Putovanje hrvatskim krajevima

U povodu obilježavanja Dana državnosti Republike Hrvatske, ali i Dana grada Zagreba, 29. svibnja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu održan je prigodni gala koncert. Uz izravan prijenos na Hrvatskoj radioteleviziji u svečarskom je koncertu mogla uživati publika diljem Lijepe naše, budući da je sukladno epidemijskim mjerama kapacitet kazališnog gledališta morao biti ograničen na slušatelje prema protokolarnim dužnostima. Tako su koncertu prisustvovali predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Slovenije Janez Janša, bivši predsjednik RH Ivo Josipović, potpredsjednici Sabora i Vlade, ministri te drugi dužnosnici i čelni ljudi raznih institucija.

Red glazbe, red poezije – bila je dobitna programska koncepcija primjerena ovakvu tipu događaja. Iz bogate hrvatske glazbene i književne baštine odabrana su neka od karakterističnih umjetničkih djela koja su imala zadatak povezati prošlost sa sadašnjosti, spojiti tradiciju s modernosti, ukazati na bogatstvo jezika i govora te se sadržajno uklopiti u svečarsko ozračje. Program su realizirali istaknuti članovi opernog i dramskog ansambla Hrvatskoga narodnog kazališta iz Zagreba, uz jednoga gosta kojega ćemo kasnije spomenuti, a postojan glazbeni pratitelj večeri bio je Orkestar Opere HNK-a pod ravnanjem Aleksandra Kalajdžića.

Sopranistica Lana Kos uz pratnju orkestra izvela je popijevku Domovini i ljubavi Ivana pl. Zajca,
s mnogo sugestivnosti, pjevačkog žara i moćnih, ali suptilnih, sopranskih visina / Snimila MARA BRATOŠ

Hommage a Sorkočević

Upravo je Orkestar Opere HNK-a otvorio koncertnu večer izvedbom 1. stavka Festivo iz jedne od kultnih skladbi kultnoga skladatelja 20. stoljeća Borisa Papandopula. Bio je to Hommage a Sorkočević, djelo kojim je Papandopulo pokazao divljenje prema Dubrovčaninu Luki Sorkočeviću, skladatelju prvih pretklasicističkih simfonija u povijesti hrvatske glazbe. Spoj dvojice glazbenih velikana nije mogao biti bolji početak svečarske večeri. Na pozornicu je potom izašla prva solistica večeri, sopranistica Lana Kos, koja je uz pratnju orkestra izvela popijevku Domovini i ljubavi Ivana pl. Zajca, s mnogo sugestivnosti, pjevačkog žara i moćnih, ali suptilnih, sopranskih visina. Nakon dviju znakovitih skladbi logično je bilo osvrnuti se na jedan od najznakovitijih trenutaka povijesti hrvatske književnosti. Stoga je glumac Alen Šalinović govorio ulomak iz prvoga epa na hrvatskom jeziku, Judite Marka Marulića. Ne zaboravimo da je ova godina velika Juditina obljetnička godina jer je ep dovršen 1501, a prvi put tiskan 1521. godine, pa je sukladno tomu čitava 2021. godina odlukom Vlade Republike Hrvatske proglašena Godinom čitanja.

