Ples apstrakcije

Dugo najavljivana izložba Murtić 100 otvorena je 25. svibnja u Domu HDLU, i to, kako je priželjkivao kustos izložbe i ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi, kao svečanost, a ne retrospektivni pregled, čemu svjedoči sama manifestacija otvaranja, na kojem su bili svi najvažniji ljudi hrvatskoga javnog i kulturnog života. Izložba je u najmanju ruku reprezentativna, da ne kažem fascinantna, jer se postavom dirigiranim sjajnom arhitekturom Meštrovićeva paviljona sublimiraju fragmenti cjelokupnog opusa Ede Murtića kroz presjek i faze djelovanja u okviru šezdesetak godina, dajući nam na uvid u potpunosti mogućnost sagledavanja geneze razvoja i sazrijevanja impresivnog izraza genija likovne umjetnost koji nas je proslavio diljem svijeta.

Jama, 1984. / Snimio Juraj Vuglač / HDLU

Nevjerojatno je kako se obilježavanje stote godišnjice rođenja majstora apstraktnog slikarstva poznata po svojim zagovorima slobode poklopilo s popuštanjem epidemioloških mjera i mirisom oslobođenja, što je prostor paviljona ispunilo brojnim posjetiteljima svih generacija. Dugo vremena nisam vidjela na nekom mjestu kulturnog događanja, a da nije otvaranje izložbe, toliki broj zainteresiranih posjetitelja u redovnom radnom vremenu neke galerije; od majke koja objašnjava djeci slikarstvo umjetnika do bračnih parova poodmakle dobi kojima je Murtić sveto mjesto u hrvatskoj likovnoj baštini.

Ako im je bio cilj pomaknuti granice onako kako je to ugledni umjetnik radio tijekom cijeloga svog života, autori izložbe u potpunosti su ispunili zadaću. Fluidan i promišljen način postava donio je notu svježine i pitkosti koja se mora svidjeti baš svakome.

Dom HDLU-a privremeno je udomio više od stotinu Murtićevih djela / Snimio Juraj Vuglač / HDLU

Sva tri prostora koja tvori Dom HDLU-a maksimalno su iskorištena za privremeno udomljavanje više od stotinu djela različitih tehnika, najvećim dijelom zahvaljujući Fundaciji Murtić, privatnim vlasnicima, a ne institucijama koje u redovnom postavu posjeduju djela umjetnika.

Presjek umjetničkog rada

Prvi je susret posjetitelja s izložbom u galeriji Bačva, gdje nekoliko desetaka odabranih djela nudi presjek životnog djelovanja umjetnika, od sredine prošlog stoljeća do početka novog milenija. Na tom se mjestu sučeljavaju njegove tehnike, transformacije, mijene, pojedinačni radovi, diptisi, triptisi... njegove rečenice i poruke s naslovima djela. Zahtjevan prostor rezultira zahtjevnim postavom – cilindrični oblik izdvaja srž umjetničke ingenioznosti, a prigodno podsjeća na veliku tortu za rođendan velikana.

Gornji prostor, prsten i prostor ispod kupole, nude svoju priču, razložnu i preglednu, uz poštovanje kronologije i tematske ili izvedbene tehničke cjeline. Tu će se posjetitelj odmah pri izlasku sa stubišta susresti s manje poznatim djelima Ede Murtića, počevši od ranih radova u kojima je figuracija bila osnovni čimbenik – pejzaža, veduta, glorifikacije pobjede ili oslobođenja, autoportreta i portreta – sve ono što ne pada na pamet na prvu kad spomenete Murtića. U tim su radovima vidljivi utjecaji poslijeratnog socijalističkog realizma, ali i naznake želje za iskorakom, prekoračenjem u nešto potpuno drukčije što će uslijediti desetak, petnaestak godina poslije.

