Šibenik slavnim Šibenčanima

Hrvatski velikani Ivo Brešan i Arsen Dedić po mjestu stanovanja i djelovanja, ali i po rođenju, usko su povezani s Krešimirovim gradom. Ove im se godine grad Šibenik odužuje otvarajući spomen-prostore – Brešanovu sobu i Kuću umjetnosti Arsen – koji će biti podsjetnik na njihov rad i izvor nadahnuća mlađim generacijama.

Nakon smrti Ive Brešana vrlo brzo došlo se na ideju da grad Šibenik, odnosno kulturne institucije u gradu Šibeniku, na neki način obilježe njegov prostor rada. Bilo je dosta ideja i peripetija i na kraju je odlučeno da se napravi spomen-soba u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku. Projekt se radi već godinu i pol dana i s obzirom na okolnosti, financijske i epidemijske, sve je odgodilo priču do 27. svibnja, što se odlično poklopilo s dvjema okruglim obljetnicama – 85. obljetnicom rođenja Ive Brešana i 50 godina od praizvedbe Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja u zagrebačkom &TD-u 1971.

Izvor HNK u Šibeniku

Tom velikom danu prethodi jedna ekskluziva, 25. i 26. svibnja izvedena je njegova drama Viđenje Isusa Krista u kasarni V.P. 2507 prvi put na hrvatskim daskama. Predstava je koprodukcija Gradskog kazališta Joze Ivakića, Narodnog pozorišta Tuzla, Hrvatskog kazališta Pečuh i Umjetničke organizacije Slavonski Brodway iz Slavonskog Broda. Na dan otvaranja došao je HNK iz Mostara, trenutno s jedinim Hamletom na sceni u bližoj okolici, koji je uprizorio dramski klasik Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja.

Brešanova soba

Ravnatelj kazališta, Jakov Bilić, naglašava da soba nikad neće biti završena. Toliko je materijala da je sve skupa fizički nemoguće izložiti na jedno mjesto, zato će se sadržaji mijenjati, nadodavati i oduzimati jer bi bila šteta da to bude negdje u arhivu. Još će se vidjeti kako će se mijenjati izložena građa, a to će svakako primijetiti oni koji budu trajniji posjetitelji kazališta, kad to bude omogućeno, te će rasti i učiti o tom nepresušnu vrelu zvanom Ivo Brešan.

Brešan je bio čovjek susreta, čovjek dijaloga, vrlo društven, i teško je zamisliti jednu sobu u takvu prostoru sa suhoparnim sadržajem. Šank kao sastavni dio memorijalnog prostora daje tu vrstu dimenzije, da čovjek dođe i bude gost, a ne samo posjetitelj. Ivo Brešan bio je poznat u Šibeniku po prijateljevanju u kavanama uz šljivovicu. U Šibeniku je toga bilo jedino u lokalima u koje je Brešan zalazio jer to zapravo nitko nije konzumirao, zato se Badel ponudio te je u spomen na tu priču opremio šank svojim proizvodima.

Zamisao je da Brešanova soba bude živi prostor koji će funkcionirati, ne samo kada je neka obljetnica, već da to bude prostor koji će Šibensko kazalište koristiti i za koncerte, predstavljanje knjiga, okrugle stolove, prostor u kojem će posjetitelji kad dođu na predstavu moći doći popiti piće, pogledati, razgledati. U sobi se može vidjeti Brešanov stol, oprema na kojoj je radio, originalne stvari iz njegove sobe. Bit će originalni rukopisi, njegova bogata knjižnica, plakati predstava po kojima će se vidjeti njegova širina, kako je bio diljem kontinenta – od Rusije, Njemačke, Poljske, Češke, Slovačke, Bugarske, Francuske... Zanimljivo je da ne postoji legenda gdje je što izvedeno, već će se to zapravo moći vidjeti kroz plakate koji ujedno prikazuju i dizajn toga vremena.

U sobi se može vidjeti Brešanov stol, originalni rukopisi, bogata knjižnica, kao i plakati predstava

U samoj sobi izloženi su neki predmeti koji dosad nisu bili poznati široj javnosti. Oni svjedoče o Brešanu kao svojevrsnom hrvatskom Shakespeareu, no ravnatelj Bilić ostavio je to neizrečeno, otvoreno za svakog posjetioca.

