KAZALIŠTE IZDVAJA

Zvonimir Mrkonjić ili kazalište kao intelektualni azil

Povjerenstvo za dodjelu Demetrove nagrade za životno djelo Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa ove je godine Demetrovu nagradu dodijelilo dugogodišnjem članu Društva, književniku i prevoditelju, kritičaru i teoretičaru, uredniku i dramaturgu, akademiku Zvonimiru Mrkonjiću.

Zvonimir Mrkonjić dobitnik Demetrove nagrade za životno djelo Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa

Od brojnih njegovih zasluga za hrvatsku znanost i kulturu u ovom kratkom priopćenju navodim iz obrazloženja povjerenstva za dodjelu nagrade, kojim predsjeda Mira Muhoberac (ujedno i zaslužna i etična predsjednica Društva), da je akademik preveo više dramskih tekstova od koji su tiskani sljedeći – Karl Kraus, Posljednji dani čovječanstva (1994), Gerhart Hauptmann, Pred suton (1998), Jean Genet, Paravani (2004), dok je velik dio autorovih dramskih prijevoda zasad u rukopisu (npr. Frank Wedekind, Buđenje proljeća, Peter Weiss, Noć s gostima, Georg Büchner, Dantonova smrt, Jean-Paul Sartre, Prljave ruke…). Osvrnuvši se na polilogiju svoga djelovanja, koje je, među ostalim, uključivalo i rad u teatru, dobitnik ovogodišnje Demetrove nagrade srčano je istaknuo, ne zaboravivši spomenuti svoje prethodnike, učitelje: „Moja velika ljubav bilo je kazalište. Zahvaljujući profesoru Hergešiću, koji nas je na studiju komparativne književnosti zarazio kazalištem, postalo je i kazalište jedan od mojih interesa. Uvijek sam kazalište nekako najbolje osjećao kao svoj intelektualni azil.“ Iskrene čestitke dobitniku vrijedne nagrade za životno djelo.

Ozaljska land art Galerija Dwan

Što se tiče akcija i umjetnosti performansa, podsjećam na iznimnu ovogodišnju izložbu fotodokumentacije land art radova nastalih u okviru projekta Land art, Earth art, Earthworks: z/Zemlja i antropocen Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (glavni organizatori: profesori/ice, multimedijalni umjetnici/ice Ida Blažičko, Zvjezdana Jembrih i Alen Novoselec) u Gradskoj knjižnici i čitaonici Ivana Belostenca, u Ozlju, čije je otvaranje održano na Jurjevo, a rezultat je dvogodišnje suradnje s Gradom Ozljem i okolnim mjestima.

Zvjezdana Jembrih,
land art Plavo za stablo

Možemo slobodno reći da smo time dobili ozaljsku Galeriju Dwan, jer prvu je land art izložbu listopada 1968. organizirao land art umjetnik Robert Smithson u Galeriji Dwan u New Yorku. Izložba je nazvana Earthworks prema istoimenom distopijskom romanu Briana W. Aldissa o budućnosti u kojoj je čak i tlo postalo dragocjen komoditet, što se u drastičnijem obliku može primijeniti i na ove pandemijske blizanačke godine 2020–2021.

„Mačkokonferencija“ u Alabami

Od brojnih konferencija, skupova, uglavnom održavanih u pandemijskoj psihozi online, izdvajam ovom prigodom ovogodišnju mačkokonferenciju o domaćim mačkama u književnosti u organizaciju Troy University, Alabama, 11–12. lipnja na kojoj su se istaknule i iznimne domaće mačkosnage – sveučilišne profesorice Monika Bregović, Ana Kovačić i Kristina Šekrst. Organizatori, profesori Ben P. Robertson i Katona Weddle, književnim mačkotemama posvetili su se nakon zajedničke suradnje, uz još dvije urednice, na zborniku radova The Sea in the Literary Imagination (2019).

Poziv za mačkokonferenciju

Među ostalim ovom sam prigodom izdvojila ovu mačkokonferenciju kao uspomenu na našu veliku mačkoprijateljicu Gigu Gračan, književnu prevoditeljicu, prošlogodišnju dobitnicu Demetrove nagrade, radijsku urednicu (nezaboravan kulturnoanimalistički Zoofon) te prijateljicu pripadnica i pripadnika potporodice Felinae, što je i ovjekovječila almanahom Macani razni: sastavci, mahom vedri – mic po mic (1996).