Pjesme hrvatske književnice iz Srijema

Glavni odbor Matice hrvatske u više je navrata naglasio kako cijeni i vrednuje književno stvaralaštvo koje nastaje u okviru naših ogranaka. Doista, bez tog rada ne bi bilo ni Matice hrvatske. Prilika je upozoriti na Ogranak MH u Rijeci, koji ne djeluje u osobito povoljnoj društvenoj klimi, ali uspješno obavlja zadaću koja proizlazi iz programa Matice hrvatske. Vodi ga uspješno Goran Crnković. Stoga sa zadovoljstvom predstavljam vrijedno književno djelo koje objavio riječki ogranak. Riječ je o izabranim pjesmama Ljubice Kolarić Dumić, objavljenima pod naslovom Stopama mojih predaka.

Ljubica Kolarić Dumić afirmirana je hrvatska književnica, poglavito kao autorica vrijednih knjiga za djecu. Njezina pozicija u hrvatskoj književnosti zanimljiva je i zbog toga što je riječ o književnici koja živi u Rijeci, ali je rođena u srpskom dijelu Srijema, gdje je provela i djetinjstvo i odakle crpi cjeloživotno nadahnuće za većinu književnih djela. To ju čini u isti tren i pjesnikinjom matičnoga naroda, ali i hrvatske etničke manjine u tom dijelu Srbije. Rođena je 7. kolovoza 1942. u poznatom šokačkom srijemskom selu Kukujevci, poznatom po protjerivanju hrvatskoga domicilnog pučanstva od strane podivljalih Šešeljevih četnika. U rodnom je mjestu završila osnovnu školu, gimnaziju u Vinkovcima, a studij u Rijeci i Zagrebu.

Izd. OMH u Rijeci, Rijeka, 2020.

Udajom i radnim mjestom preselila se u Rijeku, gdje je kao učiteljica hrvatskog jezika provela cijeli radni vijek. Vrlo je bila uspješna kao prosvjetna radnica, ali i kao književnica. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada i članica je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Objavila je veći broj knjiga čiji se popis nalazi u ovim sabranim pjesmama. Potrebno je istaknuti da su njezine pjesme i priče uvrštene u čitanke za hrvatski jezik i u udžbenike glazbene kulture, a slikovnicu Ja se mraka ne bojim Marinko Lazzarich uvrstio je u Metodiku Hrvatskoga jezika u razrednoj nastavi (Rijeka, 2017), koja je na popisu izborne lektire za osnovnu školu. Zastupljena je u više antologija.

Autoričina izabrana lirska ostvarenja podijeljena su u tematske cjeline: Odlazak; Iza podignutih zidova; U ime ljubavi; Znaš li što može ljubav; Ta velika mati; Moje molitve; Ako odete; Vratit ću se, Zemljo. Iz naslova zbirke vidljiva je autoričina vezanost za rodni Srijem. On je njezin topos poeticus, izvorište njezinih pjesama, njezino nadahnuće, njezina velika tuga nakon stradanja mještana u Domovinskom ratu. Velikosrpska politika žestoko se okomila upravo na Hrvate u Srijemu.

Predgovor zbirci napisao je Mladen Urem pod naslovom Poezija zavičajne topline i životnog iskustva uzdignuta do univerzalnog. U nadahnutom tekstu autor s pravom ističe kako je „pjesnički svijet Ljubice Kolarić Dumić osebujan i jedinstven iz više razloga“. U nastavku Urem piše: „Baveći se književnošću gotovo četiri desetljeća ova se autorica iskušala u pisanju proze i poezije za djecu i odrasle, što je u dužem vremenskom kontinuitetu, počevši od prve tiskane zbirke Raskrižje (Rijeka, 1983) rezultiralo respektabilnim opusom od 19 knjiga i slikovnica s notnim zapisima i nosačima zvuka, te jednim prijevodom na esperanto.“

U jednom ne bih se složio s Mladenom Uremom, kada našu pjesnikinju, odnosno njezinu poeziju, naziva zavičajnom. Srijem jest njezin zavičaj, dok u Srijemu žive Hrvati kao autohtoni živalj, ali u položaju narodne manjine. Na predmetno-tematskoj razini velik dio pjesama Ljubice Kolarić Dumić vezan je uz Srijem i naši sunarodnjaci u Vojvodini kada su objavljivali djela u Subotici, doživljavali su ih kao dio vlastite književne baštine.