Odlazak u Ameriku i Kanadu kolumbovski je za Murtićevo umjetničko mentalno oslobođenje jer je susret s apstraktnim slikarstvom donio novu perspektivu sagledavanja unutarnjeg vokabulara i habitusa. I opet, pametnim potezom kuratora i izložbenog koncepta, preko Manhattana koji još svojom geometrijom koketira s elementima i podsvjesnom figuracijom, sučeljava se staro i novo: prvi dio unutarnjeg prstena naspram zida koji daje unutarnju oblogu vanjskog kruga, stari akademski i novi apstraktni. Tu se jasno vide svi markeri onoga što će Murtiću utrti put ka visokom modernizmu. Od Tri svjetla bijele do posljednjih radova prije gašenja životnog svjetla 2. siječnja 2005.

Djela velikih formata koje je preferirao kao da su metafora velike ikone kakvu je predstavljao. Izrazito pazeći na živi kolorit, presijecan kaligrafskim crnilom, odiše temperamentom koji je i metaforički, ali i izravno zagovarao vrijednosti slobode. Sigurno je pečat tomu dala i teška faza ratnih događanja tijekom NOB-a, što je svojim misticizmom vrlo jasno izricao i u godinama kada se Domovinski rat tek naslućivao. Poput velikih djela ekspresionista prije Prvoga svjetskog rata, vidio je Murtić Očima straha godine koje predstoje, mirisao boju koja će promijeniti povijest jednog vremena, jednog naroda. U fleševima figuracije nastaju radovi koji se oslanjaju na kulturnu baštinu srednjovjekovne Istre (živio je i u Vrsaru) pa je Plesom smrti inspiriran da osmisli novi ples – ples kostura na kojima su jedine boje one ordena.

Rast u moru, 1956.

Snažnim crtačkim potezima iz osamdesetih naglašava stvarnost koja predstoji, bol u potrazi za istinom koja će jecati životnom dramom mnogih kao i njegovom. Dokaz je to Murtićeva usrdna zagovaranja slobode, njegova snažna aktivizma u borbi za demokraciju i antifašističkih uvjerenja. Svima onima koji su početkom osamdesetih, na izložbi u Umjetničkom paviljonu, dvojili o valorizaciji djela slikarskog virtuoza, danas je jasno da je njegova umjetnost bila krik jednog od najvećih u modernoj hrvatskoj umjetnosti, glas koji je izrastao u fenomen. Već tada je Edo Murtić u hrvatskom umjetničkom prostoru postavio nove, visoke ljestvice i standarde.

Glas koji je izrastao u fenomen

Iz ratne tematike u galeriji Proširenih medija izlazi se u puni sjaj Murtićeva opusa u svim njegovim dionicama i varijacijama, koje su kao paradigma živjele desetljećima razvijajući se u svim smjerovima apstraktnog ekspresionizma, okušavajući se u mnogobrojnim tehnikama. Iako mu je ulje bilo, čini se, najdraže, često je posezao i za drugim tehnikama. Sa slikarevim otkrićem emajla, doslovno je zasjalo njegovo slikarstvo. Velik broj autora koji rade u emajlu za Murtića će reći da je riječ o umjetniku koji je tu tehniku iskoristio u potpunosti; kako plohom, oblikom tako i formatom. Na izložbi se mogu vidjeti mape izrađene u spomenutoj disciplini, ali i najveći izloženi rad u Meštrovićevu paviljonu, veličine 12 x 2 metra.

Postav izložbe

Poznato je da su mnogi javni prostori obogaćeni Murtićevim radovima. Takvim umjetnikovim djelovanjem u javnim prostorima pridružio se u projektu i Ivan Marušić Klif svojom instalacijom.

Videoprojekcijom upotpunjen je segment života i djelovanja Ede Murtića, vidljiva je i snažna crta karizmatika koji je osebujnošću, dramaturgijom i oscilacijom kako apstrakcije tako i figuracije bio moćnik ekspresionizma. Empatičnošću je probijao granice ne samo prema publici nego i u razvoju novih pravaca ili izravnim utjecajem na mlađe umjetnike. Jednostavno, prolazeći niz etapa u sazrijevanju, razvio se svojom likovnom osobnošću u vođu oslobađanja geste, retoričara neispisana manifesta suvremene apstraktne umjetnosti, počevši od utemeljenja Marta (1957) do Nove apstrakcije. I oslikane mape Kovačićeve Jame ili Nerudina pjesništva dale su mu temelj za kontinuirano njegovanje vlastite borbe za slobodu, slikajući riječi, gesla i događaje.

