Časni momci prljavih ruku

Novi film britanskog filmaša Guya Ritchieja Dani gnjeva neće razočarati one koji ga požele pogledati s obzirom na autorovu reputaciju. Posrijedi je naime uvelike ričijevsko ostvarenje akcijsko-kriminalističkog usmjerenja i adrenalinskog intenziteta, namijenjeno ponajprije eskapističkoj slikopisnoj zabavi, ali ne i lišeno određenih društvenih preglavljivanja. To istovremeno znači i da je djelo po mjeri sve publike, i one koja ne vodi računa o potpisu redatelja, sklone uživanju u pothvatima više-manje nestvarnih junaka, gledatelja koji uz film žele privremeno zaboraviti na svakodnevicu, a ne dodatno se upoznavati i suočavati sa životnim složenostima koje ih se mogu izravnije ticati.

Film je temeljen na francuskom filmu Zaštitar / Izvor Blitz

Dani gnjeva postavljeni su u prepoznatljivu zbilju, no onu u kojoj navodno stvarni ljudi imaju malne nadljudske osobine i katkad ostvaruju (gotovo) nemoguće, a prikazani je svijet onaj u koji većina svatkovića nema pristup. Kako je u Ritchieja često, i sad je to svijet kriminalaca, izvanredno organiziranih i sposobnih pljačkaša. Oni, doduše, neće s vrećom novca sretno odjahati u zalazak sunca, no uglavnom su prikazani kao iznimno inteligentni, poduzetni, učinkoviti pa i, u svom izvanzakonskom kodeksu, časni ljudi. Ta tko ne bi poželio biti oboružan takvim divnim vrlinama, ma čime se bavio?

Iako je središnji lik, zvan H (Jason Statham), tijekom filma prva uzdanica losangeleske tvrtke za prijevoz novca, i njegovo je pravo zanimanje ono kriminalca, štoviše šefa vrlo uspješne kriminalističke organizacije. Krupan, snažan, zbijen, fizički spreman, izbrijane glave, H je prilično tipična filmska muškarčina, mrgodni, nedruštveni šutljivac koji baš u svakom trenutku zna što i kako odgovoriti i učiniti. No, što je? Jednom prilikom – a dovoljno je samo jednom – kobno je pogrešno procijenio. Što je veći mogući dobitak, veći je i rizik, kaže se i u samom filmu. Zaštitarski posao ispod svojih sposobnosti i „kvalifikacija“ H preuzima s gnjevno osvetničkih razloga, a koji su to, ostaje nejasno podulje, na čemu se i gradi dio napetosti i neizvjesnosti.

Svoje najviše domete – kojih nije malo, a ovdje navedimo Lopove, ubojice i dvije nabijene puške (1998), Zdrpi i briši (2000), Sherlocka Holmesa (2009) i Gospodu (2019) – Ritchie, pretežno i (su)scenarist, znalački je i nadahnuto prepleo vrcavim pripovjednim kalamburima i raznolikim humorom. U Danima gnjeva te su sastavnice prigušenije, ali kronološka razlamanja i nepripremljena perspektivna izmještanja ostvario je osobito vješto i tečno – očito i naglo, no tako da ni najneusredotočeniji gledatelj vjerojatno neće ostati zbunjen skokovima netipičnima za film koji izričito računa na prijam u široke publike.

Dani gnjeva temeljeni su na francuskom filmu Zaštitar (Le convoyeur, 2004) Nicolasa Boukhriefa, nezgrapnije izvedenu i manje privlačnu, no možda zanimljivijem i intrigantnijem od Ritchiejeva. Snimljen prema scenariju Érica Besnarda i Boukhriefa, Zaštitar, dakako, iznosi sličnu priču čiju su građu scenaristi Ritchie, Marn Davies i Ivan Atkinson potom pripovjedno prilagodili, razradili i usložnili. Zaštitar, međutim, na pseudokriminalističko-osvetničkoj podlozi ponajprije daje viziju tmurne slike francuskog društva 21. stoljeća. Slikovnim pristupom neprivlačno isprana prljavozelenila, šepavim ritmom, pomalo rasutom dramaturgijom te scenografijom i kostimima što odišu jeftinoćom i dotrajalošću, ostavlja dojam filma snimljena, recimo, u Njemačkoj Demokratskoj Republici prije 1990.

Zaštitari su mahom nevoljni nesposobnjakovići što ne mare za profesionalizam, a strepe pred Amerikancima koji će preuzeti tvrtku. Groteskne figure, nesigurne u sebe, beznadno životare sa svojim frustracijama. Sve to u državi koja slovi kao jedna od uglednijih i uređenijih u svijetu, ne samo današnjice. U Danima gnjeva sve je populistički-reklamno glamurizirano, a likovi vazda vjeruju u sebe, ne dvojeći o svojim postupcima i odlukama, čak ni onda kad pogriješe. Bilo pa prošlo, nastavljamo dalje. Iluzija smisla ne dovodi se u pitanje, cilj uvijek postoji. Pa ipak, ukoliko se na koncu poželimo nad time zamisliti, možemo primijetiti da je malo koji, ako ikoji, Ritchiejev lik uistinu postigao nešto vrijedno.

Danima gnjeva Ritchie je ostvario visokokvalitetnu, elegantnu, atraktivnu srednjostrujašku akcijsku krimi-napeticu u profilu kakav industrija najviše voli, jer ostvaruje veliku gledanost, no ipak ne posve bezazlenu u zapažanjima o društvu i ljudskoj naravi.