Zajedno i impresivno u zvuku i pokretu

Prvi koncert Zagrebačke filharmonije i riječke Opere naslova Zajedno bio je po izboru programa popularnih vječnih stranica klasične glazbene literature ono što voli kazališna publika svih generacija.

Pozornica je bila dojmljiva, s najbrojnijim hrvatskim orkestrom, zagrebačkim fil­har­moničarima, koji su pod sjajnim vodstvom mladoga šefa dirigenta riječke Opere Valentina Egela zvučali uigrano i kompaktno. Koncertna večer započela je Suppèovom uvertirom opereti Laka konjica, da bi se nastavila Straussovim maršem Ban Jelačić. A onda nas je obradovala Poskočica Natka Devčića iz Istarske suite, nakon koje je slijedila uvertira Rossinijevoj operi Talijanka u Alžiru.

Prva solistica iznimno uspješne koncert­ne večeri bila je sopranistica Kristina Kolar, koja je publici darovala Verdijevu ariju Ritorna vincitor iz opere Aida. Besprijekorna glasovno, savršene dikcije i mekano profilirane dinamike, izmamila je dugo odobravanje publike i uzvike bravo. Nakon izvrsna nastupa Kristine Kolar slijedila je uvertira operi Maskarada danskog skladatelja Carla Nielsena, a onda se publici predstavila krasnim glasom još jedna riječka sopranistica, Anamarija Knego arijom Cio-Cio San Un bel di vedremo iz Puccinijeve opere Madama Butterfly. Otkako je Anamarija Knego krenula u solističke vode, svoj je glazbeni nastup oplemenila, dižući bez imalo napora svoj glas do iznimno čistih visina, dok su joj niske lage tople i savršeno oblikovane. Njezina skromnost, toliko uočljiva u nastupu, i veoma dirljiva izvedba, ponukala je publiku na dug pljesak i dva poklona.

Prizor iz predstave Sacre du printemps / Posvećenje proljeća / Snimila Fanni Tutek-Hajnal

Još su tri glazbene točke bile na programu – Brahmsov Mađarski ples u g-molu, br. 5, zajednički nastup obje solistice, Kristine Kolar i Anamarije Knego, u duetu Jelene i Eve iz Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinjski i za kraj Gotovčevo Simfonijsko kolo.

Posebno treba istaknuti emotivnost i snagu vrsnog mladog maestra Valentina Egela, koji je sjajnim i preciznim dirigiranjem živo i energično vodio koncertnu večer. Dug pljesak zadovoljne publike izmamio je i dodatak, Dvořákov Slavenski ples.

Ansambl Baleta riječkog kazališta premijerno je izveo baletni diptih, Patetična i Posvećenje proljeća, dvije izvrsne koreografije u kojima su riječki baletni umjetnici pokazali svu svoju umjetničku snagu i kreativnost zajedničkog rada.

Koreograf prve plesne izvedbe, Beethovenove Patetične, bio je Douglas Lee, dok je pijanist bio mladi riječki skladatelj Marko Juraj Žerovnik. Klavirska sonata op. 13, naziva Patetična,  sastoji se od tri stavka, kontrastnih karaktera, Allegro con brio, s polaganim prijelazom u tempo Grave, Adagio cantabile i brzi Rondo, pisana je kao cjelina. U vrijeme nastanka te sonate skladatelj osjeća prve znakove naglog oštećenja sluha, pa je sva bol i vjera u ozdravljenje unesena upravo u notni materijal grandioznoga djela koje je bilo pisano kao novitet tog vremena.

Plesači odjeveni u bijelo, na bijelom podu, kontrastiraju crnoj pozadini po konceptu koreografa Leeja, utjelovljujući različite aspekte sama klavira kao instrumenta i Beethovenove glazbe, poput crnih i bijelih tipki klavijature. Dobro uigrani, kretali su se besprijekorno usklađeni s taktovima glazbe, stvarajući lijepe slike pomalo robotskog kretanja u kojemu su tijela bila poput savitljive gume, zarobljena čistim ritmom zajedništva i izražajnim emocijama. Zanimljiva je i uporaba bijelih tenisica u kojima isprva plešu, da bi ih poslije izuli i njima nastavili igru ritma, pokreta i prostora. Koreograf je time želio naglasiti poruku da mračno i dramatično otvara put zaigranom i duhovitom.

Druga plesna izvedba, Posvećenje proljeća (Le sacre du printemps) Igora Stravinskog publici je pružila neizmjeran užitak u koreografiji Maše Kolar. Moćna ekspresivna glazba Stravinskog, s dinamičnim i brzim obratima, iznimne snage i asimetričnog ritma, napisana je za neobično velik orkestar. Dramaturgija je glazbe nadahnula koreografkinju Mašu Kolar na zahtjevne zamisli koje su plesači s dubokom uživljenošću prenijeli publici. Ujednačeni u pokretima i brzim ritmovima, iscrtali su osnovnu zamisao koreografkinje Kolar, apoteozu slavlja života.

Posebno je dojmljiv bio segment u kojem dvije balerine simboliziraju jedno biće, poput raka, isprepleteno rukama i nogama, koje se istodobno snažno i graciozno kreće po sceni, kao i završni dio u kojem balerina iskazuje nevjerojatnu snagu u brzini pokreta, skokova, ritmično prateći koracima svaki takt partiture, poput čovjekolikog majmuna koji se svjesno transformira u pobjedonosnog čovjeka.

Dva impresivna baletna diptiha i dvije izvanredne koreografije izazvale su ushićenje publike, koja je dugo pljeskala besprijekornoj izvedbi baletnih umjetnika.