopf, koji u romanu funkcionira kao antijunak, postaje imigrant Francis Cadonça, tamnoputi mladić iz Gvineje Bisau koji stiže na neonom okupane ulice današnjeg Berlina i njegova kriminalnog polusvijeta. Kao bitan motiv tako se nameće pitanje rase, jer će Francis na određene načine biti tretiran i zbog svoje tamne kože, a ti su načini i pozitivni i negativni. Pozitivni – on je naočit mladić, i kao takav objekt što svjesne a što podsvjesne žudnje ne samo prostitutki, koje su redom djevojke zlatna srca, nego i formalnog antagonista Reinholda, koji je i najzanimljiviji lik filma.

Reinhold će isprva uvjetno rečeno pomoći Francisu, jer će ga od fizičkog radnika prisiljena na obavljanje najtežih i najslabije plaćenih poslova pretvoriti u jednog od svojih dilera. No otpočetka će biti jasno da Reinhold prema Francisu gaji drukčije osjećaje, jer Reinhold ima problema u odnosima sa ženama, koje ga privlače do određene razine, a onda mu postaju odvratne.

Negativan način tretmana protagonista s obzirom na boju njegove kože očekivano se odnosi na rasne stereotipe koji ga prate u novoj sredini. Reinhold će Francisa postupno pretvoriti i u svog kurira pa i u osobu od najvećeg povjerenja, te će se on zahvaljujući inteligenciji početi polako uspinjati u hijerarhiji. Sve dok ne zaključi da već može biti i dovoljno samostalan, te dok se ne zbliži s dvjema prostitutkama, najprije tamnoputom Evom, a onda i s plavokosom Mieze, s kojom će započeti ozbiljnu vezu da bi ona naposljetku ostala u drugom stanju te počinju planirati zajedničku budućnost, bez prostitucije i kriminala. No, kao što se može i očekivati, i kao što je i u Döblinovu romanu, Reinhold neće dopustiti da se stvari odvijaju onako kako su Francis i Mieze zamislili. Tu, pak, krivnja nije samo na Reinholdu, nego i na nestalnosti, nepouzdanosti i nedovoljnoj etičnosti i Mieze i Francisa, koji je kao i u romanu generalno dobar čovjek u lošem vremenu i lošoj okolini.

Qurbanijev film naglašeno je estetizirano te elegantno i sugestivno režirano djelo s mnogo stila, u kojem autor poštuje i slijedi duh romana, koji je osuvremenio možda i s obzirom na vlastito etničko podrijetlo i životno iskustvo. U tom kontekstu film u današnjoj Njemačkoj na idejnoj razini može biti i dosta provokativan, jer Francis u jednom trenutku zaviče „Ja sam Njemačka!”, a to poslije u filmu govori imigrantima sličnima njemu kakav je bio kad je tek dospio u Berlin. Iako je povremeno kičasto i prenaglašeno estetizirano, te premda su glumci mjestimice odveć skloni teatralnosti i preglumljivanju, novo „čitanje“ Döblinova romana uspio je film koji zavređuje najtopliju preporuku.

Josip Grozdanić