Proces započet s prvim doticajem 40-ih godina prošlog stoljeća, dok se Murtić školovao kod Petra Dobrovića i Ljube Babića, slikao scenografije ili samostalno izlagao, dok je vlastito previranje snažnim pokretima bacao na platna, trajao je do kraja umjetnikova života. Oscilacije i odmaci bili su gotovo nevidljivi u neospornoj kvaliteti, djelu koje je transformiralo nadolazeće generacije. Bitno je to napomenuti jer izložba Murtić 100 nije samo obilježavanje slikareva rođendana 5. svibnja. Važno je publici predstaviti velikog majstora, ali i educirati mnoge koji o njemu trebaju znati više.

Stoga su se akteri projekta ujedinili u stavu da događaj zahtijeva multimedijski karakter. Dio toga vidljiv je u Domu HDLU-a, u kojem će izložba biti otvorena do 18. srpnja. No preostaju još mnoga zbivanja i prateći programi, kao simpozij Gesta i sloboda, u koji će se linkom ili fizičkim prisutnošću uključivati mnogi poznavatelji, stručnjaci, povjesničari umjetnosti i prijatelji Ede Murtića iz Hrvatske, regije, SAD-a i Velike Britanije sa svrhom zaokruživanja lika i djela umjetnika u društvenopolitičkom životu te konkretizacije njegove važnosti u vremenu. Zbivanja su predviđena za lipanj, a mjesta događanja bit će Zagreb (Lauba) i Rovinj.

Iako genijalni stvaralac više nije s nama, njegovo je djelovanje i dalje snažno posredovanjem drugih, posrednih načina. Fundacija Murtić, osnovana 2008, djeluje već niz godina kroz različite projekte, na što se osvrnuo Ranko Murtić, sin pokojnog slikara. Od novinske konferencije naglašava se projekt kojim će ALU u Zagrebu sa svojim studentima, pod vodstvom dekana Tomislava Buntaka, reinterpretacijom Murtića, pridonijeti zaokruživanju cjeline.

Svakodnevnim stručnim vodstvima, vodstvima na znakovnom jeziku, edukacijom djece u likovnim radionicama, videoprojekcijom, navedenim simpozijem i projektom reinterpretacije, street-artom i drugim cilj je približiti umjetnika koji je eksplozijom boja postao najsvjetlija ikona druge polovice dvadesetog i prvih nekoliko godina ovog stoljeća. Njegova snažna ekspresija vidljiva u sintezi boje i znaka prilog je hrvatskoj baštini kao podsjetnik na sveti trag vječne borbe za umjetničkim slobodama. Na putu do statusa jednog od najvećih u Hrvatskoj, regiji pa i šire, Murtić je bio u svakodnevnoj borbi sa stvarnošću, izložen nerazumijevanju mnogih, ponekad i struke u nekim fazama djelovanja, osobito pri povratku iz inozemstva. Danas, i s hegelijanskim odmakom nužnim za ocjenjivanje istinski vrijednog, svima je jasno da je visoko postavio ljestvicu i da će biti vrlo teško preskočiti limite koji će svijetu reći više o hrvatskoj umjetnosti i njezinim autorima.

Mislim da bi sam autor bio sretan i zadovoljan kako su mu sudionici projekta priredili proslavu stotog rođendana, a mene osobno jako veseli što su kao poruku, dok katalog izložbe ne bude objavljen kao kruna svega, izabrali baš djelo na deplijanu koje se zove OK!

Topla preporuka svima jer je izložba mnogo, mnogo više nego u redu.