Privlačna snaga Trsatske gradine

Kako je riječki Stari grad prilično opustošen, Trsat, s crkvom Gospe Trsatske i frankopanskim kaštelom, preuzeo je funkciju poetičnoga povijesnog središta grada. Riječanima je Trsat posljednje mjesto gdje bi se trebali susresti s brodolomom, no – život je pun iznenađenja! Još 1212, prema legendi, putujući prema Siriji, na Trsatu se, pred olujom, sklonio sv. Franjo Asiški i imao je viziju franjevaca koji će tu utemeljiti samostan i crkvu. Godine 1250. u podnožju Trsata sklonio se također od oluje francuski kralj Louis IX. Sveti, predvodnik neuspješne križarske vojne.

Važnost relativno skromne crkve jest u legendi o prijenosu svete kućice iz Nazareta – one u kojoj je arkanđeo Gabrijel navijestio Bogorodici da će roditi Isusa – na Trsat (pa u Loreto): što se, navodno, zbilo 10. svibnja 1291. U stvarnosti tog datuma Arapi su zauzeli utvrdu St. Jean d’Acre – posljednje uporište križara u Svetoj zemlji. Vojskovođa Laval Nugent, koji se po ženi Giovanni Riario-Sforza smatrao i Frankopanom, kupio je ruševine trsatskog kaštela 1824. – upravo zbog veze Trsata s križarskim ratovima. On je obnovio kaštel i dao mu funkciju obiteljskog mauzoleja – s grobnicom Mir junaka i muzeja s Museum Nugent (utemeljen 1843) u kojem je dijelom izložio fascinantnu zbirku umjetnina.

Originalno su u grobnici Mir junaka bili mramorni sarkofazi i nad njima mramorne biste. Portret feldmaršala Lavala Nugenta isklesao je A. D. von Fernkorn, portret njegove žene Bertel Thorvaldsen, a uz njih je bila bista djevojčice koju je isklesao Antonio Canova. Tri svjetski slavna kipara na vrlo malo prostora!

Koncept trsatskog brodoloma 2021. / Snimio Istog Žorž

Na stropu je bila velika Tintorettova uljana slika Amor i Psiha, a sa strane je visjela jedna od najvrednijih slika u velikoj kolekciji – Giorgioneova slika Poklonstvo mudraca, prva slika noći u venecijanskom slikarstvu. Niccolo Bregatto izveo je mramorni oltar, a Giacomo Paronuzzi zabatne skulpture i malteški križ. Ispred grobnice Anton Dominik von Fernkorn (autor konjaničkog spomenika banu Jelačiću u Zagrebu) izveo je dva metalna zmaja (baziliska). Robert Frangeš-Mihanović (autor konjaničkog spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu) trebao je 1894–95. izvesti grobnicu za druge članove obitelji, ali i veliki spomenik Rotroua Nugenta III, križara koji se, nakon dvogodišnje opsade, prvi popeo na zidine St. Jean d’Acre, a poslije tamo i stradao. Iako je Laval Nugent Hrvatskoj dao ilirski preporod (iza kojeg je stajao srcem, novcem i oružjem) te nevjerojatnu zbirku umjetnina, sarkofazi feldmaršala i njegove žene uklonjeni su iz grobnice 1961. i u taj prostor useljena je kuhinja (!?). Poslije je to ispravljeno i nekadašnji mauzolej pretvoren je u izložbeni prostor, ponekad u kombinaciji s pećinom ispod grobnice te s nekadašnjom muzejskom kulom, gdje su izvorno stajale antičke skulpture.

U muzejskoj kuli desetak godina djelovao je antikvarijat-galerija Laval, a danas je tamo kafić Vintage, povezan s obližnjim lokalom Sabrage. Oba objekta vodi Ante Žeželj, koji surađujući s Turističkom zajednicom organizira i Ljeto na Gradini. I tako se, barem dijelom, Gradini vraća i kulturna funkcija. Antikvarijat-galerija Laval, vođena Ružicom Abramović, uspješno je organizirala niz vrlo posjećenih izložbi hrvatskih suvremenih slikara: Vasilije Jordan izlagao je 1989; Mersad Berber 1990; Dimitrije Popović 1990; Nova hrvatska sakralna umjetnost 1991; Željko Kipke 1993; Mladen Veža 1994; Ivan Rabuzin 1995; Edo Murtić 1996; Miroslav Šutej 1997... Na otvaranjima nekih od tih izložbi bilo je i više stotina posjetitelja.

Ja sam, za Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja i Turističku zajednicu, 1991. organizirao izložbu Canova – Fernkorn, u ispražnjenom Miru junaka, koja je trebala ukazati na potrebu za obnovom trsatskih zmajeva, ali i grobnice obitelji Nugent. Zmajevi su obnovljeni 2013, zalaganjem Muzeja grada Rijeke i Petre Abramović (danas u galeriji Laval kod Kazališta), no grobnica još čeka neki oblik revitalizacije. Dok Mir junaka – zapravo kapelica sv. Josipa u obliku dorskog hrama – ne oživi s nekim novim sakralnim sadržajem, u sklopu Ljeta na Gradini kao središnja izložba planiran je projekt Alena Šimokovića Metamorfoze brodoloma.

Ta je izložba jedna moguća interpretacija naše prošlosti i sadašnjosti. Autorov veliki i mračni atelijer u riječkom Starom gradu nudio je mnoštvo eksponata za različite izložbe, no on se odlučio za brodolom kao središnji motiv. Oko svoje interpretacije slavne slike Théodorea Géricaulta Splav fregate Meduza (1818–1819) izgradio je koncept trsatskog brodoloma 2021. Poigravajući se elementima sakralnosti i Kristova raspeća, reinterpretacijama poznatih umjetničkih djela te ulomcima raznih brodoloma, on ukazuje na brodolom našeg svijeta. Sve se raspada pred našim očima, u nakaradnom svijetu u kojem utopljenici izbjeglice izranjaju na najneobičnijim mjestima. I time Mir junaka ponovo postaje hram grobnica – no ovog puta ne jedne velike i za hrvatsku važne obitelji nego naše civilizacije nasukane na hridima obesmišljene svakodnevice.   

Ako je taj koncept izložbe pesimističan, treba navesti da se manifestacija Ljeto na Gradini dosad održala petnaest puta te da je kaštel nad Rječinom s tim povodom posjetilo 185.000 posjetitelja. Ovo ljeto trebali bi nastupiti: gitarist Damjan Vasiljević, Dino Ivelja Quartet, Henry Radanović Trio, Zoran Predin, Natali Dizdar, Marko Tolja, Josipa Lisac, Tedi Spalato i Ante Gelo, klape Šufit i Iskon... Trebao bi se održati Old Rock Su­mmer Festival te koncerti Supercover Band – Back to Disco i Whiteheads Band, potom predstave Druga strana pogleda, Dimnjačar Damira Kerekeša (dosad izvedena više od 1320 puta), a trebao bi nastupiti i najduhovitiji Hrvat Željko Pervan. Uvijek je izazov kako kulturom oživiti povijesne spomenike, pogotovo kad su, kao Trsat, tako duboko utemeljeni u povijesti.