Venecija na dodiru utopije i pragmatizma

Problematika čovjekova dijaloga s okolišem, odnosa prema članovima društva i prema samome sebi, u jeku globalne pandemije i društvenih nemira, nosi složen kontekst, unutar kojega sudionici Bijenala istražuju inovativna, tehnički provediva rješenja za budućnost zajedničkog života na Zemlji.

Potkraj svibnja otvorena je 17. međunarodna izložba arhitekture u Veneciji, na kojoj je predstavljeno 112 radova sudionika iz 46 država te 61 nacionalni paviljon. Ovogodišnji Bijenale prvi je arhitektonski događaj globalnog značaja održan tijekom pandemije, a planiran u posebnim okolnostima nakon otkazivanja tijekom prethodnog ljeta. Uzevši u obzir stroga ograničenja u nedavnim mjesecima, provedba složenog projekta izložbe s očekivanom publikom iz svih dijelova svijeta jest rizik, no naznačuje ponovno otvaranje Venecije kulturnom turizmu. Strani posjetitelji pristižu u manjem broju od uobičajenog, pa je šetnji Bijenalom moguće pristupiti relativno opušteno. No zbog sigurnosnih mjera ulaznice je potrebno nabaviti elektroničkim putem, a razgledavanje izložbenih prostora zasad je moguće samo uz ispunjenje svih propisanih zahtjeva.

Manifestacije ekološkog pristupa

Bijenale se i ove godine održava na nekoliko lokacija u gradu, pa je postav individualnih izlagača i nacionalnih paviljona moguće posjetiti u tradicionalnim zonama Giardina i Arsenala te na pojedinačnim lokacijama u venecijanskoj povijesnoj jezgri, ali i u Forte Margeri, utvrdi iz 19. stoljeća udaljenoj oko pet kilometara od središta. Grupiranje sadržaja po tematskim cjelinama olakšava sagledavanje mnoštva fragmentiranih lokacija i pruža mogućnost ciljana istraživanja. Kao i prethodnih godina, sadržaj je izložbe digitaliziran i dostupan u virtualnom obliku na okupljenim internetskim stranicama.

Njemački arhitekt Achim Menges razvija prototip nosive konstrukcije od staklene vune na koji je moguće uspeti se i testirati nosivost tankih prozirnih niti / Snimio Andrea Avezzù / La Biennale di Venezia

Kako ćemo živjeti zajedno? središnja je tema izložbe, pitanje koje sudionicima postavlja libanonski arhitekt i profesor Hashim Sarkis. Poman izbor riječi sugerira temeljne zahtjeve definirane za izlagače – vizionarski pristup i praktičnost kao polazišta za ključne teme društvene inkluzivnosti, kolektivizma te napretka u kvaliteti života. Problematika čovjekova dijaloga s okolišem, odnosa prema članovima društva i prema samome sebi, izvorno predviđena za 2020, u jeku pandemije i društvenih nemira dobiva složeniji kontekst. Sudionici Bijenala istražuju inovativan, tehnički provediv plan za budućnost zajedničkog života na Zemlji kroz pluralnost vrijednosti u arhitekturi i imaginaciju scenarija izvan obuhvata danas propisanih normi.

Američki paviljon American Framing  pruža pogled na vrtove Bijenala iz nove perspektive / Snimio Francesco Galli  / La Biennale di Venezia

Ovogodišnji dobitnik Zlatnog lava za životno djelo španjolski je arhitekt, profesor, kritičar i teoretičar arhitekture Rafael Moneo. Njegov poetičan odnos prema arhitekturi temeljen na čvrstom tehničkom pristupu, uz brojne doprinose u teoretskom i obrazovnom segmentu struke, priliči tematskoj problematici ovogodišnjeg Bijenala. Na ulazu Giardina, u Book Pavilion postavlja se izložba maketa i fotografija Moneovih projekata za koje Sarkis drži da odgovaraju na aktualnu temu. Zlatni lav za životno djelo in memoriam dodijeljen je Lini Bo Bardi, brazilskoj arhitektici rođenoj u Italiji.

Središnji paviljon venecijanskih Giardina sadrži dio glavne izložbe radova individualnih autora. Postav je podijeljen na cjelinu Across Borders i As One Planet. Niz prostorija s izlomljenim kružnim kretanjem uzrokuje dezorijentiranost u prostoru, ali intenzivira pojedinačni doživljaj svakog eksponata. Jedna u nizu izloženih prostornih instalacija, Museo Aero Solar studija Tomás Saraceno, jest struktura sastavljena od stotina povezanih plastičnih vrećica, koje zajedno čine platno za poruke i crteže stanovnika Buenos Airesa. Autor se snalažljivo koristi odbačenim materijalom kao podlogom za izražavanje kreativnosti i jačanja lokalne zajednice. U blizini nalazi se izložak Common Water – The Alps skupine autora koja predlaže pretvorbu središnjeg europskog planinskog lanca u ekološke otoke zbog ključne uloge u opskrbi kontinenta vodom.

