Vijenac 712

Likovna umjetnost, Tema

Hrvatski paviljon na 17. venecijanskom
bijenalu arhitekture

Jedinstven prostorni doživljaj

Rješenje hrvatskog paviljona preispituje uvriježene standarde forme i funkcije kao temelja arhitekture i mijenja ih principom programiranja

Hrvatski paviljon, naslovljen Togetherness / Togetherless, eksponat povjerenika nastupa, arhitekta Idisa Turata i autorskog tima koji čine Davor Mišković, Ida Križaj Leko, Ivan Dorotić, Leo Kirinčić, Maša Poljanec, Renato Stanković, Morana Matković i Jana Horvat smješten je u dvorani Arsenala. Koncept paviljona temelji se na iskustvu Rijeke, Europske prijestolnice kulture 2020. Suradnja autora posljedica je razvoja ideja DeltaLaba – centra za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam, rada u programskim pravcima Slatko i slano, Dopolavoro te izložbe i knjige Fiume Fantastika u sklopu projekta Rijeka 2020.


Hrvatski paviljon Togetherness arhitekta Idisa Turata i autorskog tima / Snimio Andrea Avezzù / La Biennale di Venezia

Prostorna kompozicija preispituje mogućnost stvaranja privremenih zajednica korištenjem temeljnih elemenata arhitekture. Jedinični segmenti industrijske, masovno proizvedene arhitekture od nasljeđa grada postavljaju se u neočekivan i naizgled kontradiktoran asamblaž. Ključni je nosivi element paviljona povijesna betonska stražarnica koja probija ostale elemente – četverostrešni krov od oplate staklo-plastičnog laminata, izveden u specijaliziranoj radionici, te pod sastavljen od konstrukcije brodogradilišnih elemenata, koja služi kao protuteža ostalim dijelovima.


Hrvatski paviljon otvorila je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek / Snimili Ivan Dorotić i Maja Bosnić / Izvor Ministarstvo kulture i medija

Za ulazak u paviljon potrebno je sagnuti se ispod nisko postavljene krovne konstrukcije, čime interijer postaje zasebna cjelina izdvojena od ostatka izložbe u Arsenalu. Unutrašnjost stražarnice omogućuje privatnost pojedincu, dok novoformirani natkriveni trg na podestu podne konstrukcije gradi prostor zajednice. Princip ponovne uporabe i rekontekstualizacije odbačenih arhitektonskih elemenata u složenom je odnosu s četvrtim elementom paviljona, green-screenom koji sugerira scenografičnost i promjenjivost javnog prostora. Integralan dio izloška je Playground, digitalna platforma na internetskoj stranici paviljona, gdje posjetitelji mogu stvarati vlastite kolaže od elemenata iz industrijske povijesti Rijeke.

Rješenje paviljona preispituje uvriježene standarde forme i funkcije kao temelja arhitekture i mijenja ih principom programiranja prostora uz kondicioniranje. Sukobljeni zahtjevi ekološke održivosti i želje za učestalom promjenom nalaze dijalog kroz odnose arhitekture iskorištenog i neistraženog, stalnih elemenata i potencijalno promjenjivih pozadina koje zajedno daju jedinstven prostorni doživljaj. Pojedinac istovremeno sudjeluje u društvenom životu kroz trajne elemente i mijenja ga tehnološkim medijem za izražavanje vlastite vizije stvarnosti.

Vijenac 712

712 - 17. lipnja 2021. | Arhiva

Klikni za povratak