Prevela Lea Kovács
Duga prijevremena suša
i zatim kiše
neprestane oborine
koje su isprale lisičju mladunčad
odjednom su samo tumarala
po autocesti
pokušao sam dojaviti
neprestane oborine
isprale su slatku lisičju mladunčad
nisam vjerovao svojim očima
pred nama su tumarala po autocesti
kao i komadi leda nalik na golublja jaja
premda je protugradna obrana
tu i tamo ispucala
čak i 100 raketa u čađave oblake
bože moj mislit će da odsad
smiju tek tako pucati u tebe
zatim kao što inače biva u ovo vrijeme
poradi nagla dolaska ljeta
kao valjda nikad prije
pšenica je ostala patuljasta
pa i raž i zob i tritikala
klas se dijelom razvio
ali slama gotovo ništa
takvo što još nisam vidio
nisam vjerovao svojim očima
a nisam ni znao
kako uopće treba gledati u polju
patuljastu pšenicu
patuljastu raž
patuljastu zob
a kako patuljastu tritikalu
nekoć sam znao
omama bi me često povela
gledati pšenicu iza obronka oromháta
sad sam sav zbunjen
nisam znao kako gledati
pomislio sam možda klečeći
ili čak upravo ležeći potrbuške
pa sam i izišao iz auta
pa sam i legao potrbuške
gledao patuljasta žita
sutradan sam povratno čuo
ovako u aliteraciji
puzao je poljem potrbuške
istina je ta da nisam shvaćao
osim toga da će poskupjeti
kruh
poskupjeti zrnje za perad
nisam shvaćao zašto me uopće
toliko pogodilo
to što su žita ostala patuljasta
točnije to da neće biti slame
ali onda polako dan-dva
amo-tamo putujući od palića do horgoša
od palića do kaniže
shvatio sam zašto me uopće toliko
pogodilo to da neće biti slame
zato što odsad
neću moći pretraživati
po meni tako dragim škrabotinama
oglasa prikucanih na kućnim kapijama
to sam dakle shvatio
ma što ti ljudi nudili
u njihovim popisima uvijek bi na
genijalan način uvijek na nekom drugom
uvijek na neočekivanom mjestu iskrsnula slama
prodajem brašno mast mak slamu
slamu mak mast brašno
kiseli kupus slamu grah
prodajem grah slamu kiseli kupus
kotao kazan slamu soljena crijeva
prodajem soljena crijeva slamu kotao kazan
sad sav taj moj folklor
na neki način biva manjkavim
raspadnutim nema u njemu
slame kao u jaslicama
bez zlatne slame
sva ta priča za mene neće imati
pokrića
prijatelj mi kaže
da ne razumije što ja
to baljezgam
onda mu ispričam
u rijeci smo upravo šetuckali
iz našeg stana rivom prema tržnici
i pomalo neočekivano
odjednom smo došli do kazališta
možda smo se iznenadili zato
što dosad nikad i nismo došli
u riječko kazalište iz smjera mora
dakle uvijek pred kazalište
od silne sreće gotovo sam pogladio
stražnjicu kazališta
ondje su ležali jedan crn stol i još dva-tri
kakva-takva gola rekvizita
izbačeni
to jest malo bliže moru
od zlatne slame prešan
paralelepiped
kleknuo sam ponjušio
čuj pa ovo je rekoh jutki slama iz oroma
ovdje je sigurno režirao andris urbán
rekla je jutka
moguće rekao sam
već neko vrijeme njegov je znak
paralelepiped prešan od zlatne slame
ili pukotinama izbičevane ledene sante
skrenuvši prema glavnom ulazu
vidjeli smo na plakatu doista je pisalo
ime andrisa urbána
bože moj rekoh
andris je od zlatne slame prešan
paralelepiped smjestio pred more
na svoj je način i on izvrnuo kazalište
izvrnuo pred jadran
samo je taj mali paralelepipedan oltar ostao
kao da smo pljeskali
zatim smo na povratku sjeli na terasicu
jedne od kavana
na čijem je zidu
na bijeloj mramornoj ploči pisalo
JÓKAI
zurili smo u staklenu površinu mora
gdje su k nama kasali mali zlatni šakali.
713 - 1. srpnja 2021. | Arhiva
Klikni za povratak