Groznica denga

Vjerujete li u znanost? Evo jedan primjer u prilog tomu da biste trebali. Zamislite da živite u Indoneziji u gradu Yogyakarti i da vas ubode komarac zaražen virusom groznice denga (DENV). Jedan ubod dovoljan je da se zarazite, a u 80 posto slučajeva imat ćete blage simptome (zvuči poznato). Simptomi uključuju vrućicu, glavobolju, bolove u mišićima i zglobovima te karakterističan osip sličan ospicama. U manjem broju slučajeva razvije se jedan od dva ozbiljnija oblika bolesti. Jedan je smrtonosna hemoragijska vrućica, sa simptomima krvarenja, smanjenog broja trombocita i izljeva krvi iz krvnih žila, a drugi je sindrom šoka, koji se manifestira opasno niskim krvnim tlakom. Yogyakarta na otoku Javi ima jednu od najviših stopa denge u zemlji, koja i sama ima jednu od najviših stopa te bolesti na svijetu. Tamo, kada pitate ljude znaju li nekoga tko je imao dengu, uvijek mogu nekoga imenovati, kao što je bilo i kod nas s bolesti uzrokovanom virusom COVID-19. Groznicom denga godišnje se zarazi oko 390 milijuna ljudi na svijetu, a od nje umire oko 25.000 ljudi godišnje. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je tu bolest jednom od deset najvećih prijetnji ljudskom globalnom zdravlju.

Adi Utarini profesorica je javnog zdravstva na Sveučilištu Gadjah Mada u Yogyakarti / Izvor Wikipedija

Dengu prenosi nekoliko vrsta komaraca iz roda Aedes, uglavnom Aedes aegypti. Virus obuhvaća četiri serotipa; svaki serotip nakon infekcije ostavlja doživotnu imunost na isti serotip, ali samo kratkotrajnu križnu imunost. Reinfekcija drugim serotipom povećava rizik od teških komplikacija.

Znanost nam je u vezi s tom bolesti nedavno omogućila hodanje sunčanom stranom ulice, kako pjeva Neno Belan u svojoj pjesmi. Adi Utarini, profesorica javnog zdravstva na Sveučilištu Gadjah Mada u Yogyakarti, i njezini suradnici posljednjih su deset godina radili ilustrativno na pretvaranju autoceste denga u slijepu ulicu. Komarce bi zarazili bakterijom roda Wolbachija, koja sprečava zarazu virusima denge. Wolbachija se vrlo brzo širi: ako se mali broj komaraca prijenosnika pusti na neko područje, gotovo svi lokalni insekti u roku od nekoliko mjeseci više nemaju virus denge. Izgleda kao da je tim znanstvenika cijepio nekoliko jedinki protiv bolesti, a ubrzo je cijela populacija imala imunitet krda. Bilo bi cool da tako možemo procjepljivati našu populaciju protiv virusa COVID-19. Cijepite nekoliko ljudi u gradu, a oni prenesu otpornost na infekciju u roku od nekoliko mjeseci na većinu stanovnika. Nešto kao da postanemo zarazno otporni. Ili još bolje, sjećate se onog broja R₀ koji pokazuje koliko jedna bolesna osoba u prosjeku zarazi zdravih osoba. Za komarce bi taj broj bio jako velik za zarazu bakterijom Wolbachija, ali isto tako jako velik i negativan za zarazu virusom denge.

Tim Adi Utarini pustio je komarce koji su nosili bakteriju Wolbachija u dijelovima Yogyakarte u sklopu randomiziranoga kontroliranog eksperimenta. Rezultati su objavljeni nedavno u časopisu The New England Journal of Medicine, a pokazuju su da se Wolbachija brzo širila među lokalnim komarcima i smanjila učestalost denge za 77 posto. Časopis Nature izdvojio je Adi Utarini kao jednu od deset znanstvenika koji su prošle godine najviše oblikovali znanost. Eksperiment je počeo 2017. tako da se u prvom koraku željelo pridobiti povjerenje javnosti. Pristup s bakterijom Wol­bachija neobičan je i uključuje puštanje živih komaraca u dvorišta ljudi pa je bilo potrebno mnogo sastanaka s lokalnom zajednicom. Osim toga znanstvenici su otvorili svoj entomološki laboratorij, tako da su ljudi sami mogli vidjeti tehnologiju istraživanja. U trenutku kad je eksperiment počeo pothvat je imao potporu 88 posto javnosti. Tim znanstvenika podijelio je velik dio grada u dvadeset i četiri zone i u polovicu pustio komarce zaražene Wolbachijom. Gotovo deset tisuća dobrovoljaca pomoglo je podijeliti posude punjene jajima komaraca u lokalna dvorišta. U roku od godinu dana oko 95 posto komaraca u dvanaest zona imalo je Wolbachiju.

Od siječnja 2018. nadalje tim je testirao na dengu ljude koji su se javljali liječniku opće prakse sa simptomima groznice. To se nastavilo do ožujka 2020, kada je pandemija prijevremeno završila istraživanje – ali srećom ne prije nego što je bilo skupljeno dovoljno ispitanika. Tim je otkrio da je samo 2,3 posto ljudi koji su živjeli u zonama puštanja Wolbachije imao dengu, u usporedbi s 9,4 posto u kontrolnim područjima. Čini se da Wolbachija djeluje i protiv sva četiri serotipa groznice te je smanjila broj hospitalizacija za 86 posto. Ti izvanredni rezultati čini se da mogu biti samo bolji jer su se komarci s Wolbachijom sigurno bar djelomično kretali i u kontrolnim zonama, a ljudi se također sele pa je moguće da su neke iz zona s puštenim komarcima uboli insekti u kontrolnim zonama. Oba ta čimbenika činila bi rezultate lošijima. Studija je važna jer mjeri učinkovitost metode. Npr. nije još izmjereno koliko slučajeva denge sprečava prskanje insekticidima.

Ipak metoda ima i ograničenja jer treba čekati dosta vremena da bakterija postigne rasprostranjenost od bar 80 posto. To zahtijeva dosta rada i potpore lokalne zajednice. Postoji opasnost da bi virusi mogli razviti i neku rezistentnost na bakteriju. Sve u svemu metoda obećava jer Wolbachija blokira zarazu dengom na način da prestigne viruse u uzimanju sastojaka potrebnih za reprodukciju, a također pojačava imunološki sustav komaraca.

Zato treba vjerovati znanosti jer znanstvene metode istraživanja odbacuju loše ideje, a men-se-čini-metode propuštaju i njih.