Od politike do ljubavi

Monodrama novi život proživljava za vrijeme pandemije, kad se umjetnici utječu toj kazališnoj formi i „osamljeničkom“ žanru posvećujući se propitivanju vlastitosti u neobičnoj komunikaciji s publikom, prvo u digitalnom, a sad u okruženju uživo, raskriljujući prostor istine ili laži. Na tom je tragu bio i likovni umjetnik Dimitrije Popović kad je za novoosnovani Zagrebački festival monodrame osmislio skulpturu koja asocira na antičku masku u profilu kojoj se glava i kosa pretvaraju u krila vlastita rasta i leta prema beskraju.

Festival je 1. lipnja otvorila Ecija Ojdanić monodramom Vla Vla Vlajland cabaret prema tekstu i u režiji Ivana Lea Lema i u produkciji Teatra Moruzgva. Ekspresivno, kabaretski prikazuje lukavu Vlajnu i njezinu borbu s mačističkim svijetom i stereotipima. U nizu preobrazbi u muške i ženske uloge, ljude različitih nacija i političkih i poslovnih malverzacija najviše se ističe vlaški govor, koji pridonosi plastičnom prikazu aktualne hrvatske stvarnosti.

Za najbolju glumačku interpretaciju nagrađen je najmlađi glumac na festivalu Eugen Stjepan Višić / Snimila Zorana Vukić

Mladi glumac Ivan Ožegović (autor i izvođač), monodramu 10 pjesama koje su označile kraj mog ljubavnog života, u produkciji Bjelovarskoga kazališta ostvario je kao preplet sjećanja na najdraže skladbe i pjesme, posebno na grupu Iron Maiden, uz izmjenu slušanja pjesama od najmlađih dana do danas s ljubavnim proplamsajima. Na kraju se precizne izvedbe klaunovskoga i stand-up-izraza, uz aktualizaciju političke stvarnosti, dosjetljivo okreće Johnu Caigeu, njegovoj skladbi Tišina i očekivanju prave ljubavi.

Dražen Šivak izveo je monodramu Mistero Buffo, u koprodukciji Grupe i Triko cirkus teatra, u režiji Lee Delong, prema tekstovima talijanskoga nobelovca Darija Foa. I ovaj put, možda u nešto manje izraženu tempu, ali dosljedno, prikazuje izvođački spoj tradicije srednjovjekovnih putujućih glumaca i satire svake nametnutosti.

Pogledali smo i monodramu Huligan u izvedbi mladoga Kerempuhova glumca Matije Šakoronje i u produkciji Kazališta Mala scena iz Zagreba, koja u autorstvu i režiji Paška Vukasovića donosi put od dječaka do huligana i delinkventa u navijačkoj skupini. Čini se da dinamičan glumac bolju komunikaciju ostvaruje s malom i mladom publikom, kojoj je predstava i namijenjena.

Ljubavno pismo ili ljubav koja se nije dogodila. Još. jedina je predstava na Festivalu koja se ne bavi politikom, nego „čistom ljubavi“. Izvodi je Eugen Stjepan Višić u produkciji Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, u svojemu i autorstvu Ivane Vuković i u režiji Kristine Grubiša. Spajajući vlastito ljubavno iskustvo s izvrsno odabranim ljubavnim pjesmama istaknutih svjetskih autora i hrvatske autorice Elis Lovrić mladi glumac donosi začudno emotivnu, potresnu i strastvenu predstavu koja zaokružuje bolno iskustvo. U trenutku kad emocije „nisu na cijeni“ ova je predstava maksimalno posvećena glumca osvježenje na hrvatskoj sceni.

Prikazana je i snimka predstave Žena bomba u izvedbi glumice Srđane Šimunović, u produkciji Gradskoga kazališta Marina Držića iz Dubrovnika i režiji ravnatelja KMD-a Paola Tišljarića. Performansom dominiraju karizmatični mladi Filip Merčep na udaraljkama i Alex Brajković za bubnjevima.