Za izgled prostora zaslužni su šibenski arhitekti Marko Paić, Ivana Lozić i Iva Cukrov te grafički dizajner Ante Filipović Grčić.

Kuća umjetnosti Arsen

Samo sedam dana nakon posvete Brešanu, 2. lipnja, Šibenik odaje počast još jednom svom velikanu. Tvrđava kulture Šibenik, 2020. – u godini pete obljetnice Arsenove smrti – predložila je naziv Kuća umjetnosti Arsen, kao zahvalu jednom od najvećih umjetnika novije hrvatske povijesti. Šibenčani su prihvatili ovo imenovanje kojim će Arsen ostati trajno zapisan u kolektivnom sjećanju Šibenčana, ujedno označavajući i novu eru šibenske kulture. Toga dana otvara se nova gradska pozornica za glazbenoscenska događanja, kinoprojekcije, predstave i izložbe – vrlo sadržajna dvorana koja će funkcionalnošću dočaravati Arsenovu svestranost. Prostor je smješten u nekadašnjem kinu Odeon, a s obzirom na to da je Arsen napisao više pjesama u kojima kudi zatvaranje starih kina, simboličan je potez kojim će upravo šibensko kino ponovno biti u funkciji – i to pod njegovim imenom.

Šibenik prvi put dobiva zatvorenu pozornicu koja će biti dostupna 365 dana u godini jer dosad su programi bili omeđeni sezonom i događanjima na otvorenom.

Sam datum nije povezan s Arsenom, već je dogovoren prema rasporedu i mogućnostima članova Arsenove obitelji kako bi svojim sudjelovanjem pokazali koliko im znači ovakav prostor. Dan nakon otvaranja u njoj će i nastupati Gabi Novak i Matija Dedić uz gosta Marka Ramljaka. Sljedeći dani programski će biti posvećeni Arsenovu umjetničkom djelovanju. Program pod naslovom Filmska poezija Arsena Dedića donijet će na veliko platno novoobnovljenog prostora klasike poput Moderato cantabile redatelja Petera Brooka i po scenariju Marguerite Duras, ali i filmove najvažnijih predstavnika talijanskog neorealizma i francuskog novog vala poput Fellinija, Antonionija ili Truffauta, i to upravo zbog njihova utjecaja na Arsenovo stvaralaštvo, a od kojih je neke i izravno utkao u svoju glazbu i pjesništvo.

Arsen Dedić dobiva svoju kuću / Izvor Facebook

Prostor je u obnovi podijeljen na dvije cjeline: ulazno predvorje s ugostiteljskim objektom, café-barom koji će biti stalno otvoren, i garderobom, te prostor dvorane; dok je gornja etaža namijenjena izvođačima i tehnici te lako dostupna za sve njihove potrebe zahvaljujući liftu. Dvorana je opremljena prema visokim produkcijskim standardima – rasvjetom i audioopremom, a posebno valja naglasiti modularni pod koji se može podizati na 5 razina, najveća razina je 1,20 m, što pruža nebrojene mogućnosti oblikovanja interijera, odnosno prilagođavanja prostora programu, po čemu je ova dvorana jedinstvena u Hrvatskoj.

Ovo nije klasični memorijalni prostor za Arsena Dedića, ali svakako će imati Arsenov pečat. U predvorju je prostor prožet podsjetnicima koji će dočarati prostor u kojem je Arsen živio, s njegovim knjigama, izdanjima, rukopisima i pijaninom. Bista koju je napravio Boris Leiner bit će postavljena u niši. Zanimljivo je da bista nije klasični postament već čelična konstrukcija koja sugerira crtovlje, karakterističan Arsenov potpis pa čak i naočale, ističe ravnateljica Bačelić.

KUA je namijenjena lokalnoj, šibenskoj publici i izvođačima – mala je, intimna – imat će 300 do 350 stajaćih mjesta, a sjedećih oko 150. No tijekom godine bit će i pet, šest inozemnih izvođača s programima koji će odjeknuti i privući u taj prostor i publiku izvan Šibenika.

Iz navedenog vidimo da su osmišljeni živi prostori, a živima ih čine ljudi i sadržaji. Arsen Dedić i Ivo Brešan nastavljaju i dalje „živjeti“ u neposrednoj blizini, u prostorima koji će govoriti umjesto njih i biti poticaji za neke nove šibenske velikane.