Kao da smo pljeskali

Duga prijevremena suša

i zatim kiše

neprestane oborine

koje su isprale lisičju mladunčad

odjednom su samo tumarala

po autocesti

pokušao sam dojaviti

neprestane oborine

isprale su slatku lisičju mladunčad

nisam vjerovao svojim očima

pred nama su tumarala po autocesti

kao i komadi leda nalik na golublja jaja

premda je protugradna obrana

tu i tamo ispucala

čak i 100 raketa u čađave oblake

bože moj mislit će da odsad

smiju tek tako pucati u tebe

zatim kao što inače biva u ovo vrijeme

poradi nagla dolaska ljeta

kao valjda nikad prije

pšenica je ostala patuljasta

pa i raž i zob i tritikala

klas se dijelom razvio

ali slama gotovo ništa

takvo što još nisam vidio

nisam vjerovao svojim očima

a nisam ni znao

kako uopće treba gledati u polju

patuljastu pšenicu

patuljastu raž

patuljastu zob

a kako patuljastu tritikalu

nekoć sam znao

omama bi me često povela

gledati pšenicu iza obronka oromháta

sad sam sav zbunjen

nisam znao kako gledati

pomislio sam možda klečeći

ili čak upravo ležeći potrbuške

pa sam i izišao iz auta

pa sam i legao potrbuške

gledao patuljasta žita

sutradan sam povratno čuo

ovako u aliteraciji

puzao je poljem potrbuške

istina je ta da nisam shvaćao

osim toga da će poskupjeti

kruh

poskupjeti zrnje za perad

nisam shvaćao zašto me uopće

toliko pogodilo

to što su žita ostala patuljasta

točnije to da neće biti slame

ali onda polako dan-dva

amo-tamo putujući od palića do horgoša

od palića do kaniže

shvatio sam zašto me uopće toliko

pogodilo to da neće biti slame

zato što odsad

neću moći pretraživati

po meni tako dragim škrabotinama

oglasa prikucanih na kućnim kapijama

to sam dakle shvatio

ma što ti ljudi nudili

u njihovim popisima uvijek bi na

genijalan način uvijek na nekom drugom

uvijek na neočekivanom mjestu iskrsnula slama

prodajem brašno mast mak slamu

slamu mak mast brašno

kiseli kupus slamu grah

prodajem grah slamu kiseli kupus

kotao kazan slamu soljena crijeva

prodajem soljena crijeva slamu kotao kazan

sad sav taj moj folklor

na neki način biva manjkavim

raspadnutim nema u njemu

slame kao u jaslicama

bez zlatne slame

sva ta priča za mene neće imati

pokrića

prijatelj mi kaže

da ne razumije što ja

to baljezgam

onda mu ispričam

u rijeci smo upravo šetuckali

iz našeg stana rivom prema tržnici

i pomalo neočekivano

odjednom smo došli do kazališta

možda smo se iznenadili zato

što dosad nikad i nismo došli

u riječko kazalište iz smjera mora

dakle uvijek pred kazalište

od silne sreće gotovo sam pogladio

stražnjicu kazališta

ondje su ležali jedan crn stol i još dva-tri

kakva-takva gola rekvizita

izbačeni

to jest malo bliže moru

od zlatne slame prešan

paralelepiped

kleknuo sam ponjušio

čuj pa ovo je rekoh jutki slama iz oroma

ovdje je sigurno režirao andris urbán

rekla je jutka

moguće rekao sam

već neko vrijeme njegov je znak

paralelepiped prešan od zlatne slame

ili pukotinama izbičevane ledene sante

skrenuvši prema glavnom ulazu

vidjeli smo na plakatu doista je pisalo

ime andrisa urbána

bože moj rekoh

andris je od zlatne slame prešan

paralelepiped smjestio pred more

na svoj je način i on izvrnuo kazalište

izvrnuo pred jadran

samo je taj mali paralelepipedan oltar ostao

kao da smo pljeskali

zatim smo na povratku sjeli na terasicu

jedne od kavana

na čijem je zidu

na bijeloj mramornoj ploči pisalo

JÓKAI

zurili smo u staklenu površinu mora

gdje su k nama kasali mali zlatni šakali.