Golemu energiju na scenu unio je glumac Boris Svrtan, ujedno i dramaturg i redatelj vrhunske monodrame Moj slučaj, izvan konkurencije, prema knjizi Vlade Gotovca. Teško je bilo promatrati s kojim se sve poteškoćama i zatvorskim te cenzorskim torturama suočavao Vlado Gotovac za vrijeme Hrvatskoga proljeća i poslije. Šokantno je bilo u publici čuti smjehove mladih gledatelja koji nisu razumjeli težinu situacije i slučaja hrvatskog intelektualca, poistovjećujući vjerojatno politička i vojna smaknuća s računalnim igricama.

Članovi žirija, Branka Cvitković, glumica, Dubravko Jelačić Bužimski, književnik i Vesna Muhoberac, profesorica – predsjednica žirija, pogledavši šest odabranih monodramskih predstava (od prijavljenih dvadeset i devet izvedenih u protekle dvije godine, koje su selekcionirale Maja Šegota, ravnateljica Zagrebačkoga festivala monodrame, Andrea Divić i Dina Vukelić) za najbolju glumačku interpretaciju nagradili su najmlađega glumca na Festivalu Eugena Stjepana Višića, za ostvarenu ulogu u monodrami Ljubavno pismo ili ljubav koja se nije dogodila. Još., u produkciji ADU u Zagrebu.

„Posebno osmišljenom glumačkom kreacijom, nekonvencionalnim izvedbenim kodom, razrađenošću pokreta, gesta i mimike, raznovrsnošću jezičnih kodova, osjetilnom iznijansiranošću, dubokom emocijom u oku osvojio nas je glumac koji je na 1. Zagrebačkom festivalu monodrame pokretača, Teatra Gavran, pokazao izniman glumački i glazbeni talent, kazališno znanje, neposrednost u prenošenju misli, kreativnost i mizanscensku razrađenost u osvajanju scenskoga prostora, kao i balans između glasa, zvuka i tišine. Nerudina, Prévertova, Tagorina, Bukowskijeva poezija, uz autorske tekstualne interpolacije, strastvenost interpretacije, glumčevu scensku ogoljenost stvorila je umjetnički luk od praznine do praznine, od praznoga mjesta u srcu do praznine sebe i sobe, pročišćenja sebe i čišćenja prostora moguće ljubavi, nadrealističkoga zamišljaja, ljubavne fantazije, fantastične i nedokučive ljubavi. Mladi glumac pokazao je kontrolu tijela, suptilan i nenametljiv odnos prema publici, uvlačenje gledatelja u fikcionalnost i dokumentarnost priče bez namještene interakcije, otklon od tradicionalnoga govorenja ljubavnih tekstura, glumstvenost bez poštapanja, kao i sposobnost relativizacije vremena od dana kada nije bilo vijesti do prostora čežnje, nesvjesnosti, melankolije, tuge, psihoze i konačnoga katarzičnoga odlaska iz praznine.

Vrhunac je poetske predstave interpretacija pjesme Sretno ti bilo Elis Lovrić na labinjonskoj cakavici, jer: Najbolje se pati – u dijalektu“ – navela je, između ostalog, predsjednica žirija Vesna Muhoberac.

Mladom su nagrađeniku uručena Popovićeva Zlatna krila, nagrada organizatora, te dar generalnoga sponzora, Yasenke.

Zagrebački festival monodrame održao se od 1. do 7. lipnja u Uraniji – prostoru kreacije na Kvaternikovu trgu u Zagrebu i dobro se uklopio u novi industrijski dizajn, spoj intimnosti i intenzivnoga rada. Idejna začetnica Festivala, glumica Mladena Gavran, najavila je da će se festival u organizaciji Teatra Gavran, voditelja Mladene Gavran, Mira Gavrana i Jakova Gavrana, održavati redovito svake godine, i da će možda, ako okolnosti budu dopuštale, uključiti i međunarodne izvedbe.