Tenor Tomislav Mužek otpjevao je Zvona moga grada Zvonka Špišića

Krenulo je zatim putovanje hrvatskim krajevima. Popijevku Zakaj si grlica smrt želiš iz ciklusa Međimurske legende skladao je Varaždinac Davor Bobić, a interpretirala sopranistica Valentina Fijačko Kobić. Nad prozračnom orkestracijom isticala se meka vokalna linija međimurskog melosa, a izgovoren naslovni stih pred završetak skladbe dodatno je naglasio melankolični karakter. Iz Međimurja prešli smo u Zagorje, i to putem stihova pjesme Ni med cvetjem ni pravice velikana hrvatske književnosti Miroslava Krleže, koje je izvanredno interpretirao glumac Franjo Kuhar. Iz sjeverne Hrvatske put je vodio do središta južne, Splita i Jakova Gotovca, koji je na jedinstven i rijetko uspješan način uspio u umjetničku glazbu inkorporirati duh hrvatskoga glazbenog folklora. Mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović dojmljivo je izvela Odu zemlji, ariju Mile iz skladateljeve povijesne glazbene drame Mila Gojsalića, heroine koja je, poput Judite, hrabro žrtvovala život za slobodu svoga kraja i naroda. S juga put je vodio na sjeverni Jadran, u rodnu Istru Ivana Matetića Ronjgova, čiju je Belu nedeju, uronjenu u zvukovnost istarske ljestvice, izveo Zbor Opere HNK-a pod ravnanjem Luke Vukšića. Vrijedi istaknuti i da je zbor pjevao pod maskama (a tako je i svirala većina članova orkestra), zbog čega zaslužuju posebnu pohvalu u izvedbi intonacijski izazovna djela.

Predah s poezijom

Predah od glazbe činila je poezija. Krležinu Noć u provinciji govorio je Goran Grgić, Utorak Irene Vrkljan Ivana Boban, a Večernji vidik Dobriše Cesarića Jelena Otašević Bobić. Nedavno preminuloj Ireni Vrkljan time je odano priznanje kao jednoj od najvažnijih suvremenih hrvatskih književnica. Slijedio je ponovno red glazbe s dalmatinskim pečatom, i to arija Daleko m’e biser mora iz operete Mala Floramye Ive Tijardovića u izvedbi Lane Kos te često izvođena popijevka Serenada Josipa Hatzea u izvedbi Tomislava Mužeka. Poput Hatzea, i Tonči Petrasov Marović bio je vezan uz svoje podneblje i duh Mediterana, a za ovu prigodu njegovu pjesmu Ja se nisam pomirio govorio je Siniša Popović.

Nakon maloga splitskog kružoka koncertni program okrenuo se Zagrebu kako bi glavnome gradu Hrvatske čestitali njegov dan. Pjesme koje su slijedile pamtimo po nezaboravnim glasovima Vice Vukova i Zdenke Vučković, no sada su one dobile nove dojmljive interprete. Tenor Tomislav Mužek otpjevao je Zvona moga grada Zvonka Špišića, a bariton Leon Košavić pjesmu Zagreb, Zagreb Alfonsa Vučera. Upravo je Košavić bio jedini gost koncertnoga programa – on je, naime, slobodni umjetnik koji je profesionalnu karijeru započeo na pozornici zagrebačkog HNK-a, a sada gradi uspješnu europsku karijeru. Među biserima zabavne glazbe 20. stoljeća nezaobilazno mjesto dobio je i Arsen Dedić, Šibenčanin sa zagrebačkom adresom, čiju je pjesmu Zagreb i ja se volimo tajno interpretirao glumac Ivan Colarić.

Večer je okrunjena svojevrsnim pop-hitom operne literature, završnom scenom iz Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinjski s diljem svijeta poznatom U boj, u boj, evocirajući ponovno povijesni moment naglašen na početku koncertne večeri (iako je skok sa Zagreba na Zrinjskoga bio pomalo nespretan). U izvedbi su kao solisti sudjelovali Valentina Fijačko Kobić, Lana Kos, tenor Nikša Radovanović i bariton Ljubomir Puškarić te operni zbor i orkestar uz vodstvo Aleksandra Kalajdžića, koji je s ansamblima postigao visoku kvalitetu izvedbi tijekom večeri.

Predstavljen je relevantan programski izbor, iako je on mogao biti i drukčiji. Možemo se upitati zašto nije bilo Lisinskoga, Pejačevićeve, Berse ili, pak, tragova modernizma i suvremenosti, poput Milka Kelemena, koji je Muzičkim biennalom otvorio nove umjetničke sfere hrvatske kulture. Izbor uvijek ovisi o tome koju perspektivu želimo naglasiti. Sukladno prigodi, organizator je postigao željeni cilj, a izvrsnim izvedbama pjevači i glumci zagrebačkoga HNK-a pridonijeli su svečarskom ozračju.