Kolega Urem dobro je uočio poetičke i estetske karakteristike knjige. On piše: „Autorica ispisuje ispovjednim, iskrenim tonom svoje proživljene opažaje, iskustva i životne spoznaje. (…) Izraz je neposredan, iskren i lako se čita. Svaki njezin poetski uradak je jedna zatvorena i domišljena priča u kojoj ima puno sadržaja obogaćenih ženskom senzibilnošću pjesnikinje koja svoje poetsko viđenje svijeta oko sebe uporno i umjetnički pretače u poeziju i u svoju lirsku osobnost.“

Kao ilustraciju kreativne pjesničke dvojnosti Ljubice Kolarić Dumić, koju je ona iskoristila kao snažno poetsko nadahnuće, ističem dvije pjesme. Prva nosi naslov Ako odete, u kojoj početni stihovi glase:

Ako odete, Zemlja će biti žedna,

A vi ćete na tuđim njivama plakati.

Ako odete, tko će cvijeće zaliti

I svijeće na grobovima zapaliti.

Polja će u drač i korov zarasti

Jer oni neće našu Zemlju voljeti.

(…)

Posljednja pjesma u zbirci također je paradigmatska i otkriva svu tugu prognanih srijemskih Hrvata. Naslov joj je Vratit ću se, Zemljo. Na potresan i dramatičan način pjesnikinja sanja o povratku u rodni Srijem, svjesna da do njega nikada neće doći. Rodnome kraju obraća na starorimski način s Ti. Stoga pjeva kao u snu jezikom prognanika, pjeva tužaljku i molitvu, pjeva kao povijesni svjedok, kao mali hrvatski čovjek slomljen na bespućima povijesti, ali duboko svjesna da je njezino pjevanje svjedočenje:

Kad bi za sreću bilo dovoljno stati pred sliku…

Ali ja moram sklopiti oči. A tada Te ne vidim. A kad slušam

pjesme, javlja se još veća čežnja. U njedrima Te čuvam. Nosim Te

svuda.

Vratit ću se, rodna grudo! (…)

U jesen plodovi dozrijevaju. Čekaju me večeri jesenske i pjesme

djevojačke.

Ne mogu doći u jesen. U jesen kiše padaju.

I kao suze orosile bi mi lice.

Ogranak Matice hrvatske u Rijeci zaslužan je što je tiha i samozatajna poetesa dobila zbirku izabranih pjesama i na taj se način u cijelosti predstavila hrvatskoj javnosti. Stoga možemo razumjeti i njezinu emocionalnu vezanost uz Rijeku i zahvalnost tome gradu, kao dio vlastitoga dvojstva, koje je pretočila u nježne stihove: Spletite tanke niti:

Jutro će odnijeti

želje za odlaskom

i novim rastankom.

Naravno, život ima svoje zakonitosti i stoga jedan naslov u ovoj knjizi glasi Ne mogu preskočiti zid, a drugi Svuda oko mene zidovi. I mi to razumijemo, akademski, dok Ljubica Kolarić Dumić tu bol nosi u duši, u svome ljudskom i stvaralačkom biću, kao dio osobne samobitnosti. Računa na našu empatiju, na našu zajedničku povijesnu memoriju. Ovaj prikaz samo djelomično označava vrijednost pjesničkog opusa Ljubice Kolarić Dumić. Njezino književno djelo zaslužuje dublju i sveobuhvatniju raščlambu, novu valorizaciju i uključivanje na objektivan način u korpus suvremene hrvatske književnosti.