Unutar nacionalnih selekcija u Giardinima ističe se danski paviljon temeljen na ekološkoj arhitekturi Con-nect-ed-ness / Snimio Francesco Galli / La Biennale di Venezia

Šetnjom kroz vrtove Bijenala ubrzo se dolazi do Padiglione Venezia, gdje talijanski arhitekt Michele de Lucchi i njegov tim smještaju Education Stations, niz prijedloga za prostore učenja u svim fazama ljudskog života, temeljenih na konceptu Earth Stations – skupu tipskih struktura proizašlih iz klimatskih uvjeta pojedinih regija planeta. Pritom obraćaju posebnu pozornost na razvoj dosad neviđenih estetskih principa u vezi sa specifičnostima lokalnih kultura i kontekstualnosti materijala. Postav sadrži makete i konceptualne skice, a popraćen je kratkim filmom koji objašnjava pojedine tipove prostora.

Unutar skupine nacionalnih selekcija, smještene u Giardinima, ističe se izložba u danskom paviljonu, projekt kustosice Marianne Krogh i skupine Lundgaard & Tranberg Architects naslovljen Con-nect-ed-ness. Eksponat pruža iskustvo ekološke arhitekture, djelomično slabo poznate široj publici, a usmjerene održivosti upravljanja resursima. Zidovi građevine nose vertikalne vrtove, dok se na krovu nalazi sustav za prikupljanje kišnice. On se koristi za navodnjavanje vrtova te za stvaranje ambijenta u zoni odmora, gdje je moguće kušati čaj spravljen od bilja uzgojena u paviljonu.

Središnji paviljon venecijanskih Giardina sadrži dio glavne izložbe radova individualnih autora. Postav je podijeljen na cjelinu Across Borders i As One Planet. Niz prostorija s izlomljenim kružnim kretanjem uzrokuje dezorijentiranost u prostoru, ali intenzivira pojedinačni doživljaj svakog eksponata

Revalorizacija tradicijskih drvenih konstrukcija kao suvremenog materijala tema je paviljona Sjedinjenih Država, čija skupina autora vođena Paulom Andersenom i Paulom Preissnerom izložbom American Framing maketama i fotografijama prikazuje razvoj tradicijske balonske konstrukcije sastavljene od gustog rastera drvenih nosača. Uz to, montiran je drveni paviljon u ljudskom mjerilu na koji se može uspeti i sagledati vrtove Bijenala iz nove perspektive. S te točke pruža se pogled na prostornu instalaciju Bird Pavilion – eksponat skupine autora zagovornika širenja arhitekture u domenu svih živih bića. Nedaleki japanski paviljon predstavlja nacionalne tradicijske materijale i metode drvene gradnje izložbom naslova Co-ownership of Action: Trajectories of Elements. Tamo se može proučiti poslijeratna japanska kuća rastavljena i dopremljena na Bijenale, uz pripadne povijesne fotografije.

Arsenal u glavnom paviljonu sadrži drugi dio središnje izložbe. Linearno nizanje tematskih prostorija pruža sagledivost i jasnoću u kretanju. Prostorna instalacija Beehive Architecture Tomáša Libertinyja istražuje inženjerske sposobnosti kukaca i potencijalnu primjenu u oblikovanju prostora. Više od 70.000 pčela, uz pomoć čovjeka, kreiralo je niz ikoničkih skulptura, a među njima je i interpretacija poznate biste kraljice Nefertiti. Njemački arhitekt Achim Menges sa skupinom suradnika u izlošku naslova Material Culture: Rethinking The Physical Substrate For Living Together razvija prototip nosive konstrukcije od staklene vune, na koji je moguće uspeti se i testirati nosivost tankih prozirnih niti.

Istraživanje zajednica budućnosti

Arsenalskim cjelinama Among Diverse Beings, As New Households i As Emerging Communities propituje se budućnost društva, njegovih sastavnih jedinica i mogućnosti kreiranja novih odnosa uporabom tehnologije. Skupina SOM u suradnji s Europskom svemirskom agencijom istražuje visokotehnološku arhitektu kroz Life Beyond Earth, prototip za naselja na Mjesecu. S druge strane, studio Elemental prostornom instalacijom How will we live together, Chileans and Mapuche? interpretira povijesne građevine za pregovore, u nadi da će Čileanci i autohtoni Mapuči u njoj naći okvir za ravnopravni dijalog.

U Giardinima, unutar nordijskog paviljona, izložbom What we share. A model of cohousing predstavlja se jedinica zajedničkog stanovanja, koncepcije koja koristi prednosti života u zajednicama kao model za ekološku obnovu. Paviljoni Urugvaja, Brazila i Francuske putem digitalnih medija približavaju živote pojedinaca i funkcioniranje zajednica kao temeljnih aktera za promjene u prostoru.